Toksična pozitivnost

[ina33]

Za mene je primjer toksične pozitivnosti iz mog vremena IVF-ova bila mantra svi ćemo mi imati mirisne zamotuljke, svaka naša muka će se isplatiti, što je život bez djece, pa onda ako bi neka se usudila napisati da bi odustala, nitko zapravo ne odustaje, vjeruj ti meni da nećeš nikad odustati. U mojoj glavi to je bila noćna mora iz pjesme "Hotel California", uz poruku you can check out whenever you like, but you can never leave. Strašno me to smetalo. Mic-po-mic se ipak svijet otvarao i dozvolio se topic "Izlazna strategija" i žene su mogle pisati o osjećajima odustanka i prihvaćanja bezdjecnog života, bez, po meni, "mitraljiranja" sa samo "misli pozitivno, uspjet ćemo, mirisni zamotuljci, znala sam da ćemo uspjeti, evo, samo još malo" itd. Znam da sve što bilo ko piše govori o njemu. Forumašice sa zamotuljcima ziher nisu bile maratonke i bile su mlađe žene i vjerojatno su se bojale uopće prihvatiti takvu realnost za sebe jednog dana pa ih je možda i to tjeralo da tim jače hrabre "posrnulu", istovremeno hrabreći sebe jer im je alternativa bila užasavajuća. Govorim o vremenu pred 15 god. Tako mi je drago da je nježna biljka drugačijih, koja je uporno bivala gažena / hrabrena (percepcija ovisi o perspektivi) ipak ostala na životu na tom pdf-u i dobila svoj validitet i priznata joj je vrijednost. Jer nisu sve uspjele i njihova su iskustva jednako vrijedna. Meni je to čitanje sve ćemo mi itd., bila kao da briše postojeće ljude koje dobro znam, koji su bili jako uporni, i ništa nisu napravili krivo - ali, shit happened i nisu uspjeli. I sad vode uspješne i sretne živote (ovi koje znam u RL), s djecom ili bez njih.