ne svaljujem svu krivnju na nastavnike, oni u ovom trenutku ali uopće nisu u fokusu moje ljutnje i nezadovoljstva.
kakvi su na nastavi u razredu takvi su sada i na on line-u, nema tu iznenađenja.
topic je on line nastava, ne nastavnici. ako smo ih se dotaknuli, a bože moj, čega se sve nismo po topicima.

ono što me izvodi iz takta je nečije nonšarlantno podrazumijevanje da ćemo od jeseni nastaviti u revijalnom tonu.
uza sav rad i trud, takva nastava ne smije trajati niti jedne minute dulje nego što mora, a kamoli još jedno polugodište ili godinu.
zbog psihičkog zdravlja djece i zbog znanja za koje su zakinuti. on line nastava je držala vodu od 15. 3. do 1. 5., ali ne može biti rješenje za dalje.
ja razumijem da su se pojedini nastavnici (ne znam, većina?) ubili u ovom period radeći, a da je puno toga ipak trpjelo. puno rada za slab rezultat, to nema smisla.
mislim da ne smijemo dozvoliti da se u sve pore život vraća, a životi naše djece su na čekanju. pa stalno neki vrag preko njihovih leđa!