Kažu mi ponekad da sam neempatična (i priznajem da jesam), i teško se uživljavam u neke probleme drugih koji su meni nerazumljivi jer nisu bazirani na realnosti (onoj izvanjskog, materijalnoj) već na emocijama i stanju duha, no s godinama sam shvatila da je i to realnost, samo unutarnja, pa je prihvaćam (iako je i dalje najčešće ne razumijem njihovo stanje).

S obzirom na taj aspekt moje ličnosti tuđa pozitiva mi nikad nije toksična u smislu da me nervira, samo mi je i dalje apsolutno nerazumljiva ako nije bazirana ni na čemu konkretnom nego onim filozofskim “vibracijama, karmi, svemir i sl” idejama koje će sve jednom kasnije popraviti i dovesti u red, zločeste kazniti, dobre nagraditi itd (mislim da se to zove nešto s pepeljugom, zaboravila sam što)

E sad u svemu tome kad je ta pozitiva “umotana” u “duobkoumne” rečenice - koje meni jednostavno nemaju apsolutno nikakvog smisla, pameti ili zdravog razuma - onda me nervira ta dubina gluposti koja mi se servira kao mudrost i uopće činjenica da nakon 12-16-? godina učenja i školovanja + nekakvo životno iskustvo ljudi i dalje vjeruju da je to nešto pametno i imaju potrebu dijeliti svima oko sebe?!

Tako da sam se u životu okružila više-manje ljudima koji su slični meni, i nikome ne pada na pamet dijeliti mi takve mudrosti ili nedajbože one glupe ppt-ove i YT klipove te iste tematike, ako imamo probleme trudimo se naći neki konkretni način rješavanja uzroka (ako je moguće) umjesto jednog ničim potkrijepljenim “ma sve će biti u redu” i živim svoj nimalo produhovljeni nego strogo materijalistički život s čim sam sasvim zadovoljna.

E da, nisam “zahvalana” na apsolutno ničem što ne mogu reć da je zbog “te i te” osobe koja je to namijenila baš meni, i onda sam zahvalna njoj. Sve ostalo - puka slijepa sreća. Nemaš kom bit zahvalan za sreću što si rođen tu a ne u Nigeriji ili nezahvalan što si rođen tu a ne u npr Švedskoj itd. I što živiš u društvu koje ima hrane ali nema pravednosti...