Rad nedjeljom

[Barbi]

Naše se gospodarstvo bazira na potrošnji, novac cirkulira, pdv se slijeva u proračun iz čega idu plaće svima na proračunu koji opet troše.... i tako u krug. Kad se ograniči potrošnja manje novca cirkulira ... i manje i manje. Firme režu troškove da bi opstale, radnicimostaju bez posla i opet se potrošnja smanjuje. Naravno da će zbog ograničenja rada trgovina hrpa ljudi ostati bez posla, to se očito već dogodilo.
Moj sin je prošlo ljeto radio u jednom trgovačkom lancu i sad ih je zvao da se raspita za ovo ljeto. Rekli su mu da uopće zasad ne planiraju uzimati učenike i studente jer su dosta ljudi morali otpustiti pa će u slučaju potrebe prvo zvati njih.
I btw. on je obožavao raditi nedjeljom i praznicima jer mu je bilo 40% više plaćeno pa je radio sve praznike u lanjskom lipnju.

Moj muž radi i praznicima i vikendima, eto baš i jučer i danas, toliko o obiteljskom vikendu. Ali kad je birao zanimanje znao je da to ide u paketu i nije požalio ni nakon 35 godina i puno propuštenih obiteljskih blagdana i događanja jer voli svoj posao i pošteno mu je plaćeno.

Pišem sve ovo da još jednom naglasim koliko mi je gadljivo to politiziranje obiteljske katoličke neradne nedjelje daj ljudima pare i dostojanstvo umjesto toga.

[čokolada]

Tko je zaboravio, evo malo podataka iz Jugoslavije:


Jugoslavija je sedamdesetih krenula u snažan razvojni ciklus, i krenula se zaduživati. Na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. – 5,8%, 1976. – 5,1%, 1977. – 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara.

No, potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na lihvarskih 16,8%, dakle, cijena se novca Jugoslaviji povećala gotovo trostruko. Istovremeno, dugovi su rasli: 1977. – 9,540 milijardi dolara, 1978. – 11,833 milijardi, 1979. – 14,952 milijardi, 1980. – 18,395 milijardi, 1981. – 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata nominalni dug se više nego udvostručio, a u markama učetverostručio.

Istodobno je inflacija 1981. dosegla 45%, i krenula u nezadrživ rast koji je do Markovića narastao na preko 1000% godišnje, doprinoseći osjećaju bijede i beznađa. S tržišta je nestala skoro sva uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u proizvodnji, počelo se s mjerama poput vožnje par nepar i bonova za gorivo – nastupila je ekonomska kriza koja će trajati do raspada Jugoslavije.

Potkraj 1979, uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Smrtno bolesni Tito nije odobrio devalvaciju jer je smatrao da to škodi ugledu zemlje, pa je, prema Bilandžiću, rekao delegaciji savezne vlade: “Lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe.”

Mjesec dana nakon Titove smrti, u lipnju 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inozemstvu, što je rezultiralo golemim nestašicama.

Jugo*sla*vija je, dakle, 1991. godinu doče*kala s oko 20 mili*jardi dolara duga. Njen dug se prodavao za 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Pret*hodno joj je Među*na*rodni mone*tarni fond uma*njio dug za 1.8 mili*jardi jer zemlja jed*no*stavno nije imala sred*stava za vra*ća*nje ni kamata, a kamoli glav*nice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spriječi rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizirao dinar, no taj novac se istopio u šest mjeseci. Ovom je pret*ho*dilo neko*liko desetljeća izgrad*nje eko*no*mije čija je struktura bila takva da joj je opsta*nak zavi*sio baš od stal*nog pove*ća*nja vanjskog duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije – nje nije bilo, naprotiv, cjelokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inozemstvu i turizmu.

Gra*fi*kon pri*ka*zuje ukupni dug Jugo*sla*vije od 1961. do 1980. i liniju kojom se može aprok*si*mi*rati trend kre*ta*nja ukup*nog duga, koji je eksponencijalan! Po ovom trendu, ukupni dug se uve*ća*vao za oko 17.6% svake godine u tom dva*de*set*go*di*šnjem peri*odu. Da se se taj tempo rasta nasta*vio i nakon 1980., ukupni dug bivše SFRJ bi danas izno*sio nevjerojatnih 6 tisuća mili*jardi dolara. Ukupni godi*šnji bruto domaći pro*i*zvod (BDP) svih biv*ših jugo*slo*ven*skih repu*blika danas iznosi ukupno oko 200 mili*jardi dolara, a ukupan dug oko 140 milijardi. Ovo jasno govori da je rast duga kakav je bio između 1961. i 1980. bio jed*no*stavno neodrživ. Tito je, reklo bi se, ipak umro na vrijeme.

Jugoslavija je izvozila i imala snažnu industriju

Je, ali u bajkama. Industrija je zapravo bila potemkinovo selo. Ako pogle*damo uku*pan jugo*slo*ven*ski trgo*vin*ski defi*cit tokom sedam*de*se*tih godina pro*šlog stoljeća, vidimo da on ubr*zano raste između 1970. i 1980., unatoč brojnim ograničenjima uvoza i ogromnim carinama.

U brojkama, to je izgledalo ovako: Trgovinski deficit – dakle razlika uvoza i izvoza – je 1977. iznosio 4.4 milijarde dolara, 1978. 4.3 milijarde, 1979. 7.2 milijardi; pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Danas je ta razlika čak i nešto manja, i to službeno. Neslužbeno, deficit je, kad se doda sitni prekogranični šverc, bio i osjetno veći. U Jugoslaviji su svi nešto sitno švercali – kavu iz Graza, traperice iz Trsta, računala čiji je uvoz bio zabranjen. Savezna vlada se protiv toga pokušala boriti zabranama uvoza, obaveznim depozitom za odlaske u inozemstvo… bez uspjeha.

Jedan dio te razlike bio je, kako sam već naveo, pokri*ven dozna*kama emi*gra*nata. Na pri*mjer, ukupne doznake emi*gra*nata su 1971. izno*sile 1.3 mili*jarde dolara, a 1972. 2.1 mili*jardu. Ipak, pri*ljev strane valute kroz kre*dite i doznake emi*gra*nata nije bio dovoljan da pokrije sav trgo*vin*ski defi*cit i spriječi odljev deviza iz Jugo*sla*vije.

Ekonomska kriza osamdesetih je otkrila svu bijedu ekonomskog sustava Jugoslavije. Indikator vrlo niske izvozne snage privede je podatak da je 1978. izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd.

Standard je pao u razdoblju 1979-1984 34%, a mirovine čak 40%, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i početkom 1985.

I za kraj: godišnji gubici poduzeća u Jugoslaviji su iznosili, 1989. godine, 15% BDP-a!. Toliko o tome da je Jugoslavija živjela od industrije. U stvari, industrija je živjela od gastarbajtera i turizma…. a najviše od stranih kredita. U posljednjoj fazi Jugoslavije, kad zaduživanje više nije bilo moguće, prešlo se na inflatorno financiranje gubitaka, tj. tiskalo se sve više novčanica kako bi se isplatile plaće, što jasno nije riješilo ništa, osim što je onemog ućilo regularno poslovanje i razvilo crno tržište do neslućenih razmjera.

[Barbi]

... a onda je i kolabirao bankarski sustav kao šećer na kraju.
Ja sam stara i dobro pamtim pa se Juge jasno sjećam.

[NanoiBeba]

I ja. I ne kužim te hvalospjeve. Pa to zaduživanje je opće poznata stvar.

A kad se samo sjetim "poniženja" kad nisi mogao doći do uložaka. No moja praktična mama je bila " pionirka" platnenih. Pa svih drugih nestašica. Ma joj, svega je bilo. Idnosno nije bilo.
Zbog tog doba i dan danas osjećam nelagodu svaki, ali baš svaki put kad prelazim granicu. Nije bitno s kojom zemljom.

[n.grace]

I ja. I ne kužim te hvalospjeve. Pa to zaduživanje je opće poznata stvar.

A kad se samo sjetim "poniženja" kad nisi mogao doći do uložaka.

i redova za deterdžent, ulje, šećer, kavu itd., djeca su "uživala" u šećernim tablama umjesto čokolade, redukcija struje, vožnja na par - nepar
bilo bi zgodno vidjeti kako bi ljudi danas reagirali da im se ponovi taj scenarij i bi li bilo hvalospjeva

[čokolada]

A gdje je onih milijun i pol radnika na vječnom privremenom radu u inozemstvu? Sigurno su otišli van jer su imali super posao od kojeg su odlično živjeli.

O našoj hrvatskoj "ekonomiji" i 30-godišnjem rodijačkom kapitalizmu mislim sve najgore, ali uzdizanje Juge u nebesa nema nikakvog smisla.
Imao je i moj tata odličnu inženjersku (rukovodeću) plaću, a iznajmljivali smo i sobe turistima, pa svejedno nisam nosom promolila iz države do studentskih dana dok su se moji prijatelji, čiji su roditelji radili po raznim inozemnim predstavništvima naših firmi, naputovali, igrali Barbikama i imali Lee traperice i pernice na kat .

[Vrijeska]

i tisuće zaposlenih u tvornicama, nekoliko njih je opsluživalo isto dugme pokretne trake, tehnološki napredak je bio minimalan tijekom cijelih desetljeća ...
(i onda kad se počelo otpuštati, sve vlade sve politike su bile krive osim netržišnih politika vođenja poslovanja ...)

vjerujem da je Tanči dobro živjela, bilo je dosta takvih obitelji, ali ima cijeli jedan dio naroda kojima su roditelji bili gastarbajteri (zato jer nisu imali drugog posla, i većina djece odrasla bez jednog ili oba roditelja) ili pak onih koji nisu radili po tvornicama, i njihova djeca koja su samo jednom u životu na jedvice jadve dobila nešto maraka da odu u Trst, a neki niti taj jedanput ...

[NanoiBeba]

Sad ću opet skrenut na potres. Ni grad ne bih danas ovako izgledao nakon potresa da su zgrade ostale u rukan vlasnika. Nacionalizacija je dovela do totalnog nereda i nebrige. Zgrade su pune zasticenih stanara, stanara koji su kupili stanove za male novce, stanova u vlasnistvu grada. I kada zgradu treba odrzavat, nikako se dogovorit. Jer to nije ničija briga. I sad smo tu gdje jesmo.

Ni meni se ne sviđa u sta nam se zemlja pretvorila al bome hvalit Jugu na sva zvona isto vas nema veze sa stanjem stvari. Lijepo je čoksa izvukla podatke

[Lili75]

Sad ću opet skrenut na potres. Ni grad ne bih danas ovako izgledao nakon potresa da su zgrade ostale u rukan vlasnika. Nacionalizacija je dovela do totalnog nereda i nebrige. Zgrade su pune zasticenih stanara, stanara koji su kupili stanove za male novce, stanova u vlasnistvu grada. I kada zgradu treba odrzavat, nikako se dogovorit. Jer to nije ničija briga. I sad smo tu gdje jesmo.

e

Nano tvoje riječi identične onima moga muža u vezi održavanja tih zgrada. Identične.

[Beti3]

Redovi su bili samo 79. i na početku osamdesetih, prije nije toga bilo. Ni poslije. Mi smo dobro živjeli u Jugoslaviji. Tata je plovio, putovala sam po svijetu, nikad oskudijevala. A nitko nije bio član partije, ni s mamine ni s tatine strane. I uvijek smo se izjašnjavali kao Hrvati, nikakvih problema. A sigurno nisam jedina.
Roditelji su dobili stan od poduzeća, napravili vikendicu, imali auto. Zašto netko ima loša sjećanja, ne znam.

Ali, kakve veze ima Jugoslavija sa koronom?
Mi smo još u labavoj samoizolaciji. Još par dana, pa valjda sve OK. A sad kad nam ukinu mostarinu za Krk, bit će: Ihaaaj!! od sreće.

[n.grace]

Redovi su bili samo 79. i na početku osamdesetih, prije nije toga bilo. Ni poslije.

redovi su bili 82. a i kasnije, sjećam se da sam učiteljici razredne nastave nosila bocu suncokretovog ulja. isto se sjećam da je bilo slavlje kad bi mama našla Kraševu mliječnu čokoladu, to je bilo nakon 83.

[Tanči]

redovi su bili 82. a i kasnije, sjećam se da sam učiteljici razredne nastave nosila bocu suncokretovog ulja. isto se sjećam da je bilo slavlje kad bi mama našla Kraševu mliječnu čokoladu, to je bilo nakon 83.

Redovi su bili poslije smrti Tita za vrijeme Milke Planinc i njenog stabilizacijskog programa.
Ali ne svuda. U Sloveniji nije bilo redova i dućani su bili puni svega.
Mi smo tamo kupovali sve najnormalnije čega tu nije bilo.

[n.grace]

Zašto netko ima loša sjećanja, ne znam.

ne znam zašto netko tko ima dobra sjećanja misli da su i svi drugi u ono vrijeme živjeli na isti način

[Tanči]

Sve pet cure.
Inflacija, redovi za deterdžente i kavu... sve stoji.
Ali što meni vrijedi što su dućani danas puni kad ja to ne mogu kupiti?
Danas se živi na minuse i kartice i tisuće rata.
Ja tako ne mogu i neću.
Što mi vrijedi išta ovdje kad niti si mogu priuštiti ljetovanje, a nekad se moglo pa makar preko sindikata u ljetovalištu od firme.
Ni Plitvice si ne mogu priuštiti kad bih ja htjela, već trčim sa još desecima tisuća Hrvata na Plitvice kad su karte po 50 kn.
Moram li reći da nikad nisam posjetila Brione, da moja kći nikad nije vidjela Dubrovnik, a ja sam ga vidjela za rata na jednodnevnom izletu čisto slučajno jer smo suprug i ja putovali s vojskom autobusom za Makarsku i usput produžili s njima do Dubrovnika jer su nas zvali da idemo s njima.
Gdje i kako će mi se kći zaposliti danas-sutra?
Nigdje i nikako bez veze. Badava joj petice kad se ne zapošljavaju sposobni, već podobni.
I ona će otići van. I ja s njom. I ako tamo osnuje obitelj, nikad se neće vratiti i zauvijek je izgubljena za ovu zemlju kao i tisuće i tisuće ostalih mladih koji ovdje nemaju perspektive.
Glavu danima razbijam kako joj platiti vozački koji košta 7500 kn ako ne i više, a mora ovo ljeto položiti jer je muž sve lošije i nema nas tko voziti.
Jel moram reći da se on liječi preko veze? Da mi nije mog šefa i njegovih prijatelja liječnika na visokim položajima, ne bi mog muža odavno bilo.
Ali imamo Hrvatsku. To da. Imam je jer drugo niš nemam.

[n.grace]

kužim, ni ja ne mogu kupiti sve čega se sjetim, srećom ne patim zbog toga. ali razlika je ne moći kupiti kerefeke ili najosnovnije za život, deterdžent za pranje robe ili bocu jestivog ulja

[Barbi]

Zivot u vrijeme Juge je bio dobar za mnoge jer su najveca zivotna pitanja rijesili tako da su a) dobili stan od firme koji su kasnije otplatili kroz otkup ili b) digli kredit za gradnju kuce koji je poslije pojela galopirajuca inflacija pa su ga otplatili od jedne mjesecne place.
Da se nekim cudom meni dogodilo da mi netko da stan ili da inflacija pojede kredit zivjela bi puno bolje i lakse a ne ovako otplacujuci ga dobar dio zivota.
Nestasica svega se dobro sjecam, tad je bilo vaznije imati frendicu trgovkinju nego doktora jer ti je mogla ostaviti kavu ispod pulta ili vec nesto drugo cega nije bilo za kupiti.
Slazem se s Nano za posljedice potresa i nacionalizacije.

[cipelica]

Što meni vrijedi što su neki dobili stan i išli na more.
Moja mama je prekinula školovanje nakon četvrtog osnovne i išla u najam. Imala je 11 godina kad je postala sluškinja za hranu. Rasli smo bez oca koji je u Njemačkoj šljakao od jutra do mraka, viđala sam ga 2 puta godišnje. Novce je ponekad slao u pismu. Pisma su otvarana, devize su uzimali i stavljali unutra dinare.Na more smo u cijelom djetinstvu bili 2 puta po 5 dana. U privatnom smještaju, na pašteti. Školu smo završili u jednim trapericama i dvije majice. Teške fakultete s najboljim ocjenama. Stajala sam u redu za crni kruh, auto nismo imali, Spavala sam na ručno izrađenoj prostirci na podu, na betonu. Čokoladu smo dijelili ( možda jednu mjesečno)....
To je moja sličica Jugoslavije.

[Tanči]

U redu za crni kruh se stajalo za vrijeme Tuđmana i kapitalističke Hrvatske.

[jelena.O]

U mojem selu se za crni kruh čekalo do 82.
Moje djetinjstvo uz onaj minimum kojeg smo imali je daleko lijepše od djetinjstva mojih klinaca. Mi smo godišnje išli jednom prema Jadranu jednu noć do Šibenika drugi moć prema zg,u studenom.

[cipelica]

U mojoj obitelji bolji život nije donio Tuđman i kapitalistička Hrvatska već obrazovanje. To je jedina stvar koju priznajem Jugoslaviji. S obzirom da smo živjeli u okolici Zg, imali smo mogućnost besplatnog obrazovanja.

[čokolada]

Osobno imam samo lijepa sjećanja na Jugu, imala sam lijepo djetinjstvo, bile su nestašice, ali nisam se osjećala zakinuto. Ali to su svima drage uspomene na djetinjstvo, zaboraviš i ako je bilo nešto ružno.

Samo ovdje se implicira da smo nekad bili skoro pa ekonomski div, a to nema veze sa stvarnošću.
I onda su lokalno drmali razni primitivni poluobrazovani moćnici kao i danas. Taj je model HR vrlo uspješno preuzela nakon osamostaljenja, a ako smo mislili da će nam se i mentalitet promjenom sustava izmijeniti, jelte, prevarili smo se.

[Tanči]

Što se tiče otpuštanja radnika i kršenja radničkih prava:
Korona kriza je jako dobro došla nekim poslodavcima da prvo otpuste, a sada zapošljavaju te iste ljude, ali za manje plaće.
Radilo se i radi svašta neovisno o radnoj nedjelji.
Ljudima je pisan godišnji iako su radili od kuće, smanjivane su plaće...
Pokvareni poslodavac će uvijek naći izgovor, a pošteni će stisnuti malo i zadržati radnika jer je svjesan koliko mu vrijedi.
I to je jedina istina.
Ovo sve ostalo su anegdotalni argumenti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bubilo Bubich]

Moja firma od 60 zaposlenih nije otpustila nikoga. Dio nas je za vrijeme korone radio bez prestanka, dio ljudi (rade skroz druge stvari) nije imao apsolutno ništa jer su njihovi odjeli stali. Nitko nije dobio otkaz. Morali smo svi potrošiti (i još uvijek moramo) sav godišnji koji imamo, i stari i novi. Nemamo nikakvih planova za ljeto nego svi koji nemaju što za raditi ovaj tren moraju trošiti godišnji i moliti se bogu da se klijenti vrate.
Smanjen nam je radni tjedan na 36 sati. I smanjena nam je bruto plaća između 10% i 20%, kako kome, napravljeni su neki razredi po nekom kriteriju... je l smio to napravili ili ne? Nemam pojma, vjerojatno nije. No, s obzirom na to da imamo 80% manje narudžbi nego u isto vrijeme lani mislim da smo dobro i prošli.

Moj brat radi u ugostiteljskom objektu s 9 zaposlenih. Taj prvi tjedan ga ja pitam pa zar je moguće da nemaju ljudima za plaće niti za jedan mjesec. Kaže on meni, to je 60.000 kn za bruto plaće, otkud nam to ako nismo otvoreni, nema šanse.

Sigurno je tamo vani puno gadnih i bezobraznih i nepoštenih poslodavaca, no sigurno je i masa njih koji jednostavno nemaju 50.000 ili 100.000 ili milijun kuna "u džepu" koje mogu isplatiti samo tako ako ne rade mjesec ili dva.


Back to "nedjelja"... ima li neka ozbiljna analiza o tome koliki udio potrošnje u trgovini otpada na nedjelju?
Jer npr. ako gledam samo po sebi, ja ću vjerojatno puno manje i kupovati ako imam jedan dan manje za kupiti. Nije da sam i inače sam neki šopingholičar, sebi ne kupujem skoro nikad ništa... no ako nedjeljom ne rade dućani, djeca će mi jednostavno nositi hlače i majice koje su im malo prekratke, pa ćemo tako izdržati 2 mjeseca, pa će doći nova sezona, a ovu ćemo preskočiti . Ili npr. ako ne stignem odvesti dijete da mu ošišaju šiške jer frizer u šoping centru ne radi, odrezat ću mu sama šiške doma i sl. Mislim da ću se više orijentirati na to da se snalazim bez trgovine nego da naguravam kupovinu u druge termine ako mi nije baš nužno i presudno. Ili ako npr. trebam nekome kupiti poklon, neću kupiti ništa, nego ću dati novac kao poklon i opet nisam ništa potrošila (ovaj će taj novac staviti na štednju...) A, ako će to raditi i ostali... hm... pa manje para i u blagajnama poslodavaca za plaće, i u blagajni države.

Ali ako ozbiljna ekonomska analiza pokazuje da sam ja jedina koja djetetu trenirku kupuje nedjeljom i da to zbilja nije nikome isplativo, pa neka ljudi onda imaju dan za obitelj.

Na temu, kako druge zemlje mogu... možda ima nešto i u tome da su te druge zemlje bogate ili ne žive primarno od trgovine (i turizma) pa im nije prihod i porez uplaćen od trgovine nužan, no ako nama je, hm...

[sillyme]

...
Back to "nedjelja"... ima li neka ozbiljna analiza o tome koliki udio potrošnje u trgovini otpada na nedjelju?
Jer npr. ako gledam samo po sebi, ja ću vjerojatno puno manje i kupovati ako imam jedan dan manje za kupiti. Nije da sam i inače sam neki šopingholičar, sebi ne kupujem skoro nikad ništa... no ako nedjeljom ne rade dućani, djeca će mi jednostavno nositi hlače i majice koje su im malo prekratke, pa ćemo tako izdržati 2 mjeseca, pa će doći nova sezona, a ovu ćemo preskočiti . Ili npr. ako ne stignem odvesti dijete da mu ošišaju šiške jer frizer u šoping centru ne radi, odrezat ću mu sama šiške doma i sl. Mislim da ću se više orijentirati na to da se snalazim bez trgovine nego da naguravam kupovinu u druge termine ako mi nije baš nužno i presudno. Ili ako npr. trebam nekome kupiti poklon, neću kupiti ništa, nego ću dati novac kao poklon i opet nisam ništa potrošila (ovaj će taj novac staviti na štednju...) A, ako će to raditi i ostali... hm... pa manje para i u blagajnama poslodavaca za plaće, i u blagajni države.

Ali ako ozbiljna ekonomska analiza pokazuje da sam ja jedina koja djetetu trenirku kupuje nedjeljom i da to zbilja nije nikome isplativo, pa neka ljudi onda imaju dan za obitelj.

..

Nisi jedina. Mi smo eto napokon uspjeli u nedjelju otići u ducan. Pa mi djeca imaju više od 3 majice (starija) odnosno 1 hlača (mladji) za izaći van iz kuće. Da nisu radili u nedjelju mozda bi uspjeli pola toga kupiti tokom tjedna. A možda i ne. Prošli tjedan nismo stigli, mozda bi uspjeli u subotu, ali bio je praznik. I tako uvijek nesto ..

[sillyme]

Mislim da je sve jasno zašto sad ova zabrana. Obećali su na prošlim izborima vratiti "svetu nedjelju" i sad su tempirali donošenje zakona tako da ove godine je efekt minoran (samo pola godine će djelovati pa će ipak većina nedjelja biti radna). Iduće godine su izbori (pretpostavljam prije ljeta), tad će moći mahati tom neradnom nedjeljom kako drže obećanja a ako će biti sudski postupak da to sruši taman će biti dovoljno dugo na snazi, nakon izbora realno nikod od njih briga za to. Bitni su politički bodovi, ekonomija i sl je u drugom planu, kao i inače... Ako se opet sruši na sudu pretpostavljam da ćemo imati par godina mir i onda opet još jedan cirkus.

Da je ikom stalo do stvarne neradne nedjelje ne bi itko zvao call centar telekoma u ponoć, pio kavu u nedjelju, ručao nedjeljom u restoranu, posjećivao muzeje i parkove prirode, benzin bi točili samo kao vani da prvo provučeš karticu i onda točiš, u samu benzinsku ne bi mogao ući kupiti sendvič i sok nego na aparatu itd... zamislite samo situaciju na A1 ljeti da su takvi zakoni. Ali svi ti ljudi rade nedjeljama (i noćima i praznicima) ali dućani iz nekog razloga imaju poseban mitski status izrabljene tete na blagajni nedjeljom dok joj djeca doma sama plaču za mamom (ovi ostali valjda nemaju djece ili su manje vrijedna državne brige)

[Lili75]

Mislim da je sve jasno zašto sad ova zabrana. Obećali su na prošlim izborima vratiti "svetu nedjelju" i sad su tempirali donošenje zakona tako da ove godine je efekt minoran (samo pola godine će djelovati pa će ipak većina nedjelja biti radna). Iduće godine su izbori (pretpostavljam prije ljeta), tad će moći mahati tom neradnom nedjeljom kako drže obećanja a ako će biti sudski postupak da to sruši taman će biti dovoljno dugo na snazi, nakon izbora realno nikod od njih briga za to. Bitni su politički bodovi, ekonomija i sl je u drugom planu, kao i inače... Ako se opet sruši na sudu pretpostavljam da ćemo imati par godina mir i onda opet još jedan cirkus.

Da je ikom stalo do stvarne neradne nedjelje ne bi itko zvao call centar telekoma u ponoć, pio kavu u nedjelju, ručao nedjeljom u restoranu, posjećivao muzeje i parkove prirode, benzin bi točili samo kao vani da prvo provučeš karticu i onda točiš, u samu benzinsku ne bi mogao ući kupiti sendvič i sok nego na aparatu itd... zamislite samo situaciju na A1 ljeti da su takvi zakoni. Ali svi ti ljudi rade nedjeljama (i noćima i praznicima) ali dućani iz nekog razloga imaju poseban mitski status izrabljene tete na blagajni nedjeljom dok joj djeca doma sama plaču za mamom (ovi ostali valjda nemaju djece ili su manje vrijedna državne brige)

Izvedivo je i mijenjat odabire, trgovkinja može promijenit posao ako joj to ne odgovara radna nedjelja i umjesto na benzinskoj zaposli se u shopping centru.
Onaj koji želi dodatno zaradit jer ga poslodavac plati više nedjeljom, pređe iz shopping centra na benzinsku.

[Riri92]

Back to "nedjelja"... ima li neka ozbiljna analiza o tome koliki udio potrošnje u trgovini otpada na nedjelju?
Jer npr. ako gledam samo po sebi, ja ću vjerojatno puno manje i kupovati ako imam jedan dan manje za kupiti. Nije da sam i inače sam neki šopingholičar, sebi ne kupujem skoro nikad ništa... no ako nedjeljom ne rade dućani, djeca će mi jednostavno nositi hlače i majice koje su im malo prekratke, pa ćemo tako izdržati 2 mjeseca, pa će doći nova sezona, a ovu ćemo preskočiti . Ili npr. ako ne stignem odvesti dijete da mu ošišaju šiške jer frizer u šoping centru ne radi, odrezat ću mu sama šiške doma i sl. Mislim da ću se više orijentirati na to da se snalazim bez trgovine nego da naguravam kupovinu u druge termine ako mi nije baš nužno i presudno. Ili ako npr. trebam nekome kupiti poklon, neću kupiti ništa, nego ću dati novac kao poklon i opet nisam ništa potrošila (ovaj će taj novac staviti na štednju...) A, ako će to raditi i ostali... hm... pa manje para i u blagajnama poslodavaca za plaće, i u blagajni države.

Ali ako ozbiljna ekonomska analiza pokazuje da sam ja jedina koja djetetu trenirku kupuje nedjeljom i da to zbilja nije nikome isplativo, pa neka ljudi onda imaju dan za obitelj.

Ima, Eurostat radi analize. Zadnji put kad sam čitala, najveća potrošnja je bila petkom. Ne znam jel se nešto promijenilo.

Ali neradna nedjelja bi svakako povukla ovo sve što govoriš, upravo zbog štednje. Ako se jedan dan manje da ljudima za kupovinu, naravno da će ukupna potrošnja biti manja. Sva ona posramljivanja ljudi koji idu u Zaru nedjeljom jer im je dosadno, sa ekonomske strane gledano, nemaju smisla. Jer svi ti ljudi koji troše iz neke kao dosade itekako daju svoj doprinos gospodarstvu. Ni sa ljudske strane, ali dobro, to je već druga tema.

Postoji makroekonomski model koji se vrlo lako može iskoristiti u odluci o tome. Model prikazuje paradoks štednje. Štednja bi se povećavala (jer bi dobili jedan dan za trošenje iz dosade ili nekog drugog razloga manje), a investicije bi ostale na istoj razini (jer ušteda od netrošenja nedjeljom ne može biti toliko velika da se dogode neke značajne investicije). To bi uzrokovalo pad ukupnog BDP-a i točku na kojoj se on nalazi bi povuklo ulijevo, a znamo što se događa kad se BDP smanji.

Tako da, bilo kakvi napadi na ljude zbog kupovine nedjeljom ili većeg trošenja općenito, nemaju smisla i pokazuju osnovno neznanje makroekonomije, što je nažalost vrlo često od strane onih koji odlučuju o svemu i koji bi je trebali najbolje znati.

[tanja_b]

A kakve veze ima rad nedjeljom s cijenom autoškole?

[spajalica]

nema nikakve, zato cu premjestiti na ovu adresu:
http://forum.roda.hr/threads/83583-A...kola-preporuke

[NanoiBeba]

Baš sam skužila da nam u zadnje vrijeme svaka tema skrene s puta

[Vrijeska]

Ja ne bih rekla da ne znaju osnovne ekonomske zakone.
Možda traže način kako riješiti problem izigravanja zakona (zar nismo mi na ovim područjima vrlo vješti u pronalaženju metoda u zaobilaženju zakona - to je u trgovini i studentski rad, i ugovori na određeno, neplaćanje slobodnih dana, plaćanje prekovremenih, ucjena radnika koji inspekciji govore da je sve u redu, a nije...)

Možda su stvarno napravili analizu i pokazalo se da je trošak veći od dobitka.
Možda računaju na nas koji kupimo petkom i puno više nego nedjeljom jer se bojimo da će nam baš u nedjelju ponestati nečega...

....

[Lili75]

Ja ne bih rekla da ne znaju osnovne ekonomske zakone.
Možda traže način kako riješiti problem izigravanja zakona (zar nismo mi na ovim područjima vrlo vješti u pronalaženju metoda u zaobilaženju zakona - to je u trgovini i studentski rad, i ugovori na određeno, neplaćanje slobodnih dana, plaćanje prekovremenih, ucjena radnika koji inspekciji govore da je sve u redu, a nije...)

Možda su stvarno napravili analizu i pokazalo se da je trošak veći od dobitka.
Možda računaju na nas koji kupimo petkom i puno više nego nedjeljom jer se bojimo da će nam baš u nedjelju ponestati nečega...

....

Slažem se, vjerujem da jesu napravljene analize i mislim da itekako znaju osnovne ekonomske zakone.

Valjda je svima jasno da je poželjna veća potrošnja.

Postoji Zavod za makroekonomiju, kao i Institut u kojem rade vrsni stručnjaci, ali uskladit sve uključene strane zakonodavce, poslodavce, radnike, sindikate i ine e to je već puno kompleksniji i izazovniji zadatak. A kad se uključi politika i skupljanje bodova...ijuju...

Mi sad tu lamentiramo, a rad nedjeljom je ionako vraćen. Pa narode izvolte, trošite

[Barbi]

Baš sam skužila da nam u zadnje vrijeme svaka tema skrene s puta

I ja.

[Riri92]

Problem i jeste to što se uključilo skupljanje bodova. Zadatak se čini puno manje izazovan u godinama koje nisu izborne godine. Odnosno, tada tog zadatka ni nema.

Postoji li onda neka javno dostupna analiza koja pokazuje da je neradna nedjelja pozitivna promjena za gospodarstvo? Bila bi zanimljiva za pročitati jer ja trenutno to vidim samo negativno.

[sillyme]

Da, neće past potrošnja kruha i mlijeka ali ostalih stvari možda i hoće.
Sjećam se još one prve zabrane rada nedjeljom dok su nekakvi rasporedi bili po kvartovima, nama obližnji dućančić gdje su radili supružnici i jedna radnica je samo jedan dan stavio ključ u bravu, a radnica na burzu, žena u pedesetima i invalid. Sumnjam da se ikad više zaposlila... to je bilo 2000-i-neke. Kasnije je taj zakon ukinut ali dućan nije nikad više proradio. Mi smo se preorjentirali na tjedne kupovine, u početku u dućanu a sad već dulje vrijeme online. Online radi uvijek...

[Lili75]

Da uvijek tako ispadne to kalkuliranje u predizborno razdoblje.

Mogu provjerit za te analize pa napisat. Al moguće da je bilo par neradnih nedjelja zbog Covid-a i naputaka Stožera. Nije ni to nešto što treba 100% odbacit.

[Bubilo Bubich]

Ja ne idem nedjeljom u trgovinu jer mi nešto usfali niti da trošim i šopingiram. Šopingiranje ne volim više nego ista... kupujem hranu, osnove potrepštine za djecu koja sve prerastu dok trepneš okom ili stvari koje trebaju za vrtic i za školu... idem u trgovinu najrjeđe sto mogu, ako mm obavi plac vikendom, nekad po par tjedana ne uđem u trgovinu...

S druge strane ima dana kad mi nije trgovina niti jedna u primislima... npr. jutros sam izašla iz stana u 7.30 i još nisam došla doma. Trgovina mi nije ni trebala, ali ako se ovako zareda do kraja tjedna, ići ću tek u subotu. Ako imamo neko druženje, neću ni u subotu. Ići ću u nedjelju prvi put ovaj tjedan... npr.

Nije mi svaki tjedan u životu takav, ali ima takvih tjedana... puno pomaže što ne moram razmišljati je l trgovine rade. Ako ih zatvore, a što sad... ali ne idu svi u shoping vikendom jer im je dosadno ili im fale kapare... neki idu u trgovinu jedino vikendom.

[Jelena]

I kako je? Jeste išli u neki shopping centar koji radi?
Kod mene se peče kruh. Mislila sam da cu ga na placu moći kupiti, ali nema. Na tresnjevackom jedna mesnica radi, i to pileća. Budući da je bio red, a nisam nista izvadila iz frizera, danas je vegetarijanski placovski dan. Ne pada mi na pamet istrazivati koji shopping centar radi i vozit se tamo. Moralo bi biti jako važno.
Mlijeko velikih mljekara tesko podnosim i rijetko kupujem, Veronike nema. Vjerojatno neće moć plasirati dio mlijeka na tržište, možda im pojeftini sir i putar. Ne znam ni kako oni funkcioniraju, otkupljuju li nedjeljom mlijeko od seljaka i rade li nedjeljom u tvornici. Čini mi se da ta zabrana ima nemali učinak na srednju i malu prehrambenu industriju. Naša kvartovska pekara isto ne radi.

[tanja_b]

I kako je? Jeste išli u neki shopping centar koji radi?
Kod mene se peče kruh. Mislila sam da cu ga na placu moći kupiti, ali nema. Na tresnjevackom jedna mesnica radi, i to pileća. Budući da je bio red, a nisam nista izvadila iz frizera, danas je vegetarijanski placovski dan. Ne pada mi na pamet istrazivati koji shopping centar radi i vozit se tamo. Moralo bi biti jako važno.

Na Trešnjevačkom placu radi Studenac (bivša Diona) s istočne strane, bilo je i kruha danas

[Jelena]

Na Trešnjevačkom placu radi Studenac (bivša Diona) s istočne strane, bilo je i kruha danas

Radio je dućan na Končarevoj, al kad sam ja dosla nije bilo kruha, a ljudi je bilo vise nego ikad. Ima jedab stand s kobasama, kruhom i kolačima, nisu ni oni imali kruha. Poslije mi je muz rekao da je vidio da pekara u kvartu radi, a ja sam jucer provjerila sto im pise na vratima.

[sillyme]

Pa mogu se ja organizirati, nije nikakav problem. Pitanje je zašto me država prisiljava da se organiziram za dućan a ne prisiljava me da se organiziram za sve ostalo... Što ne bi nedjeljom isključivo sami kuhali ručak, ko je vidio restoran. Što ne pješačimo/vozimo sami, tko je vidio javni prijevoz nedjeljom (skoknite u Izrael da vidite kako to izgleda subotom). Čemu prijava kvara telekomu u nedjelju, čekaj ponedjeljak u 8:00.

Odnosno pitanje je zašto država prisiljava nas da mi nešto ne možemo umjesto da država prisili sebe da radi ono što bi ona trebala - inspekcije rada, osiguranje poštivanja zakona itd... Nakon toga ako i dalje ima dovoljno onih koji su spremni plaćati cijene koje pokrivaju zakoniti rad radnika nedjeljom ne vidim nikakav problem da dućani rade nedjeljom i da oni koji žele idu nedjeljom u dućan a ne u šumu, da navečer djecu razvažaju po aktivnostima a ne jure panično u dućan jer sutra ne radi itd...

Iako sve ovo će još samo dodatno dućane gurnuti prema rubu ukupne profitabilnosti (baš te silne s odjećom obućom tehnikom i sl) jer se već sad teško bore s online konkurencijom koja radi 24/7/365. Ne znam samo što će raditi ti radnici iz dućana, wolt i glovo dostave?

[Beti3]

Išla sam do grada jer sam htjela vidjeti najveći putnički brod koji je dosao u nas grad. Najbolje se vidi sa parkiralista ztc-a, pa smo išli tamo. A centar zatvoren!! Na netu je pisalo da radi.
Brod smo ipak uspjeli vidjeti. Jeli smo trajni kruh kupljen jučer. Uglavnom ne idem nedjeljom u kupovinu. No, mi smo turistički grad i mislim da je dijelu od tih 4000 putnika i 1600 članova posade falilo otvorenih dućana. Nisu taj zakon trebali početi sprovoditi usred turističke sezone.
No kod nas su mnogi zakoni čudni, pa je tako i ovaj. Zauzet ću bmb ( baš me briga) stav.

[Jadranka]

U mom krvartu su svi ducani (3 kom) koje sam jutros isla otvoreni. Na ostale nisam obratila paznju.

[Lili75]

Danas u Samoboru, neki otvoreni,neki zatvoreni.

U kvartu vjerojatno sve otvoreno (kvartovski dućan i pekara, ne rade valjda samo na Božić i Uskrs), što je stvarno previše za zaposlene.

[jelena.O]

Danas u Samoboru, neki otvoreni,neki zatvoreni.

U kvartu vjerojatno sve otvoreno (kvartovski dućan i pekara, ne rade valjda samo na Božić i Uskrs), što je stvarno previše za zaposlene.

E krivo, dućan ne radi

[sillyme]

Inače uopće ne razumijem odakle ideja da će sloboda izbora dovesti do toga da svi rade 24/7 kad u stvarnom životu znam da je bez ikakvog zakona naš lokalni Konzum odavno skratio radno vrijeme nedjeljom, Tisak je bio zatvoren i bez ikakve zabrane, obližnji shopping centar (kvartovski) je nedjeljom radio do 14 jer im se nije isplatilo (osim kafića i teretane - koje također rade nedjeljom) itd.

Ne rade ni bauhausi ni pevec ni... svi su već prije skratili vrijeme ne zato što moraju nego jer im se ne isplati. Lokalni dućan obućom isto zadnje radi subotom ujutro. puno je primjera ali svi gledaju cc1 i slične, velika većina ionako ne radi nedjeljom

[Vrci]

Kod nas pekara danas "zatvorena" ali radi jer smije prodavati sladoled. Samo nema kruha i peciva

[Tanči]

Ne pušimo i ne jedemo kruh.
Kuhala sam s namirnicama iz frizera, a to radim uvijek nedjeljom kad smo doma.
Iskreno me baš briga hoće ili neće raditi.
Bratić mi kaže da na Črnomercu nije radilo ništa i nije, jadan, imao gdje kupiti cigarete. Možda prestane pušiti.

[Lili75]

E krivo, dućan ne radi

Da vidjela, ne rade do rujna nedjeljama valjda računaju dok su ljudi na moru a onda će ih opet nagazit svaki petak i svetak.

Tanči, nek ode na benzinsku

[Tanči]

Tanči, nek ode na benzinsku

Otišao je. Isto tako ide pulmologu i na CT pluća za tjedan-dva jer ga strah raka, ali cigarete ne pušta.

Nego, priča mi frendica koja radi kao voditeljica poznatog dućana s odjećom u Areni, kako su djelatnici uvijek do sada kukali i tražili slobodnu nedjelju i sad kad ju imaju ne paše im jer oni bi subotu fraj :LOL: i sad je ona na sto muka kako da složi raspored.