Uh, mogu vam samo reći... blago vama.
Ali postoje ljudi s različitim stupnjevima anksioznosti, panike i straha u sebi.
Meni je npr. toliko nelagodno ući uopće i biti 3 minute preko dana u spavaćoj sobi gdje me probudilo, a ne mogu još ni pomisliti spavati u njoj. Za djecu ne brinem, puno su skuliranija od nas u vezi potresa. Ako će od ičega ovoga imati traume to je što im 3 milijuna puta dnevno kažemo “molim te pričekaj, moram sad raditi”.
A oko mene ekipa:
Mama sinoć u 21.00. - “gdje si??!!! Mi smo u autu!!! Aha, ostajete doma, dobro...”
Brat u 21.05. - “gdje ste? Mi smo u maloj improviziranoj sobici kraj garaže, spavat ćemo noćas na madracima, nećemo na kat. Da, i mi, i baka, i šogor i šogorica, i djeca smo u prizemlju se rasporedili”
Frendica 1: u nedjelju u 12h ode na selo, i još je tamo
Frendica 2: u nedjelju u 12h ode 3 županije dalje, i još je tamo
Frendica 3 do 6: ne mogu vise ovo, tko će ovo izdržati, blago ovoj pod broj 2, da barem ja imam gdje otići..
Susjedi u zgradi: 1,2,3 i 4: mi smo otišli kod rodbine, javi nam kad dođe statičar (zgrada ko avet... od 12 stanova, 8 praznih).
Ja: anksiozna i s problemom nesanice godinama... preko dana ne znam kako se zovem od kaosa s poslom, djecom i školom, i ne mislim na potres.
Ali preko noći spavam obučena kraj ulaznih vrata i nosivog zida, s ruksakom.
Sve kužim sto je napisala čoksa, i pročitala sam 17 puta onaj post na fejsu od cure koja živi u Čileu, i milijardu puta sto su rekli seizmolozi... nema šanse, dok me ne prođe možete pisati što god hoćete
.
Al evo, noćas neću citat poruke u grupama, gledat ću film
.
Bubilo Bubich prvotno napisa
Uh, mogu vam samo reći... blago vama.
Odgovori s citatom