Citiraj betty blue prvotno napisa Vidi poruku
ma naravno da trebaju doći, to uopće nije sporno
ali ako se njihov doprinos svodi samo na dolazak, a tako ispada (izuzev obećanja o milijunima (a milijune i treba i pametno utrošiti, nije dovoljno da sjednu na račun)), onda je to problem
činjenica je da mi uopće nemamo razvijen sustav civilne zaštite
građani se ne znaju ponašati u krizi, ne znaju komu se obratiti za pomoć, kamo trebaju otići ako se dogodi ovo ili ono - to su sve stvari koje bi ti krizni scenariji trebali pokriti

pa kad već živimo na trusnom području i možemo očekivati potrese non stop, zašto se onda nastaje takav kaos? Zašto ljudi osjećaju potrebu da moraju otići tamo i pomoći? Nije to samo iz empatije (iako dobrim dijelom jeste iz empatije), nego iz nepovjerenja prema sustavima koji bi nas trebali zaštititi
zašto tamo netko ne procijeni što treba napraviti u iduća 24 sata i koliko im ljudi za to treba? pa nek prebroje ljudstvo, pa zovu volontere ako je potrebno
a ne da volonteri sami dolaze pa onda ne znaju što će s njima i šalju ih doma
pa onda nek procijene što treba napraviti u idućih 48 sati i koliko im ljudi za to treba itd itd
zašto ne prebroje ljude koji traže alternativni smještaj i organiziraju im boravak?
mislim, ja stvarno cijenim ljudskost i empatiju koju ljudi pokazuju, ali sve to samo djelomično kompenzira potpuni nedostatak organizacije na razini vlasti
Nije li slično kaotična situacija bila i u Splitu prije par godina, kad su bili oni grozni požari?
Isto tako su svi slavili volontere, Torcidu, ne znam koga sve ne, da bi se na kraju ispostavilo da je posrijedi bilo i potpuno nepovjerenje građana u sustav koji je trebao pružiti zaštitu i pomoć.

Činjenica je da nam sustav civilne zaštite očito ne funkcionira kako bi trebao, tj. da bi mogao i bolje. Je li to do državnog (ne)uređenja, ili je u prijašnjoj državi to bolje funkcioniralo zahvaljujući i činjenici da je to bilo doba Hladnog rata, kad se stanovništvo sustavno pripremalo za moguću katastrofu?

Kako god bilo, očito je da su prirodne katastrofe nešto što će nas pratiti i sljedećih godina (ove godine su zaredali potresi, poplave su već klasična pojava u svim krajevima zemlje, požari su dosad bili rezervirani za ljetnu sezonu, ali su redoviti), i očito je da bismo trebali imati razrađen i uhodan sustav reagiranja na njih na razini države i lokalnih zajednica, a ne se oslanjati svaki put na velika srca i empatiju onih koji su ovaj put ostali pošteđeni.