Od kada znam za sebe, ići u školu je bila najvažnija stvar u životu djece. Svaki dan bolesti je bio pod pitanjem: kako to nadoknaditi? Svako putovanje za vrijeme školske godine je bilo sa strahom da će djeci faliti nastava dok su odsutni.

I onda dođe šk.god 2019/2020. Prvo štrajk. I djeci ništa ne fali. Hm. Pa korona, ne idu u školu, uče online. I...
Da li sam stvarno krivo učena? Da li mogu djeca i bez škole kakvu smo znali? Još mi se pitanja mota po glavi. Još ja imam primjera koji su mi nekad stvarali grižnju savjesti, jer je bilo nepojmljivo da se nastava ne pohađa.
A može se učiti (i naučiti) i bez da se ide svaki dan u školu