ovo me sad sjetilo kako sam prije 35 godina bila u malom lošinju na ljetovanju gdje su na odmoru bili i jedni talijani, sin im je bio mojih godina. i tako smo se pogledavali on i ja 2 tjedna, sladak je bio, a valjda sam i ja njemu jer mi je prišao na odlasku da razmijenimo adrese. sjećam mu se imena, stefano pelissetti. nadam se da je živ u ova luda vremena.
pa kao, pisat ćemo si, iako ne znam kako jer niti ja govorim talijanski niti on hrvatski, no dobro.
i tako dođem ja u brod doma, prvo što napravim odem u foto studio (tash ili spajka, možda se sjećate kako se zvao onaj poznati brodski foto blizu placa, ivo ili kako?), slika me ko za dokumente, ubacim u pismo, napišem koju riječ vjj na hrvatskom i pošaljem u italiju.
nije me predugo mučilo što mi nikada nije odgovorio, ali ponekad, kad razgledavam stare slike i naiđem na tu pomislim da nije ni čudo što nije