Quote Originally Posted by sasa View Post
Mene “toksicna pozitivnost” asocira na dvije pojave- zasad.
Prva je potreba da se u rijesava tudji problem, tj. da kad netko oko nas dijeli svoje teskoce ili teske emocije, mi pokusavamo odmah naci prakricno rijesenje ili objasnjenje zasto to nije tako i kako da se osoba prestane tako osjecati. Mislim da vecina ljudi to radi, jer nije lako osjecati tudji jad kraj sebe, pa se na taj nacin “rijesavamo” istog. A dio ljudi to cini i jer voli imati dojam da su u kontroli i da oni bolje hendlaju emocije i situacije pa svemu dodaju i patronizirajuci ton, sto je za osobu u patnji pravo nepodnosljivo.
Recimo jedna od osnovnih prituzbi mojih pacijenata jest da njihova okolina kontinuirano zahtijeva od njih da se prestanu osjecati kako se osjecaju. Sto moze ici upakirano i u brigu, savjete, bodrenje. No to ne pomaze, nego odmaze!
Jednom prilikom dok se jos putovalo, MM i ja smo bili u NYC i nakon 6 dana podnosenja potpuno nefunkcionalnih kartica tekucih racuna, a za koje nam je receno u banci da ce bezprijekorno funkcionirati, ja sam 7. dan potpuno siznula i bila stvarno ljuta i frustrirana. MM je pokusao pomoci tako da mi je govorio da cu si ljutnjom pokvariti zadnji dan putovanja. Onda sam mu rekla da se ja ne zelim tako osjecati i ne zelim si pokvariti zadnji dan putovanja, ali si ne mogu pomoci sada. Ljuta sam i tako je. Onda me pitao sto bi on trebao napraviti u takvoj situaciji. Pa sam mu rekla da je najbolje pokazati suosjecanje. I tako je i bilo. On je rekao da mu je zao sto se ja tako osjecam i da me razumije. I meni je bilo bolje. A ne gore- kao kad mi je govorio da cu si pokvariti zadnji dan. Mislim glup je primjer, ali docarava razliku mislim.
A druga asocijacija jest neautenticna pozitiva, potreba osobe da stalno ostavlja dojam da je odlicno, da se sjajno osjeca i sjajno funkcionira i sjajno rijesava probleme i opcenito je sva sjajna do zasljepljujuceg bljestavila.
To je iritantno jer lazni sjaj uvijek probija. I da, mislim da ovo doba drustvenih mreza i virtualnog zivota ima znacajan utjecaj na jacanje i razvoj laznih ja svuda oko nas. Filtriranje zivota dok on nije lisen svega osim loolova i smajlica. Naravno, korisno je sjetiti se da oni koji tako rade imaju veliku potrebu da im se drugi dive i da im zavide. Zato su sami krhki i duboko nesigurni pa bez takvih zrcala jako pate. To meni pomaze da osjetim suosjecanje pa me manje iritiraju.

saša, odlično si ovo napisala (što je i za očekivati ). Ova prva potreba da se rješava tuđi problem je, mislim, prilično ljudska želja da se pomogne, ili naprosto da se riješi onoga tko se žali, da ga se presječe.

Obzirom da sam već prilično stara, i da sam čitala u časopisima da treba slušati a ne nuditi rješenja, moram priznati da si ponekad kad mi se netko blizak žali znam u glavi ponavljati: slušaj, nemoj predlagati rješenje problema.

Ovo drugo, ljudi koji uvijek imaju potrebu sve svoje prikazivati u najboljem svjetlu, uvijek mislim da zapravo skriva duboko nezadovoljstvo i nesigurnost. Sigurno da je u internetskom životu još izraženije, ali ima toga i u stvarnom životu itekako.