Online nastava

[Bubilo Bubich]

Malo sam promislila o svom glavnom problemu s on-line nastavom, i ovako bi ga sazela. Kod obrazovanja najmanje vaznim (bar zasad) smatram ocjene, znanje smatram vaznijim, no daleko najvaznije mi je da se djeci usadi i odrzi interes i zelja za znanjem. No ovo je upravo obrnuto proporcionalno onome s cime ja svom djetetu, uz sve ostale obveze, mogu pomoci.

Ja mome u tome nisam nikakav autoritet. Njegova konstanta mantra sve ovo vrijeme je “zašto to moram učiti?”. Dok u razredu napravi zadatak u roku keks, doma nam za svaki predmet iz jednog dana trebaju sati i sati. Evo npr. jutros od 9.30 radimo: pročitati jednu str. udžbenika iz matematike (treći osnovne), pročitala sam mu i objasnila. 1 str. RB - 4 zadatka u kojima se doslovce treba nacrtati samo par dužina i pravaca. U bilježnicu napisati dvije rečenice i nacrtati jedan pravac i jednu dužinu. Sad je 10.45. On je napravio samo dio toga, ostatak vremena plače.

A neću ni nabrajati koliko još predmeta i stvari u zaostatku ima. Ovim tempom mu treba još 7-8 dana da riješimo zaostatke do petka. I tako stalno. A ja sam (bila do sad) doma.

I čitam tekstove po netu, i trudim se, i stalno izmišljam neke motivacijske govore, pa to u kombinaciji s raznim kaznama (oduzimanje ekrana), sve je užasno težak proces dok on ne sjedne i ne nacrta glupi pravac i glupu dužinu.

[Peterlin]

Ja mome u tome nisam nikakav autoritet. Njegova konstanta mantra sve ovo vrijeme je “zašto to moram učiti?”. Dok u razredu napravi zadatak u roku keks, doma nam za svaki predmet iz jednog dana trebaju sati i sati. Evo npr. jutros od 9.30 radimo: pročitati jednu str. udžbenika iz matematike (treći osnovne), pročitala sam mu i objasnila. 1 str. RB - 4 zadatka u kojima se doslovce treba nacrtati samo par dužina i pravaca. U bilježnicu napisati dvije rečenice i nacrtati jedan pravac i jednu dužinu. Sad je 10.45. On je napravio samo dio toga, ostatak vremena plače.

A neću ni nabrajati koliko još predmeta i stvari u zaostatku ima. Ovim tempom mu treba još 7-8 dana da riješimo zaostatke do petka. I tako stalno. A ja sam (bila do sad) doma.

I čitam tekstove po netu, i trudim se, i stalno izmišljam neke motivacijske govore, pa to u kombinaciji s raznim kaznama (oduzimanje ekrana), sve je užasno težak proces dok on ne sjedne i ne nacrta glupi pravac i glupu dužinu.

Previše se trudiš. Ohani malo... Govorim iz iskustva. Znam da tu treba imati mjere, jer nije dobro ni ako pustiš dijete da trajno bude bez nadzora, ali nemoj podmetati leđa za njegove obveze koje može samostalno odraditi.
Moj se mladi uozbiljio tek kad sam olabavila lajnu. Lakše je bilo i njemu i meni. To ne znači da ga ne trebaš povremeno nadzirati, ali daj mu prostora da riješi stvari na svoj način. Sretno!

[Bubilo Bubich]

On ne napravi apsolutno ništa. Ne otvori torbu, ne pita, ne izvadi ništa… Apsolutna nula. Jedno veliko ništa se dogodi. Za njega u njegovoj glavi ova škola uopće ne postoji. Nije niti jedno jedino slovo do sad napisao dok netko drugi ne bi sjeo za stol i njega natjerao da sjedne za stol, gleda u udžbenik i sluša. Ako kažem da ću poslati učiteljicu poruku da joj nemam što poslikati i poslati, to ga ne motivira, nego ode u sobu i plače i dere se "pusti me na miru".

Pokušavam razumjeti, ali ne mogu. Inače sve radi i što treba i ne treba, ide na dodatne, hrpu slobodnih aktivnosti u školi si sam nametne, sve zadaće "nije obavezno, ali možeš ako želiš" uvijek napravi. Imam zapravo djelomično ideju da ga ovo podsjeća na vrijeme kad je bio u bolnici i poslije doma u izolaciji, pa ga pere anksioznost. Tj. sigurno je to. Ali probiti se kroz to je slonovski posao. Evo, prije par minuta smo završili današnji nastavni dan. Jutros smo bili u zaostatku 17 lekcija (iz svih predmeta). Uspio ih je danas napraviti 5. S tim da je dio vremena sjedio bos i u pidžami u haustoru zgrade jer "ga svi mi mrzimo".

Nemam nikavih ideja ni planova, nego dan po dan... zato smo tako i u zaostku, jer ima dana kad on u cijelom danu napiše samo "školski rad" u bilježnicu, i dalje ne ide.