Nisam bila dugo na forumu.
Sve si mislim prerasla sam ta dječja posla.
A danas sam dušu isplakala nakon poziva naše učiteljice.
Situacija je takva da moje mlađe ne prihvaća školu preko interneta.
Sve smo probali, razgovor, motivacija pa čak i kažnjavanje u vidu zabrane izlazaka na dvorište.
Nastava je koncipirana da im učiteljica na stranicu škole postavi zadatke za taj dan. Oni ju mogu zvati ako im nešto nije jasno ali ona to odbija, kaže srami se reći da ne kuži.
Sve obaveze moraju biti poslane do 16h.
Kasni. Napiše to ali ne pošalje do 16h svaki dan a naša učiteljica to bilježi u e dnevnik kao loš odnos prema radu.
Mi radimo mm i ja, puno, privatnici smo,ova cijela situacija je jako naštetila našoj situaciji kako materijalnoj tako i emotivnoj(strah i neizvjesnost su grozne) nema nas doma prije 17 ako je sve po psu. Ja se trudim doći ranije ali učiteljica ne tolerira kašnjenje. Objasnila sam joj situaciju ali kaže da je to nemar a ne ništa drugo i da ako djetetu nije nešto jasno može nju zvati.
Moja mala jednostavno ne napravi do kraja. Ostane joj pokoji zadatak, neodgovoreno pitanje i samo se skuplja.
Ove godine je jako malo i bila u školi, bio je štrajk a krajem siječnja se raznolika i nije bila u školi 6 tjedana. Izgubila je kormilar.
Inače je odlična učenica i nema problema. Mislim da joj je koma, kaže da joj nedostaju prijatelji, izleti, mene to lomi.
U školu ne može ići iako sam mislila da bi to bilo najbolje ali nema organiziranog prijevoza učenika tj morali bi je mi voziti i dovoziti. Škola je udaljena 4 km.
O potresu koji nam se dogodio ne želim niti govoriti. Živimo na samom epicentru a kako su maleni to podnijeli.