Mogu li ja pitati one koji navijaju za online školu, kako vi inače živite, u kolikom krugu ljudi se krećete i općenito na koji način se inače čuvate od korone?

Ljudi koje ja vidim svaki dan imaju ovakve živote: mama i brat mi rade u ugostiteljstvu, prilično prometno mjesto, puno mladih. Šogorica radi u vrlo popularnom i svaki dan punom dućanu na vrlo frekventnom mjestu u gradu. Njihovo dijete je svaki dan s mojima. Dvoje od troje djece mi ide u vrtic i u jaslice. Djeca mi se svaki dan druže po raznim parkovima s najmanje 40-50 različite djece u zadnja dva mjeseca. Distanca koju oni drže na tom krasnom otvorenom mjestu je ravno 1 do 2 centimetara, ne računajući dijeljenje hrane i pića. Ja radim u neboderu u multinacionalnoj kompaniji i u okruženju je gomila firmi i stotine ljudi svaki dan kupuju gablec na istom mjestu. MM je podrška u firmi od 2000 ljudi i svaki dan je u sobi kod najmanje 30 njih. 30 različititih svaki dan naravno. Pola nas je u tramvaju svaki dan.

Ja zbilja ne razumijem kakve živote žive oni koji misle da će ih online škola “spasiti”. Ne računam ovdje stvarno jako teške bolesnike i kritične skupine, a čini mi da mnogi sa preferencijom prema online školi zapravo nemaju takvu kritičnu osobu doma. Ili da imaju veću djecu kojima ne treba asistencija .

Meni dok jedno dijete ide u vrtić, zbilja ne vidim niti jedan jedini razlog da mi drugo dijete ne ide u školu.
Ispada da je samo škola problematična i samo se tamo može dobiti virus.

A i na zadnjem sastanku prije godišnjeg sam najvećem klijentu i direktoru rekla, ako na jesen nema škole i vrtića, zaboravite na mene, ja ne radim više od doma, ja dajem otkaz . I najozbiljnije to mislim.