ja sam tu negdje ko tanči.
brijem da me muž nije zgrabio da bih možda potres i prespavala.
izletili smo u auto jer smo vidjeli da to rade susjedi, ali sam ja cijelo vrijeme nagovarala da se vratimo doma.
kad smo došli doma sam išla opet spavati jer sam bila umorna, zaspala ko beba.

nije mi ugodno kad me trese, ali zgrada je dosta dobro izdržala, samo pukla farba na par mjesta, pa sam nekako mirna.
klinci su isto relativno kul, ali u sekundi skoče pod stol čim krene tresti, već su istrenirani.

znam da nije pitanje izbora, zato hug svima koji se nose s teškim osjećajima, i pogotovo onima koji su imali značajniju štetu i možda izgubili dom

mene nekako tješi i razina zajedništva koja se javlja u ovim teškim trenucima.