Super je intervju!Mima prvotno napisa
Sent from my iPhone using Tapatalk
 |
|||
|
|
|||
Super je intervju!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da, trebali bi.
Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk
Mi ne idemo nigdje, ja praktički 2 mjeseca nisam bila nigdje, izađemo u dvorište, na terasu, suprug radi od doma. I svjedeno je mala pokupila neku virozu i već 4 dana se borimo s temperaturom. Stariji ima akutni bronhitis, alergije, česte bronhoopstrukcije i nema šanse da ga vratim u vrtić. Na roditeljskom sam dopust u pa mi nije problem za čuvanje. Predškolac je i ne znam jedino što će biti s upisima za školu. Kod nas svaki dan sve više klinaca i susjeda po ulici i ja se isto ne mogu začuditi. Ta su okupljanja počela daleko prije najave popuštanja mjera..
načuditi, ne začuditi..
Kod nas suprotno. Dobro moja J. je 3.r pa drugačije gleda na to ali ona je u petak tulila da ona neće u školu 11.5. jer ju je strah.
Ja sam sama jucer obisla roditelje nakon mjesec dana s propusnicom, vani smo sjedili. Danas smo nas troje otisli u šumu pa na proplanku razvukli dekicu i uzivali na suncu. U podnozju brda je bilo 10tak auta, a staza ima puno. Jedva da smo koga vidjeli. Na kraju smo na tom proplanku sreli neke mladice koji su se odusevili s nasim malim, i dali mu 5 rukom u nekoliko navrata. Cim su otisli, mi po dezinficijens i peri ruke.
Kod nas u kvartu ima jako puno ljudi, jer je lijep kvart. Pretezno se mladići ne drze preporuka. Cure se druze, ali su u prosjeku opreznije.
A bila sam prosli vikend u malom Konzumu. Cekala ispred, dvoje nas smije unutra istovremeno. Ja udjem i krenem uzimat voce i povrce, i zena iza mene dodje i pocne samnom petljat po vocu i veli - a kako bismo mi sad uopce mogle drzat 2 m distancu. Ja u shoku. Zato sto obje trebamo isti proizvod, ona ne shvaca da moze sacekat u drugom dijelu ducana. Jucer je trgovkinja upozoravala neku zenu da opere ruke, a ta je dok smo cekale vani pušački kašljala. Molila me da joj dodam nesto s police, ja sam srecom niža i rekla sam da ne mogu dokučiti. Svakakvih ljudi ima. Odem jednom tjedno u taj mali konzum, kruh uzmem iz pekare pa ga doma preprecem kratko na 200, ulazim u slabo posjeceni Mueller i Veroniku. MM i ja cemo sigurno jos neko vrijeme doma raditi, ne mislim se nesto opustati, dapače, mislim da se sad mora jos vise paziti.
Ja sam medu onim pesimistima koji vidi rast obojelih u svibnju. Daj boze da sam u krivu...
I cak mislim da tu nece imati velik utjecaj ducani/obrti...nego javni prijevoz i ova druzenja koja su ljudi zapoceli. Skola bi to mogla dodatno potpaliti
Ja isto mislim da možemo očekivati veći broj oboljelih, ali brate mili, ne možemo ostati u kućama do sudnjeg dana. To ti je kao i vožnja u autu. Sjedaš u njega svjesna da postoji rizik.
Ja imam brucoša i maturanta i jedva čekam normaliziranje života, zajedno s njima.
Kod nas su se ljudi opustili pred Uskrs (shopping) i za Uskrs (proslave) i sad nam brojevi pokazuju problem. Pod tim mislim na Minnesotu, ne SAD opcenito. Nije svuda isto, a neki su ionako skroz opustili mjere.
Doslo nam je lijepo vrijeme, svi su ga zeljni, s obzirom na 5-6 mjeseci minusa i snijega. Ljudi su svuda. U dvoristima su tulumi (jucer kod susjeda 10 automobila i oko 30 odraslih i djece trce na sve strane). Na srecu, susjedi su nam dovoljno daleko da me samo briga onako globalno, jer nisu jedini, a ne zbog straha da ce nas direktno zaraziti. Ducani su nam prepuni, preporucene maske nose samo poneki.
Od sutra na posao mogu uredi i tvornice bez direktnog kontakta s javnoscu (koji nisu radili do sad jer nisu esencijalni). Skole i faksa nema do jeseni... ako ce i tad. Trenutna stay at home odredba nam vrijedi do 3.5., a nakon toga... tko ce znati.
Mima, super intervju.
Mislim da vise-manje svatko misli nekako ovako, ali opet... sto je normalizacija zivota?
Mi smo kao probali razgovarati o tome neki dan i zakljucili da je bolje da ne planiramo nista jer nema smisla bez da znamo vise nego sto je, opcenito, poznato ovaj cas. Ja mogu raditi doma do daljnjeg, skole nema do pocetka rujna. Mala nije vidjela vrtic od pocetka ozujka, niti ce ici do daljnjeg. Placamo mjesto jer ce u skolu tek 2021.
I sto je sad zapravo normalni zivot? Ja bih se rado nekad vratila na posao. Radim u uredu, ali imamo open space, plus nam je u zgradi i po nekoliko stotina djece na dan. Neki od kolega iz ureda rade i direktno s tom djecom. Znaci... nije bas najnizi rizik, ali nije ni prestrasno. Ako ja radim u uredu, djeca moraju nekamo na cuvanje. Sve to skupa znaci da nam ta voznja autom prelazi u izrazito rizicnu jer cak i ako nas netko okrzne na parkiranju, muz je prakticki gotov. Znaci li onda normalni zivot da se mi ne vracamo nikamo dok [pojma nemam sto se treba dogoditi - cjepivo, terapija, herd immunity...?!] ili da on iseljava iz kuce i gledamo ga preko Zooma? Jer, realno gledajuci, ovo u uglatoj zagradi moze biti tek za X godina, a do tad nema sansi da sjedim doma i skolujem djecu jer za to jednostavno nisam sposobna. Uglavnom, na rubu bacanja nozeva, odlucili smo da do daljnjeg nema smisla razgovarati o "normalnom zivotu".
Znam da nisu svi u slicnoj/istoj situaciji, naravno.
Ja sam popustila ovaj tjedan. Krenula sam u trgovinu, klinci su nekoliko puta bili u šetnji/vožnji s ekipom, prošetala sam i ja koji puta s prijateljicom, popila se i kava na terasi. Popustila sam, u mom gradu nitko nije zaražen, a bilo je preko 400 ljudi u izolaciji, drugo nama se karantena nastavlja nakon što mm dođe iz bolnice. Meni je trebalo, djeci je trebalo da malo olabavimo.
Pa sad - normalizaciju kao prije ne možemo očekivati još dosta dugo, ali pokretanje nužnih procesa možemo i trebamo. Sretno svima!
Ovako je i kod mene, od prošlog vikenda - mlađi sin je s prijateljem otišao na šetnju uz potok prošle i ove subote, mm i ja smo sa starijim sinom otišli u vikendicu, ali preskočili smo susjedsko druženje osim pozdravljanja iz daljine. Otišla sam u Spar po zemlju i tegle za cvijeće, ali nisam kupovala sadnice nego rasadila svoje stare biljke. Kavu pijemo na svom balkonu, susjede srećemo samo usput ali se ne družimo... Nadam se da će ipak malo olabaviti, pa da mogu posjetiti tatu i mamu u drugom gradu. Dugo nisam bila, a postoje poslovi koje oni ne mogu obaviti sami. Ne vjerujem da ćemo ići u obiteljski posjet - to bi ipak bilopreviše, ali brat i ja ćemo na smjenu ili već nekako.
Sad nastupa život s virusom.
Nema jednoznačnog i nepromjenjivog odgovora na ovo pitanje. To će se mijenjati iz dana u dan, tjedan ili 2 prije ćemo gledati što je normalan život od tipa pon.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.04.2020. at 09:57
slažem se.
starcima sam rekla da se čuvaju sami, doma su u svojoj etaži, imaju uvjete. muž i sin već rade dulje vrijeme, a ja od danas
Peterlin, ja sam procijenila da je ovaj vikend najnizi rizik i uzela propusnicu da obidjem roditelje. Ne nagovaram, ali mislim da je sad najbezbolnije.
Ako se ne otključa u iduća dva tjedna, tako ću i ja.
Kod nas se još uvek ne sme u susednju županiju - opštinu i nećakinju i sestru nisam videla od početka virusa, znači više od mesec dana. Moje roditelje sam videla na brzinu, jer je mama imala prošli tjedan lekara u gradu u kojem živim pa smo se sreli na parkiralištu, bez grljenja naravno.
Vidim i ja da su se ljudi prilično opustili, ali su baš besni jer ne smeju u drugu opštinu sada za 1. maj, pa se nižu protesti v MB i LJ. Meni je jedini manji stres shopping sa maskom, jer nosim naočale i ta maska mi je koma i nemam zraka, jer udišem CO2 svoj izdisani, tak da mi se to ne čini baš zdravo. I pre virusa nisam kruh i peciva kupovala u trgovini, nego sve imam domaće pa tak i sada.
U slobodno vreme idem u prirodu i hodam po brdima i super mi je. Za finansije za sada ne brinem, iako naravno da nije bajno. Ako otvore granice planiram otići za koji dan na more, a ako ne onda na neku od reka i jezera . tipa Nadiža, Kolpa, Bled, Bohinj, ... U ledenom Bohinjskom jezeru sam se već kupila, kao i u Bledskom par puta i tada nije bilo hladno. Što se tiče putovanja, sve će biti drugačije, barem mi se tako čini. Ako budu otvorili na jesen zrakoplovski promet, planiram otići nekuda na toplo kad kod nas zahladi.
A ako budu uslovljavali putovanje sa kojekavnim glupostima (vakcine i slično), onda nikud ne idem
Još uvek sam mišljenja da će virus čudesno "nestati" zbog turističke sezona na Jadranu i da će u 7. i 8. mesecu biti sve idila za one koji će si to moći priuštiti. Bili živi pa videli. Ove naše medije ne čitam i ne pratim ih, jer šire više manje laži i dezinformacije oko svega i otkada sam se maknula od svega, puno mi je lakse jer sam mirna. Treba izkoristiti ovo vreme za rad na sebi, za odlazak u prirodu, za hobije, ...
Posljednje uređivanje od tinkilinkixyz : 27.04.2020. at 18:55
Nestat ce virus u New Yorku i Louisiani da bi Hrvati zaradili pinku na Jadranu. Evo, vec rade na tome, brinu se. Bitno je da stignu na vrijeme rijesiti problem.
Nije samo to, u Hrvatskoj puno stranaca ima vikendice i ako otvore granice biti će obala puna. To je ono čega se ja bojim. Znam da je virus isti, da nema razlike ali opet.... U mom mjestu gdje ljetujem više ima stranaca sa nekretninom nego domaćih.
E sad kažu da je naš virus Talijan i da se razlikuje od Kineza
Koliko je Amer drugačiji od tog našeg Talijana?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 28.04.2020. at 11:33
Evo me. Dosad sam stvarno bila super.
Al sad mi je dosta pokućarenja, kuhanje, spremanje, on line škola, mailovi, veš, sudje, opet štednjak, zoom, pa žurni dopisi..Doma sam od 14.3. a sutra je1.5.
Danas sam i 1.put bila u uredu u centru. Morala sam na neki važan sastanak.
Kod nas u kvartu je neki normalan život, a u centru tuga i jad. Sve ko gradilište oko naše zgrade, otpada žbuka, crijepovi, nema ljudi, pustoš, sablasno. Zgrada nam je jako oštećena, ruše popucale zidove. Ne voze tramvaji, samo autobus valjda svakih sat vremena. Koma, užas! Teško mi je zamislit da u istom gradu ko da su 2 različita svijeta :
Uglavnom dodjoh reći da mi je dosta "pokućarenja"
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.04.2020. at 23:56
Mene uhvatila isto neka tuga... Zao mi djece sto su doma, a ne u vrticu. Zao mi sto necemo ici na more, na ljetovanje. Ljuti me sto se moram bojati hoce li mi roditelje ubiti glupi virus.
Zapravo bas sam tuzna,iako mi realno trenutno nista nije strasno
Vrci, ja nisam tužna, više sam ono stava: Dostaa mi je!!!! 48 dana bit doma kućanica, nastavnica, poslovna žena, kuharica, spremačica sve u jednom i istodobno
U raspoloženju sam da bi lupila šakom od stol i ljutito vikala: Dostaaa višeee!
Na more i dalje planiram, nemam strahove, al mi dosta bit po kući. Izadjem ja otrčat, prošetat, al svejedno mi se ne svidja cjelodnevni raspored isti svaki dan ko da je na repeat modu.
Ja bih nešto van rutine, uzbudjenje, avanturu...već se vidim da nam svašta smišljam za produženi vikend
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.05.2020. at 00:33
E vidiš Lili neki tako godinama
Šta tako godinama?
Žive zatvoreni na 24h s djecom koja ne idu u školu, ni na treninge, ni oni na posao, bave se kućanskim poslovima, nastavom, poslom od doma??
Ja takve ne poznajem
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.05.2020. at 08:23
Evo kiša pada na 1.maj, bit će manje okupljanja danas
Ja zorom već odvježbala snagu, pa mi u glavi sunce sja, a vani pljušti
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.05.2020. at 08:27
Rade ko kućanice, učiteljice..Šta tako godinama?
Žive zatvoreni na 24h s djecom koja ne idu u školu, ni na treninge, ni oni na posao, bave se kućanskim poslovima, nastavom, poslom od doma??
Ja takve ne poznajem
jelena rade ko kucanice, rade kao uciteljice.
evo ja, u normalnim okolnositma, radim na svom radnom mjestu 8 sati, 2 sata potrosim na prijevoz.
bome kuham i spremam doma, nemam domacicu na zalost.
a nakon sto dodjem doma radim kucanske poslove.
ali to nema veze s ovim sto Lili pise. dakle nisi 24/7 doma pri tome zongliras s telepozivima, upitima, mailovima, poslom, kuhas, djecom i njihovim problemima.
dakle doma si, ali si i na poslu. poslodavac ne pita jel tvoje dijete kuzi da si na poslu iako si doma, kao recimo vikendom. i da nema veze sto si tu.
nisu svi savrseni, a niti svi imaju uvjete da se zatvore u jednu sobu i kazu nemam me. sobu zakljucaju i odradjuju svoj posao od 8-16.
ti imas takvu mogucnost?
i kako djetetu od 4 godine objasniti, ako imas tu mogucnost, ti nisi doma. da ne smije sjediti ispred te sobe i tuliti?
Posljednje uređivanje od spajalica : 01.05.2020. at 09:03
ja samo vidim koliko se osvijestilo kako je teško biti kući i koliko energije ode na uobičajene, svakodnevne obiteljske obveze
koje se često podcjenjuju ako ih obavlja netko drugi, jel
i baš mi je drago da su to malo svi osjetili i da su neki pali s trona prebitnosti
i neka ih je osvijestilo da nisu hebeno nedodirljivi
možda nija korektno što tako osjećam
ali i zato me briga, iskreno
govorim o onome što vidim oko sebe
evo, sad mi je lakše
što se tiče teme, manje-više podnosim dobro
ponekad bude dan za poluditi, no vidim u sebi postupno mirenje sa situacijom i prihvaćanje da će vjerojatno ovako biti duži period
osobno mi jako pomaže puno kretanja na otvorenom i boravci u prirodi, na zraku
da nije toga sigurna sam da bih puno puo teže to podnosila.
Ja obrnuto, jučer sam skoro pukla, pun mi je k posla, ovih dana sam svaki dan završavala oko 18 + sat-dva iza 20
Tak da sam sretna da je 3 dana vikenda a imam samo pol dana posla za odradit
Ali da, i ja se osjećam već kao u zatvoru, ne smeta me baš toliko ni puno posla ni rad od kuće ali osjećam se kao u onom groundhog day, mentalni zatvor, htjela bi negdje iz rutine i iz ovog fizički malog svijeta u kojem sam zapela a svodi se praktično na kvart, popit kavu s prijateljima, otić u kupovinu prošetat (ne mogu vjerovat da mi se ide u dućan), odvest do vikendice, ili na more... Nadam se još malo pa ćemo moći i to.
sillyme bome uz taj tempo rada ja bih pukla i da nismo u ovakvoj situaciji
valjda stvar navike, što li
ja sma onaj soc,sistem od 7-15, tj. od 7.30-15.30
do 18,00 se već i najedem i odmorim i podružim
apropos mora, ja sam bila prošlu nedjelju i sigurna sam da mi je taj izlet napunio energiju za ovaj tjedan što prolazi
Ako imate vremena i volje mozete ispuniti anketu
https://docs.google.com/forms/d/e/1F...rm?usp=sf_link
Potpuno se slažemja samo vidim koliko se osvijestilo kako je teško biti kući i koliko energije ode na uobičajene, svakodnevne obiteljske obveze
koje se često podcjenjuju ako ih obavlja netko drugi, jel
i baš mi je drago da su to malo svi osjetili i da su neki pali s trona prebitnosti
i neka ih je osvijestilo da nisu hebeno nedodirljivi
možda nija korektno što tako osjećam
ali i zato me briga, iskreno
govorim o onome što vidim oko sebe
evo, sad mi je lakše
Ma početku nastavne godine jedno vrijeme moje radila kuhinja,kakvih je prepiranja bilo u to doba za ne povjerovati,nadam se da su te osobe sad ipak nešto radile po kući i da di drvo napravile klopu
Ja sam tek počela uživati, a već (mi) je gotovo
Prvih 4-5 tjedana se ni ne sjećam tog košmara “jako puno posla+troje male djece+škola nezainteresiranog i nesamostalnog malca”. Onda mi se u 6. tjednu smanjila količina posla (i tek u 6. tjednu sam pisala godišnji jer nisam odradila 40 sati), i kad se sjetim kad sam se jedan dan naspavala... vijuuu. Ne mogu se skroz opustiti od posla, nije mi pravi GO, ali puno manje radim prošli i ovaj tjedan pa sam počela uživati u ljenčarenju.
I u još nečemu. Ja inače nikada nisam doma. Baš ne volim biti doma. Preko tjedna doslovce dolazimo doma nakon 18-19 h. Vikendom skoro oba dana idemo negdje na minimalno 4 sata. Sve ostalo vrijeme koje smo doma je uvijek bilo nekako zbijeno (“Ajde brzo napisi zadaću pa idemo/otrči na plac pa da idemo/daj da samo na brzinu pustim sude i veš pa idemo”...). Svijet nam se vrtio oko toga da odemo od doma, ne da se vratimo doma. Nikad niti jedan jedini dan godišnjeg nisam potrošila tako da sam taj dan doma.
Sad kad razmišljam kud smo mi to stalno išli, nemam pojma.
Imali smo prije par godina frendove koji bi na to naše “idemo” isto uvijek išli s nama. Onda su počeli uređivati kuću koju su nasljedili. Mi: idete? Oni: ne, danas radimo ovo, a poslije ćemo sjediti. Sljedeci vikend opet. I stalno sam si mislila, kaj je njima, šta samo sjede u tom svom dvorištu
Ovo mi je prvi put nakon nemam pojma koliko vremena da mi je ok raditi to što se može raditi doma, a to je ništa
BB
ja volim landrati samo vikendom, radnim danima ne
viknd svaki ili brda ili more
svaki
tako i sad radim, jer mogu
tako da realno meni nije velika promjena nastala, osim dijela s druženjem, kinom, predstavama i školom
i taj psihološki moment straha i svjesnosti da se život izmijenio, da nismo slobodni više
Ma nisu to samo odlasci u prirodu vikednom, nego cijeli mindset da je ono što je vani "bitnije" od onog unutra. Npr. mislim da su moja djeca jedna od rijetkih koja su isla na sve rodendane na koji su pozvani, a to je znalo biti i po 30-tak rodendna godisnje po djetetu, pa slobodne aktivnosti na koje dvoje starijih idu po 2-3, a to nikad ne odradujem tako da odvedem jedno na rodendan/aktivnost i odem doma, nego za to vrijeme budem s drugim djetetom na nekom drugom mjestu...onda te aktivnosti produciraju i nastupe, utakmice... Pa ostala druzenja s ostalim ljudima. Pa onda razni sajmovi i dogadanja. Pa ako nema baš ništa, onda barem kazaliste. I naravno obavezno jos i park/šuma/priroda...
I sad nista od toga. I nije mi ništa
Blago tebi, BB. I kod nas od toga nista, ali smo svi skupa i poluludi. Mislim, ne fali mi bas sve, ali treba mi i malo akcije koja ne ukljucuje samo i iskljucivo pos'o, kucu i djecu u jednom ogromnom, beskrajnom danu.
Evo, napokon idem u krevet, u 3:34 ujutro (ok, prvo idem oprati zube i pronaci pidzamu).
Danas sam odrzala prezentaciju magisterija (preko Zooma), pripremila cjelodnevnu proslavu petog rodjendana muzeja (virtualno), snimila video, napravila s djecom mud pie (za taj isti rodjendan), oprala djecu od tog mud pie, valjda sam ih i nahranila, ne sjecam se vise.
Za par sati, sve ispocetka. (Ok, ne moram vise raditi na prezentaciji, ali moram isfrizirati rad i predati ga zajedno s portfolijem do sljedeceg cetvrtka. Nakon toga nastupaju malcice drugaciji beskrajni dani.)
Posljednje uređivanje od Kaae : 01.05.2020. at 10:37
Kaae možemo mi vidjeti s ove strane bare taj tvoj muzej?
Moguce da svastanesto ne radi na stranici. Lansirali smo je kolegica i ja sinoc (skroz novu verziju), a jos ce nocas developer raditi na njoj (odnosno radi sad).
To nešto ko hiža eksperimentov?
Cekaj Kaae da ti prođe stres, pa možda uspijes uzivati u ničemu dugih dana. (Mislim, tu ne računam djecu, hranu, kuću...). Nego ono "ništa osim toga".
Laku noć.
Odlično. Jako mi se sviđa.
bubilo meni bi taj tvoj stari život došao ko kazna
ja volim bit doma i uživat u laganini danu, ne naravno ovako, idealan omjer bi mi bio, ne znam, 30% vani, 70% doma (budnog vremena). Ja sam dosta kao Ježurka Ježić
Tang
Imam još dvije takve frendice, nazvale smo se "uličarke"
A evo, kontempliram puno o tome ovih dana, nisam još došla do neke posebne spoznaje. Možda da otvorim novu temu o tome ovdje
ja volim druženja, al volim i bit kući, pa mi je idealno pozvat sve svoje prijatelje kod sebe doma.
ima svjedoka i na forumu
al danas mi je baš tužno i teško. Baki i djedu mi je 60. godišnjica braka i planirali smo veliku proslavu, rezervirali restoran.. Na kraju ne možemo niti doći do njih sa tortom, što inače radimo svake godine. Mama mi je daleko i vidim da je njoj to još teže.
Rekli smo da prvom prilikom kad se bude moglo, proglašavamo prvi maj
tang :hug:
ja sam dugo vremena bila leteca, doma bih ulazila navecer, posao do 17, pet vecernjih treninga tjedno, razvozenje djece, vikendom neka akcija
to je bio moj normalni ritam i nisam ga preispitivala
(zivjela sam u privremenom stanu pa nisam ni razvila neki osjecaj svog doma, uzivanja bivanja u tom prostoru)
onda sam malo prije karantene preselila u svoj stan, mogla usporiti, i navikla se brzo na taj ritam, toliko da mi je postalo normalno uvalit se nakon posla doma i pomislit, super, danas vise nigdi ne idem
sad sam evo mjesec i po na selu, i srecom da sam tu, jer me spasava sto mozemo izic vani, velika okucnica, blizu setnice, polja, sume...
ali dosadilo je
procitala sam osam knjiga, pogledala nekoliko serija, filmova, ponavljam francuski, vecinu dana sam support za skolu za svoje dvoje djece i dvije necakinje
ali zazelila sam se opet akcije, ovo je bas beskrajni dan
mislim da ce moj novi ritam biti neki balans, jedva cekam uspostavit ga
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
