Prvi tjedan rada od doma bio je naporniji od bilo kojeg napornog tjedna u uredu.
Radno vrijeme je bilo dulje.
Dijete je skroz isfrustrirano mojim konstantnim "samo još 5 min".
Jelovnik je bio tako tako...
Ali preživjeli smo.

Oboje radimo od doma, a Smjehuljica se tek u petak kad smo joj stavili mali tv na radni stol, pomirila s idejom da su nam obaveze kao i inače, samo na drugim mjestu.

Naporno je skakati iz uloge u ulogu, ali mi se čini da je petak ipak bio lakši od ponedjeljka... prednost nam je što imamo puno prostora, pa muž i ja ne smetamo jedno drugome.
Planiram sad preko vikenda napraviti dio taskova za sljedeći tjedan, da bi mogla koliko toliko pratiti što se dešava u školi na trećem.

Smjehuljica je dobila mail adresu i samostalno komunicira s učiteljicom. To joj je skroz fora i motivacija.
Inače... ništa joj se ne da i teško joj pada školovanje od kuće.