Mene je zatekao u liftu.
Nikad ni u sto nisam bila tako sigurna, kao u to da cu umrijeti tada, tako, sama u mrklom mraku lifta.
Ali sve je to neuporedivo s uzasom koji prozivljavaju građani Gline, Petrinje, Siska, okolnih sela... Uplatili smo donacije, pripremili materijalnu pomoc, ali svejedno imam osjecaj da je sve to nedovoljno.
Kad vidim fotogafije tih staraca zaogrnutih dekama, kad pomislim na onu majku koja je ostala bez djeteta, na sve te ljude koji veceras nemaju gdje spavati...nemam rijeci za izraziti uzas i tugu koju osjecam