TinnaZ prvotno napisa
Ne, nije me bolilo, a već sam drugi dan mogla sjedit
o.t. A što to nisi pitala pile???
 |
|||
|
|
|||
Ne, nije me bolilo, a već sam drugi dan mogla sjedit
o.t. A što to nisi pitala pile???
kad me doktorica šivala pitala sam je da li je stvarno bilo neophodno rezati.
rekla je- pa znate kak bi popucala da nismo rezali!?
pa, naravno da bi!s onakvim prevaljivanjem prek trbuha drugo ni ne bi bilo moguće
cijeli porod nisam ni pisnula(nisam imala potrebe), ali kad je navalila na trbuh..tad sam se životinjski proderala
Ali ne kužim što si htjela reći sa ovim citiranjem, da je i tebi bilo isto tako niš strašno ili da se svi trebaju tako postaviti da to pretrpe i da što prije zaborave?.Eto, ovako
Kužim da ženi nije bilo strašno, pitanje koliko je uopće šavova imala, i možda su bili dobro sašiveni.
Ali ne kužim što si htjela reći sa ovim citiranjem, da je i tebi bilo isto tako niš strašno ili da se svi trebaju tako postaviti da to pretrpe i da što prije zaborave?.Eto, ovako
Kužim da ženi nije bilo strašno, pitanje koliko je uopće šavova imala, i možda su bili dobro sašiveni.E ženo fakat si histerična 8)
Što bi sada trebala tu memoare pisati o jednoj običnoj zarezotini koja je zarasla nakon tjedan dana?
Imala sam posjekotine od noža koje su dulje zarastale od epizotomije.
Evo rekla sam ti moje mišljenje.
BTW: trankvila
Pa ni meni nije bilo nista strasno, samo 3 sava, nije me bolelo, sedela sam jos u porodilistu a bila sam tamo samo 3 dana, odnose imali cim je posleporodjajno krvarenje prestalo.
Tinna, mislim da nitko ne govori da bi epiziotomija trebala biti rutinska, ali dozvoli nekome to nije bilo strašno, a nekome jest.
Svakako se svi slažu da bi trebala biti pitanje izbora i nema potrebe sad kretat u te vode.
Čuj Irena, ja mislim da nisam histerična jer nikoga ne vrijeđam bez obzira da li je posjekotinu na prstu doživio strašno ili ugodno.
Ako se netko nije mjesec dana mogao dići iz kreveta zbog te beznačajne epiziotomije, imao je problema sa nogom na toj strani koja je trnula, itd. - to se nikako ne može uspoređivati sa nekim tko je imao par šavova koji su valjda bili još i dobro sašiveni i zarasli izuzetno brzo. Zato ne omalovažavaj ono što nisi prošla. I ne govori da je netko histeričan jer je doživo nešto što ti nisi ili je doživio na drugačiji način.
Ajmeeeeeeeeee, prvo: Nisam mislila na histerična u smislu histerije, već smijeha.
Drugo: Ti nisi u anketi postavila pitanje dal je nekome bilo grozno jer: (vidi boldano) helooouuuhvala bogu da je to grozno.
Treće: Ja sam se izrazila po pitanju moga iskustva.
Četvrto: Mislim da si se na krivu namjerila, jer fakat nemaš argumenata za napadati moju malenkost
Ja sam mislila da si na ovo pitanje odgovorila da se treba postaviti eto ovakoZato sam i pitala da li misliš na sebe ili općenito. I nisam imala namjeru nikoga uvrijediti ili namjeriti se. Ako si u svom postu mislila isključivo na sebe, onda sam ja krivo skužila pa se ispričavam.plashljivo_pile (napisa):
ne. niš strašno.
TinnaZ ,ja te razumijem.Nemam traume od epizotomije ,ali je oporavak bio užasno dug i još mi smeta ožiljak(više psihički nego fizički).
Standardnoj medicini to je smo mali ožiljak,ali homeopatija priznaje traumu (i psihičku i fižičku) ako žena pati nakon načinjene epizotomije.
Sad nemam vremena,ali postoji pripravak isključivo za saniranje posljedica epizotomije (najviše emocionalnih ,ali i fizičkih ako ih ima).
Sirius, kako mi može netko vratiti vrijeme unatrag i dati šansu da kažem ne. Isto tako, prerezani mišić se ne može više nikada spojiti da ne bude prerezan, niti se užasni ožiljak i udubljenje može izravnati.
Ja bih rado pročitala više o tome o čemu govoriš, ali samo ovako ne vjerujem da ima načina da se bilo što vrati u stanje kakvo je nekad bilo.
Homeopatija ima stav da se vrijeme može vratiti unatrag,tj.ako je trauma prejaka tijelo ,duh i um se nemogu nositi sa njom i ona ostaje zapisana negdje u eneretskom polju osobe.Kad se da pripravak,vračaju se simptomi traume ,te osoba sve to ponovo proživljava ,ali puno slabije i bez traumatičnog događaja.Tako da potisnuti događaji izlaze na površinu i osoba se sa njima suočava i kreće dalje.
Naravno da nismo svi isti i da drukčije doživljavamo stvari ,pa prema tome što je nekom traumatično drugom ne mora biti.
Napisati ću ukratko o homeopatskom pripravku br. 1 za traumu nakon epizotomije .To je iz knjige "Emocionalno liječenje homeopatijom"P.Chappell
"Staphisagriaotiskivanje i neizražavanje bjesa.Silovanje.Snažno osječaju bjes ali ga nikad ne izražavaju....To je glavni lijek za žrtve silovanja,kod kojih je u prvom planu zlouporaba i bjes(a ne strah).Bjes se pohranjuje u strukturama tijela oko povređenog dijela.Osječaju se napadnutim i nakon operacije na spolnim djelovima na primjer epizotomie ili hysterctomie ,kada se tijelo osječa silovano ,premda je operacija izvršena pod anestezijom.....Staphisagria je često potrebna majci nakon porođaja ,ako se osječa napadnuta."
Ožiljak(fizički i emocionalni)ne može potpuno nestati ali može ostati na tijelu ili duši bez da boli.
Nisam rodila, pa niti ne znam osjećaj, ali ju već sada (onu nasilnu i rutinsku) doživljavam kao sakaćenje. U biti, vjerujem da najviše boli to što nas ne pitaju, već postupaju sa nama kao da je to njihovo tijelo, a ne naše. (nešto sasvim drugo je opravdana epi.)
joj zene citam vas i mislim si sto bi ja napravila da se jadno osjecam nakon toga? ne znam, mozda bih trazila pismeno obrazlozenje od doktora koji mi je to napravio, lijepo da napise da li je to bas bilo potrebno i da li je ipak moglo proci bez toga. i takodjer bih trazila da napise nejgovo radno vrijeme toga dana/noci. ako bi mi se ucinilo da mu se zurilo zbog smjene, joj joj..
mozda bi me to utjesilo..tko zna..
ne znam, mozda bi mi se poslije sve cinilo da se sve dobro zavrsilo i ne bi se zamarala s time. sta vi mislite, ima li smisla zatraziti doktorovo opravdanje? i da li bi on pristao na to?
O ovome sam ja jutros razmišljala kada sam razmišljala kako bi mi homeopatija mogla pomoći, i da li bi mi ustvari moglo pomoći nekakvo verbalno suočavanje.
Definitivno sam epiziotomiju dozivjela kao narusavanje integriteta!!
Mislim da je ozbiljno upitno kada je ona doista potrebna! JA sam sad drugi put bila 100% uvjerena da cu popucati koliko je peklo, a i od proslog reza (oooogromnog) je tu znaci poveci dio onemogucavao rastezanje... ali nisam pukla! Mali sav jedan necu spominjati kad sam sjedila odmah nakon poroda, normalno piskila i sve odmah.
Kako to da sam dobila ooogroman sav od epi tj. kao "potreban" rez za bebu od 3270g, a nista za bebu od 3910g?!!!!
pa anita, zato sto se zna da 90% prvorotki mora biti rezano, jer bi inace straaasno popucale....
straaaaaasno popucale
taaako da ih ni Picaso ne bi mogao zašiti ... jer Bog nas je na žalost napravio tako da nismo u stanju roditi bez veličanstva zvanog liječnici, i ljudska vrsta je bila već na izumiranju dok se oni nisu dosjetili da ženu treba razrezati do koljena, i eto tako su spasili svijet.
ja sam isto mislila da je epi nužno potrebna i bilo mi je van svake pameti pomisliti da bi te netko išao samo tako iskasapiti; zato sam taj dio poroda doživjela kao normalan, iako moram, priznati da nisam ni skužila kad su me recnuli
danas bi nekom skočila za vrat, da mi rutinski radi epi :/
Ja sam isto tako otprilike mislila prvi put. REkla sam doktoru da bi voljela bez epiziotomije porod osim ako bas ne bude trebalo (nisam procitala tekst na rodi tada jer ga jos nitko nije napisao.. ).
Lekcija: Ako ne inzistiras, napravit ce oni po svom!
Možda me zato u zadnje vrijeme i boli oko rezanog dijela. Sad sam u dvadesetidrugom tjednu i prilično intenzivno proživljavam prethodni porod i ponovno se grozim epiziotomije.
Moja mama je rodila petero djece sve bez epiziotomije. A ja se nekako osjećam istraumatizirano, dijelom zbog toga što nisam odradila posao kako treba, a dijelom zato što to rade tako rutinski. I zato što mi je trebalo mjesec dana da sjednem kako treba.
I nikako epiziotomiju ne mogu prihvatiti kao nešto normalno i dobro. Čak i kad je opravdana ona je nužno zlo.
Ja bih svakako htjela drugi put roditi bez epiziotomije. Jedino čega se bojim je, da ako budem baš inzistirala na nerezanju, da si nitko od njih neće dati truda da mi što više umanji eventualno spontano pucanje i da ću popucat od do..
Kao djevojci od 21 godine ustanovljena mi je dermoidna cista na lijevom jajniku veličine ženske šake (prije toga od 15 godine 1 godišnje bila na pregledima i nikad se ništa nije vidjelo), to je vrsta dobroćudnog tumora. Kako mi je poslije objašnjeno to je u biti moj blizanac koji se prestao razvijati u ranoj fazi trudnoće i jednostavno se "zalijepio"za moje reproduktivne organe. U određenoj životnoj fazi (nisu znali zašto) je u rapidno kratkom vremenu narastao. Uglavnom da ne duljim, hitno su me operirali u Merkuru, ali mi prije operacije nitko nije spomenuo da će mi ukloniti taj lijevi jajnik. To su mi rekli dan nakon operacije i to takvim načinom kao da su mi izvadili zub. Bila sam u totalnom šoku, a da vam ne kažem da prije operacije nisam potpisala nikakve papire, kao što se to sada radi. Na moje pitanje da li ću moći imati djece, doc je slegnuo ramenima i rekao:"Gospodična medicina je danas svemoguća." I gdje je tu doktorovo opravdanje, pa tako su mi mogli ukloniti i cijelu maternicu ?
Pitam se bi li on dopustio da mu netko odreže lijevo jajce zbog ciste a da ga prethodno ne upozori na tu mogućnost.
Cure ja malo skrenula s teme, ali povukla sam paralelu o tome kako nas doktori uglavnom malo ili nikako pitaju za mišljenje i želje.
Ja nisam rezana, cijelu trudnoću sam ponavljala da ne želim epi, osim ako zaista ne bude nužna (naravno da sam se prije toga dobro informirala koji su to slučajevi), popucala sam neznatno, jedan mali šav iznutra, drugi vani, sjedila sam čim sam došla u sobu, normalno hodala itd. Smatram da je epiziotomija sakaćenje ako se provodi rutinski, samo da bi bilo brže gotovo, sjećam se kad sam ležala ispred boxeva nakon poroda pitanja jedne žene doku "jeste me rezali?" na što je on, uz posprdni smjer rekao "naravno da jesmo, a što se si vi mislili, pa nebi rodili tri sata da nismo!"
Sad ću ja nešto ot: dali se koja od vas sjeća onog upitnika koji se ispunjava kod prijema? Naime jedna od rubrika je "međica" sa odgovorima između ostalih "visoka i rigidna" "niska i elastična" itd. Ja sam u trudnoći od jedne babice saznala da je moja visoka pa me nije jako uzrujao odgovor koji je dokica zaokružila (bez da je pitala mog doka koji me netom prije pregledao), a to je "visoka i rigidna". Kako sam šetala onuda, a papiri ostalih rodilja su bile na stolu škicnula sam i vidjela da sve imamo "visoku i rigidnu" međicu!!! Ne znam dali to ima neke veze ali mene je to zasmetalo.
Koliko grešaka u mom postu!!! Ispričavam se svima koji čitaju.
Ja vjerujem da bi im ovo visoka i rigidna međica u kartonu bilo samo opravdanje za rezanje(kao-pa vaša je međica visoka,ne bi podnijela toliko rastezanje) , jer nisku i elastičnu nemaš kaj reckat.Ili sam u krivu, pa su niske i elastične međice stvarno rijetkost.
Da, za prvi porod koji su lijecnici dovrsili po hitnom postupku jer sam im tamo lezala ciiijeli dan i vec sam debelo zagazila u noc, a nisu se htjeli gnjaviti sa mnom preko noci. Nitko me nije nista pitao, specijalizant mi je skakao po trbuhu radi cega mi je pukao i cervix, a babica je mrtva hladna zarezala van truda iako je bila vrlo dobro upoznata da nemam trud u tom trenutku. Sam trenutak i cin epiziotomije mi je bio u najmanju ruku zlocinacki i da sam se mogla maknuti mislim da bih tu babicu istog trenutka nogom nokautirala. Sjecanje na rezanje mog tkiva skarama i danas mi je zivo u sjecanju iako je proslo vise od 4 godine. Ocekivala jesam epiziotomiju, ali svi su mi rekli da se i ne osjeti kad te zareze, a nitko mi nije rekao da je visetjedna bol i oporavak nakon epiziotomije nesto najgore sto mogu ocekivati vezano uz porod.
Da, i za drugi porod na koji sam isla 10000 puta pripremljenija (iako sam bila svjesna da u KB Split rutinski rezu i drugorotkinje) i upozorila sam babice da zelim izbjeci epiziotomiju pod svaku cijenu i da cu raditi sve sto treba samo da ne dodje do rezuckanja. Nakon kratkog besmislenog predavanja sa strane babice o inkontinenciji (koja me ionako pomalo muci nakon prve epi) i ispadanju maternice za koje desetljece dogovorile smo se da cemo svaka sa svoje strane uciniti koliko je moguce da izbjegnemo epiziotomiju, na kraju je ipak doslo do rezanja uz komentar "ma samo sam te malo recnula, da nisam pukla bi k'o lubenica"
i na kraju jos jedno da, jer se definitivno osjecam osakacenom i fizicki promijenjenom zbog tog po meni i u mom slucaju nepotrebnog postupka
nisan rodila prirodnim putem, vec na carski, ali, da, za mene je epiziotomija sakacenje
Amelie, ovo je strašno.
i mene je doktor rezao ali stvarno u tom trenutku nisam ništa osjetila..možda je tako i bolje jer je dini oko vrata bila pupčana vrpca što do tada niko nije ni vidjeo. Poslije me je stvarno boljelo i nisam mogla niti sjediti, niti ležati :/ sada stvarno nemam nikakvih problema niti se to primjeti, ali je tema na mjestu nešto nikada nisam o tome razmišljala, sada ne znam je li moje bilo rutinski ili nije, a joj bash te me bacile u razmišljanje, tako da neću glasati dok dobro ne promislim
Najgluplji argument za epiziotomiju mi je bio kako to nije ništa strašno. Zarežu te u trudu i ništa ne osjetiš. A one tjedne poslije što te boli i smeta to kao da nema veze s epiziotomijom.
A trudovi su im kao strašno grozni - užas koliko to boli.
Radije bih dva dana trudova, nego dva tjedna polupokretljivosti zbog epiziotomije.
nije mi to argument ZA epizotomiju, nego mislim ako su me već "morali" rezati, barem nisam osjetila trenutak kada su sjekli
Ni ja nisam osjetila sjeckanje, ni prvi ni drugi put. Odmah sam sasvim normalno hodala, i skoro pa normalno sjedila.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom