Silly, on je tehnička podrška, nije da smo se tako odlučili da on ima mir, a ja ne. Nego on jednostavno mora biti dostupan korisnicima od 8 do 16h. Nije da mu djeca bas nikad ne uđu u sobu, uđu ponekad. Razlog zašto mu ne ulaze je zato sto im je draže mene daviti . A i ja pripazim da ne ulaze dok priča, ja kad pričam, pričam s ljudima koji me znaju i kojima ne smeta deračina u pozadini. On bi kao trebao biti profesionalniji i priča s nepoznatima. Par puta je i njemu netko uletio i dere mu se dok priča, ali uglavnom nisu zainteresirani njega davit.

Kad ja imam conference call, npr. jučer sat i pol, on je najavio u firmi da će biti nedostupan i molio da ga netko pokriva to vrijeme. I stvarno se igrao s njima i animirao ih cijelo vrijeme, ali su svejedno barem tri puta došli i lupali na vrata i vikali “maaamaaaaa”.

Imam ja više mira popodne i vikendom kad on ne radi, ali da me ta čudovišta bas žele ostaviti na miru, ne žele.

Moj posao se sastoji od rada s “proizvodnjom”, i njima sam dostupna od 9 do 17h na mailove i pozive, nije bas kao mm kojeg zovu bez prestanka, ali ovisno o danu imam dosta mailova i poziva koje odrađujem u 5-10 minuta.

Osim toga, imam rad sa stručnjacima, a mnogi od njih rade kao i ja... i ponekad ne mogu jednostavno ni napraviti nešto u 16h jer nisam to do tad ni dobila, nego dobijem u 21 ili 23 jer drugi isto rade u svakakvim uvjetima. Naravno da ne moram ja to ići odmah u 23h raditi, ali nije realno da ću na tome raditi drugi dan uz mailove i pozive i djecu. Tako da mi je na kraju najjednostavije da sam cijelo vrijeme u tome. U početku me živciralo što nema kraja, sad sam sretna što funkcionira. Uzela sam par puta pauzu da jednu večer ne bih ništa radila, ali ne mogu si previše pauze priuštiti pa niti ne pokušavam.