Potres u Hrvatskoj 2020 :(

Veeeliki potpis na Čoksu [emoji3590]
Dodala bih da trčanje po stepenicama nikako ne dolazi u obzir dok se trešnja ne smiri jer se stepenice PRVE urušavaju.
Dakle, stanite pod štok, nosivi zid, stol.. što vam je bliže i čekajte da prođe. Tek tada polako van.
Mi se tresemo svako malo.
Do sad je bilo preko 60 potresa i bit će ih još.
Strpljen- spašen.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Originally Posted by čokolada

Paniku prenosite na djecu, a oni ne znaju verbalizirati tjeskobu pa ćete kasnije liječiti tikove, pišanje u krevet, mucanje, griženje noktiju, noćne more itd.

Ovog bi trebali itekako biti svjesni.

Prijatelj je doživio( i preživio) potres jačine 8 po Richteru. Sad kad je treslo u Zg uopće nije izašao iz zgrade( novija gradnja). Eto, ima nas svakakvih.

Čoksa

Uh, mogu vam samo reći... blago vama.

Ali postoje ljudi s različitim stupnjevima anksioznosti, panike i straha u sebi.
Meni je npr. toliko nelagodno ući uopće i biti 3 minute preko dana u spavaćoj sobi gdje me probudilo, a ne mogu još ni pomisliti spavati u njoj. Za djecu ne brinem, puno su skuliranija od nas u vezi potresa. Ako će od ičega ovoga imati traume to je što im 3 milijuna puta dnevno kažemo “molim te pričekaj, moram sad raditi”.

A oko mene ekipa:
Mama sinoć u 21.00. - “gdje si??!!! Mi smo u autu!!! Aha, ostajete doma, dobro...”
Brat u 21.05. - “gdje ste? Mi smo u maloj improviziranoj sobici kraj garaže, spavat ćemo noćas na madracima, nećemo na kat. Da, i mi, i baka, i šogor i šogorica, i djeca smo u prizemlju se rasporedili”
Frendica 1: u nedjelju u 12h ode na selo, i još je tamo
Frendica 2: u nedjelju u 12h ode 3 županije dalje, i još je tamo
Frendica 3 do 6: ne mogu vise ovo, tko će ovo izdržati, blago ovoj pod broj 2, da barem ja imam gdje otići..
Susjedi u zgradi: 1,2,3 i 4: mi smo otišli kod rodbine, javi nam kad dođe statičar (zgrada ko avet... od 12 stanova, 8 praznih).

Ja: anksiozna i s problemom nesanice godinama... preko dana ne znam kako se zovem od kaosa s poslom, djecom i školom, i ne mislim na potres.

Ali preko noći spavam obučena kraj ulaznih vrata i nosivog zida, s ruksakom.

Sve kužim sto je napisala čoksa, i pročitala sam 17 puta onaj post na fejsu od cure koja živi u Čileu, i milijardu puta sto su rekli seizmolozi... nema šanse, dok me ne prođe možete pisati što god hoćete .

Al evo, noćas neću citat poruke u grupama, gledat ću film .

Bravo čoksa i sillyme

Bez panike ljudi moji !

BB, ako ikako možeš smanji komunikaciju s mamom i bratom na temu potresa jer to su zaista pretjerane paničarske reakcije koje samo otežavaju situaciju i dovode do psihičkog pucanja.

Pa ti si već pokazala koliko si hrabra i sabrana tijekom bolesti sina, sjeti se toga. Možda ti to pomogne da se sabereš jer šta je potres prema svemu tome što vas je prije snašlo.

Mi smo očito izrodi na temu potresa.
Spavamo ko topovi, ne osluškujemo ništa, radi TV, buče djeca..ono normalno živimo samo zatvoreni. Zgrada novija pa ne znam zašto bih brinula.

A važan je onaj čoksin dio da se tjeskoba ne prenese na djecu, ja dodajem i obrazac ponašanja. Roditelji paničari odgajaju djecu paničare. Nažalost, ali tako je.

Lako je reci onome tko ne osjeca frku "nemojte se bojati"
Tu smo da se podrzimo

Podsjetnik: svatko reagira na svoj nacin
zato veliki hug vama curke koje se ne mozete (jos) smiriti
samo polako..
mozda ipak neku rakijicu

BB, ja te razumijem, lakse je pricati nego uciniti. Ljetos kada sam dozivjela jak potres, bilo je to tek nakon sto sam rodila. Bila sam umorna, nenaspavana, taman smo se bebac i ja ugodno sklupcali na krevetu, dojili i tonuli u san kada je tresnulo. Sve mi je po kuci popadalo, u panicnom strahu smo polugoli izletjeli van.
Satima se nisam htjela vratiti u kucu, a onda sam usla, spakirala se i otisla kod svojih prespavati.
Danima nisam mogla doci sebi od panike i straha i nelagode dok sam se nalazila u svojoj kuci. Znam da sam to tako intenzivno dozivjela jer sam u tom trenutku bila iznimno ranjiva, proradio je i instinkt za zastitom novorodjenceta, ali ipak.. zaista nije osjecaj koji se moze racionalno "proraditi" u sebi. Meni je samo vrijeme pomoglo.

BB i ja te razumijem. Isto kuća na sjeveroistočnom dijelu grada. Nije lako gledati pukotine i raspadnuti krov i osjećati stalne potrese.
Psihički- užas.
Oko mene takvih priča iz centra grada, iz Markuševca, ma odsvukud, ljudi bez donjeg veša morali napustiti stan.
Ako vam na prvom velikom potresu u nedjeljukuća nije napukla, onda mi je jasno da mirno spavate. Nama kojima jest, teško je sklopiti oko i ne skakati na svaki trzaj.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Cure, šaljem jedan veliki zagrljaj sa Kvarnera!
Nisam paničar, ali me užasno strah potresa. Kao i Čoksa, proživjela sam potres iz 1979. godine u dubrovačko-neretvanskoj županiji kao dijete od 7 i pol godina, toliko ima moja kcer danas. Bio je na sam Uskrs, nedjelja ujutro oko 7.30h, izašla sam taman iz kupatila, u vešu, spremala se na misu. Jedina sam od ukucana bila na katu kuce, moji u prizemlju. Mama je s dva brata izletila u dvorište i počela me dozivati da izadjem, a ja se ukočila, skamenila i zanijemila. I danas me prodje jeza kad se sjetim... Dole, na jugu, često nas je treslo, sjecam se i onog iz 1996. kad je Ston sravnjen. Grozno je sve bilo.

Originally Posted by Bubilo Bubich

Uh, mogu vam samo reći... blago vama.

Ali postoje ljudi s različitim stupnjevima anksioznosti, panike i straha u sebi.
Meni je npr. toliko nelagodno ući uopće i biti 3 minute preko dana u spavaćoj sobi gdje me probudilo, a ne mogu još ni pomisliti spavati u njoj. Za djecu ne brinem, puno su skuliranija od nas u vezi potresa. Ako će od ičega ovoga imati traume to je što im 3 milijuna puta dnevno kažemo “molim te pričekaj, moram sad raditi”.

A oko mene ekipa:
Mama sinoć u 21.00. - “gdje si??!!! Mi smo u autu!!! Aha, ostajete doma, dobro...”
Brat u 21.05. - “gdje ste? Mi smo u maloj improviziranoj sobici kraj garaže, spavat ćemo noćas na madracima, nećemo na kat. Da, i mi, i baka, i šogor i šogorica, i djeca smo u prizemlju se rasporedili”
Frendica 1: u nedjelju u 12h ode na selo, i još je tamo
Frendica 2: u nedjelju u 12h ode 3 županije dalje, i još je tamo
Frendica 3 do 6: ne mogu vise ovo, tko će ovo izdržati, blago ovoj pod broj 2, da barem ja imam gdje otići..
Susjedi u zgradi: 1,2,3 i 4: mi smo otišli kod rodbine, javi nam kad dođe statičar (zgrada ko avet... od 12 stanova, 8 praznih).

Ja: anksiozna i s problemom nesanice godinama... preko dana ne znam kako se zovem od kaosa s poslom, djecom i školom, i ne mislim na potres.

Ali preko noći spavam obučena kraj ulaznih vrata i nosivog zida, s ruksakom.

Sve kužim sto je napisala čoksa, i pročitala sam 17 puta onaj post na fejsu od cure koja živi u Čileu, i milijardu puta sto su rekli seizmolozi... nema šanse, dok me ne prođe možete pisati što god hoćete .

Al evo, noćas neću citat poruke u grupama, gledat ću film .

ja te kužim, ali i sama znaš da je toliko količina anksioznosti nepotrebna i štetna.
mi smo, nakon što su djeca bila jako uznemirena, pogledali edukativne videe što raditi u slučaju potresa
oslobodili smo kutak u koji ćemo se skloniti ako krene (i podnaslove - što ako krene kada si u krevetu, što ako krene kada si vani (sada nismo) itd)
spremili smo emergency bag

za anksioznost smo uveli vježbe disanja
tikovi su se smanjili kod djece

ja navečer, kad djeca odu spavati gledam seriju, to me baš uvuče i opusti

Originally Posted by sara38

Cure, šaljem jedan veliki zagrljaj sa Kvarnera!
Nisam paničar, ali me užasno strah potresa. Kao i Čoksa, proživjela sam potres iz 1979. godine u dubrovačko-neretvanskoj županiji kao dijete od 7 i pol godina, toliko ima moja kcer danas. Bio je na sam Uskrs, nedjelja ujutro oko 7.30h, izašla sam taman iz kupatila, u vešu, spremala se na misu. Jedina sam od ukucana bila na katu kuce, moji u prizemlju. Mama je s dva brata izletila u dvorište i počela me dozivati da izadjem, a ja se ukočila, skamenila i zanijemila. I danas me prodje jeza kad se sjetim... Dole, na jugu, često nas je treslo, sjecam se i onog iz 1996. kad je Ston sravnjen. Grozno je sve bilo.

I ja se sjecam onoga u Stonu, uzas. Ali ipak nisam osjecala toliki strah od potresa kao od ovog ljetos.

A ne znam. Ja sam, valjda, stijena kako me kolegica nazvala.
Uopće ne razmišljam o potresu.
Ni o poslu, plaći, eventualnom minimalcu (otkaz otpao)
Meni je fokus kako se dočepati propusnice za muža koji mora u bolnicu u ponedjeljak, a ne mogu dobiti ni LOMa, ni stožer CZ, ni Dz...
Cijeli dan imam slušalice na ušima i zovem. Neuspješno.

Pošalji mail na CZ. Imaš negdje spisak mailova. Meni su nakon par sati poslali propusnicu te sam ju isprintala.

Ali beti ti do rekla da je isti grad
Ujedno propusnica važi tjedan dana

Tanči mejl od lom ne radi?
Ja poslala mejl dr i čim je došla na posel nazvala me sestra s uputdtvima što i kako napraviti za slučaj koji sam navela u mejlu

znam teoriju, praksa je drugo

dvije večeri za redom me ulovio u kupaoni
ne perem se do daljnjeg ionako smo u karanteni

i kad prođe karantena i snijeg, idem negdje na ledinu u šator

čekam 20:50 ... valjda neće opet u isto vrijeme ili u bilo koje

Originally Posted by Tanči

A ne znam. Ja sam, valjda, stijena kako me kolegica nazvala.
Uopće ne razmišljam o potresu.
Ni o poslu, plaći, eventualnom minimalcu (otkaz otpao)
Meni je fokus kako se dočepati propusnice za muža koji mora u bolnicu u ponedjeljak, a ne mogu dobiti ni LOMa, ni stožer CZ, ni Dz...
Cijeli dan imam slušalice na ušima i zovem. Neuspješno.

kako ne možeš dobiti od LOM-a?

A dajte cure kao da si netko tko je anksiozan i u panici može sad logično objasniti i to je to. Nitko nikad onda ne bi zbog toga bio na lijekovima.
Mene je panika prošla, danas radim u Centru u uredu koji je sav ispucao, žbuke popadalo ali nisam ni pomislila na potres. Prijateljica se s malim ne želi vratiti na 11. Kat nebodera koji je građen protupotresno, u totalnoj je panici šizne na svaki šum. Druga prijateljica, inače liječnica na hitnoj, dakle navikla na stresne situacije isto ne želi doma, šizi na svaki šum.
Proći će nadam se, nekima treba dan dva, nekima duže, a neki nisu ni trepnuli, ali reći da bi se svi trebali osjećati jednako smireno nema smisla.

Originally Posted by aleksandra70vanja

kako ne možeš dobiti od LOM-a?

Nisam mogla doprijeti do njega, ali sam ipak na kraju uspjela i riješio je
Kaže da mu je ludnica i ne stigne se javljati na telefon.
Kužim to pa sam zato i krenula zvati toliko unaprijed.

Originally Posted by Beti3

Pošalji mail na CZ. Imaš negdje spisak mailova. Meni su nakon par sati poslali propusnicu te sam ju isprintala.

Propusnice za zdravstvene potrebe isključivo izdaje izabrani liječnik obiteljske medicine.

Naša prije reagira na mejl nek na telefon
Ujedno nema zamjenu u kontra smjeni.tek SK je dobiš u vremenu u kojem radi imaš sreće

ja sam tu negdje ko tanči.
brijem da me muž nije zgrabio da bih možda potres i prespavala.
izletili smo u auto jer smo vidjeli da to rade susjedi, ali sam ja cijelo vrijeme nagovarala da se vratimo doma.
kad smo došli doma sam išla opet spavati jer sam bila umorna, zaspala ko beba.

nije mi ugodno kad me trese, ali zgrada je dosta dobro izdržala, samo pukla farba na par mjesta, pa sam nekako mirna.
klinci su isto relativno kul, ali u sekundi skoče pod stol čim krene tresti, već su istrenirani.

znam da nije pitanje izbora, zato hug svima koji se nose s teškim osjećajima, i pogotovo onima koji su imali značajniju štetu i možda izgubili dom

mene nekako tješi i razina zajedništva koja se javlja u ovim teškim trenucima.

svima .

Vidjeti smo svi kako izgledaju Centar i Markuševec... ali kako izgledaju vaše zgrade i kuće?
Kod nas u zgradi je u prizemlju na puno mjesta bas jako popucalo (stanovi u prizemlju, garaže i stubište)... na jednom mjestu je cca 1x2 metra otpala žbuka skroz do cigle, na još dva mjesta isto sve do ciste cigle i još dio cigli odlomljen, malo dublje brazde po zidovima...

Zgrada je 2007., prizemlje i 2 kata, 12 stanova... nikad nismo bili nešto pretjerano oduševljeni kvalitetom, bilo je i raznih problema nakon useljenja pa su stanari u novoj zgradi još svašta sami sanirali...

I u prvu ruku nisam bila iznenađena pukotinama, a onda sam skužila da nije puno “običnih” zgrada tako popucalo...
Kako su vaše zgrade? Je l samo žbuka otpala, ili ima bas pukotina/brazdi? Ili nema nista.

Ulje na moju anksioznost je dolio susjed još u nedjeljnu prije 11h. Mi smo još uvijek sjedili u autu , mm taman krenuo natrag u stan počistiti staklo, a ja ću s djecom za par minuta... i šalje mi susjed poruku sa slikama oštećenja... “vidi ovo, to je nosivi zid, treba provjeriti je li zgrada sigurna, zbog stabilnosti, treba statičar doći, ja upravo krećem u Slavoniju, neću tu spavati, čujemo se.” .

Kako su prošle vaše zgrade (i kuće)?

Godina gradnje 1982 - armiranobetonski zidovi na 3,60 udaljenosti, debljine 16cm, armiranobetonsei deke debljine 14cm, armiranobetonsko stubište, armiranobetonsko krovište (imam građevinsku i projekt jer su mi trebali za kredit pa sam baš išla čitati iz znatizelje). Na presjeku se vide temelji dubine 1m. Uglavnom nigdje ni crtice na zidovima, čak ni na spoju knauf ploca na stropu gdje su izvedeni neki stropni reflektori.

Godina izgradnje 1969. Arimiranobetonski debeli zidovi na 3.60 udaljenosti( sad sam išla mjeriti), arimiranobetonske deke, za stubište ne znam kakvo je, ravan krov, 5 katova. Kod nas u stanu ništa( 4kat), stubište ništa.Knaufne zidove su skoro svi premještali, na nosivim zidovima je teško probušiti rupu za sliku objesiti. Fasada je godinama oronula i treba obnovu ali u ovom potresu nije vidljivo nikakvo oštećenje.

Eto, zato vi mirno spavate i ležite u kadi .

Zgrada iz 2006, treći, zadnji kat. U stanu imamo i galeriju koju smo naknadno radili. No uzeli smo statičara i sve radili po pravilima. Nema nikakvih oštećenja u stanu. Ne znam jel ima u stubištu jer nisam bila vani od subote.

Ljubljanica, kuća iz pedesetih, kupili je i renovirali 2007. Nemamo "otvoreni koncept" u prizemlju, nego smo zadržali sve zidove. Godinama sam se brinula što će biti ako bude potres i sad mi je nekako laknulo. Za vrijeme rekonstrukcije izvođač nas je pozvao i rekao kako je kuća statički toliko loše da ju ne može srediti ali da se ne brinemo jer se raspitao u općini i može na parcelu dići trokatnicu, mi dobijemo jedan stan a on ostatak rasproda. Na sreću sam ja prošla puno gradilišta tako da općenito ne vjerujem izvođačima "na prvu" i rekla sam mu da ćemo pozvati statičara i ako nema popravka ja ću ga isplatiti i ići skupljati dozvole za novu kuću. Problem svih nas su i građevinci, arhitekti i inspekcije koji često nisu pošteni, kao i investitori koji se smatraju stručnjacima za sve

Originally Posted by jennifer_gentle

znam da nije pitanje izbora, zato hug svima koji se nose s teškim osjećajima, i pogotovo onima koji su imali značajniju štetu i možda izgubili dom

mene nekako tješi i razina zajedništva koja se javlja u ovim teškim trenucima.

X

drž'te se ljudi <3

Novija gradnja 2006.
POS naselje Špansko
Nema nikakvih oštećenja na zgradama.

Originally Posted by mitovski

A dajte cure kao da si netko tko je anksiozan i u panici može sad logično objasniti i to je to. Nitko nikad onda ne bi zbog toga bio na lijekovima.
Mene je panika prošla, danas radim u Centru u uredu koji je sav ispucao, žbuke popadalo ali nisam ni pomislila na potres. Prijateljica se s malim ne želi vratiti na 11. Kat nebodera koji je građen protupotresno, u totalnoj je panici šizne na svaki šum. Druga prijateljica, inače liječnica na hitnoj, dakle navikla na stresne situacije isto ne želi doma, šizi na svaki šum.
Proći će nadam se, nekima treba dan dva, nekima duže, a neki nisu ni trepnuli, ali reći da bi se svi trebali osjećati jednako smireno nema smisla.

Ovako je i kod mene - silom prilika, na poslu i te kako mislimo na postres, jer su nam proizvodne hale stradale (stradala skoro sva stakla - upravo čekamo majstore za popravak, a nije ih lako dobiti u ovoj situaciji).

Doma (zgrada iz 1958) ima nešto pukotina, ali čini mi se da je to samo žbuka - ništa vitalno nije stradalo jer zgrada ima željezne nosive grede i nije jako visoka - četverokatnica. Spavamo u pidžami. Propusnice nismo tražili, jer nam za sad (na sreću) ne trebaju.

Trokatnica s 5 stanova, građena 2009. Nema oštećenja.

Mojima puse kroz zid, sa stubista. Izgleda da nema statickog ostecenja, ali sve izgleda kao da je pala bomba. Uzas. Neboder iz 1969.

Sestra se jos nije vratila doma jer nitko nije dosao pogledati. Oni su u staroj zgradi.

Mi smo u zgradi iz 1980. koja je građena kao prototip gradnje za tadašnji SSSR (Rusiju).
Nema nikakvih oštećenja, a bome nas je pošteno prodrmalo i drma i dalje.

Donirajte za obnovu.
Što više možete.

https://www.telegram.hr/politika-kri...projekata/amp/


Sent from my iPhone using Tapatalk

Najgore je to što je sve već spiskao. Kada dođe novi gradonačelnik, dočekat će ga financijski rasjedi, a ekonomija će već biti na -10 .
Tako da mislim da su neki novi samodoprinosi skroz realna opcija.

https://www.facebook.com/41993576141...9978439409482/

Novija zgrada iz 2005. Na jednom mjestu.malo otpala zbuka, koju sam.i prije potresa vidila da se nacela. Visoki sam kat, dosta nas je ljuljalo (bez zvukova), nije mi bilo jasno da nije nista ispalo s polica osim kozmetike koja je pala u kadu. Mi smo rel..daleko od epicentra.

Zgrada 2011, koliko mi se čini sve ok, predstavnica stanara nije ništa spominjala. Ali zato nam je osnovna škola stavila objavu da je oštećena i da do daljnjega nije upotrebljiva. Zgrada iz tridesetih, obnavljana prema pravilima konzervatora.

Ja sam inace panicno anksiozna samo sam vec dugo u mirnoj fazi.
Ovo me totalno izulo iz cipela.Korona malo,ali pooootres.
Ok mi je procitat da nisam jedina.Divim se ovima koji ne misle na isti.
Ja sam se taman malo.opustila u utirak i onda se oper protresemo.Brrrrrt.

Ja nisam iz ZG, ali i ja se bojim potresa, mislim da bih ja i bosa izletjela ko munja iz zgrade...zgrabila malu i bris...

Prijelomna vijest: Najveća forumska potres-plašljivica prespavala najjači potres noćas!

Onu prošlu večer i noć ih je bilo 12 (kaže struka). Mislim da sam doslovce svaki osjetila. Prošlu noć sam jedva spavala, to ljuljanje me baš uzrujavalo. U nekim trenucima mi je srce toliko lupalo i doslovce sam se tresla. Nisam bila sigurna je l me trese potres ili se sama tresem više. Jedva sam dočekala dan, da krene buka, da ne čujem više svako podrhtavanje i ljuljanje cijelu noć.

I noćas... spavala sam. Nisam čula (kažu moji obiteljski plašljivci) najjači i najduži oko 1.45. Totalno sam spavala. Osjetila sam 3 komada nešto prije 4 sata, ali sam tad brzo zaspala. Jupi.

Ima li nekog iz Zadra?

Da sam pobjegla u Zadar i tamo me strefilo, stvarno ne znam što bih mislila ...

Zakaj Zadar?

Noćaš bio potres 2,7

Aha, vidim sad.
Ma to je slabo bilo.