sirius prvotno napisa
Moja baka je bila seoska uciteljica koja je opismenjavala narod nakon 2 svj.rata. Na selu , za vrijeme epidemija i gladi. Imala je 50 ucenika u mjesovitom razredu , a nakon jutranje smjene ucila je odrasle koji nisu zbog rata zavrsili skolu .
Ne samo da je ucila djecu nego ih je odgajala i hranila ponekad. Na sto smo mi to spali kad se struka koja je bila napredna, razumna i hrabra pretvorila u ekipu koja ne zeli raditi svoj posao jer ne zele obavljati mediciski posao? ! Koji medicinski posao tocno?
Ponavljam, mene nitko ne pita da li zelim raditi njihov posao. Mene nitko ne pita da li mogu raditi njihov posao. Mene nitko ne pita da li stignem raditi njihov posao. Mene nitko ne pita da li sam u samoizolaciji i imali se tko brinuti o djetetu ( i skoli) U drzavi gdje je obrazovanje obavezno. U zemlji gdje su nam kao djeca vazna njihovi ucitelji cvile od straha jer se ne zele vratiti u razred. I to u trenutku kad je u zemlji brojkom i slovom 7 novo dijagnisticiranih u 24 sata.