Uzmi to zdravo za gotovo, ionako će to djeca zaboraviti prije nego upišu srednju školu.
Moji su obojica odradili katolički vjeronauk. Bilo je tu puno potpitanja i propitivanja, a na kraju su obojica odabrali etiku u srednjoj školi, jer smo im rekli da je to njihov izbor. Moj mlađi je lijepo rekao: ja sam odradio sve što katolička crkva od mene traži, imam sakrament krizme, što još o tome trebam učiti u srednjoj školi kad me priznaju za punopravnog člana?
A da su udžbenici vjeronauka u osnovnoj školi neprikladni - to je istina. Nisu ih pisali učitelji razredne nastave nego svećenici i to se vidi. U pokušaju da se djeci približi materija, totalno se izgubi kompas (ovo što si i sama primijetila). S druge strane, može biti i gore ako je vjeroučitelj/ica loš i nadobudan. U razredu mog starijeg s vjeronauka su se ispisala i djeca pravih odanih vjernika baš negdje u ovoj dobi, jer ih je vjeroučiteljica plašila paklom. Klinci su imali noćne more. Bolje da se ne prisjećam. S druge strane, vjeroučitelj koji je došao nakon nje bio je odličan - topao i s ljudskim pristupom. Njega su odabrali za nastavnika godine. Taj se nije opterećivao onim što piše u udžbeniku, nego je s djecom razgovarao. Cijenili su ga. Eto - tako je zapravo sa svim predmetima. Dobar nastavnik zaobići će nedostatke udžbenika, a lošem ni dragi Bog ne može pomoći.
Da te utješim - brzo to prođe... ne opterećuj se.