i tisuće zaposlenih u tvornicama, nekoliko njih je opsluživalo isto dugme pokretne trake, tehnološki napredak je bio minimalan tijekom cijelih desetljeća ...
(i onda kad se počelo otpuštati, sve vlade sve politike su bile krive osim netržišnih politika vođenja poslovanja ...)
vjerujem da je Tanči dobro živjela, bilo je dosta takvih obitelji, ali ima cijeli jedan dio naroda kojima su roditelji bili gastarbajteri (zato jer nisu imali drugog posla, i većina djece odrasla bez jednog ili oba roditelja) ili pak onih koji nisu radili po tvornicama, i njihova djeca koja su samo jednom u životu na jedvice jadve dobila nešto maraka da odu u Trst, a neki niti taj jedanput ...
Sad ću opet skrenut na potres. Ni grad ne bih danas ovako izgledao nakon potresa da su zgrade ostale u rukan vlasnika. Nacionalizacija je dovela do totalnog nereda i nebrige. Zgrade su pune zasticenih stanara, stanara koji su kupili stanove za male novce, stanova u vlasnistvu grada. I kada zgradu treba odrzavat, nikako se dogovorit. Jer to nije ničija briga. I sad smo tu gdje jesmo.
Ni meni se ne sviđa u sta nam se zemlja pretvorila al bome hvalit Jugu na sva zvona isto vas nema veze sa stanjem stvari. Lijepo je čoksa izvukla podatke
Redovi su bili samo 79. i na početku osamdesetih, prije nije toga bilo. Ni poslije. Mi smo dobro živjeli u Jugoslaviji. Tata je plovio, putovala sam po svijetu, nikad oskudijevala. A nitko nije bio član partije, ni s mamine ni s tatine strane. I uvijek smo se izjašnjavali kao Hrvati, nikakvih problema. A sigurno nisam jedina.
Roditelji su dobili stan od poduzeća, napravili vikendicu, imali auto. Zašto netko ima loša sjećanja, ne znam.
Ali, kakve veze ima Jugoslavija sa koronom?
Mi smo još u labavoj samoizolaciji. Još par dana, pa valjda sve OK. A sad kad nam ukinu mostarinu za Krk, bit će: Ihaaaj!! od sreće.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 31.05.2020. at 19:05
Sve pet cure.
Inflacija, redovi za deterdžente i kavu... sve stoji.
Ali što meni vrijedi što su dućani danas puni kad ja to ne mogu kupiti?
Danas se živi na minuse i kartice i tisuće rata.
Ja tako ne mogu i neću.
Što mi vrijedi išta ovdje kad niti si mogu priuštiti ljetovanje, a nekad se moglo pa makar preko sindikata u ljetovalištu od firme.
Ni Plitvice si ne mogu priuštiti kad bih ja htjela, već trčim sa još desecima tisuća Hrvata na Plitvice kad su karte po 50 kn.
Moram li reći da nikad nisam posjetila Brione, da moja kći nikad nije vidjela Dubrovnik, a ja sam ga vidjela za rata na jednodnevnom izletu čisto slučajno jer smo suprug i ja putovali s vojskom autobusom za Makarsku i usput produžili s njima do Dubrovnika jer su nas zvali da idemo s njima.
Gdje i kako će mi se kći zaposliti danas-sutra?
Nigdje i nikako bez veze. Badava joj petice kad se ne zapošljavaju sposobni, već podobni.
I ona će otići van. I ja s njom. I ako tamo osnuje obitelj, nikad se neće vratiti i zauvijek je izgubljena za ovu zemlju kao i tisuće i tisuće ostalih mladih koji ovdje nemaju perspektive.
Glavu danima razbijam kako joj platiti vozački koji košta 7500 kn ako ne i više, a mora ovo ljeto položiti jer je muž sve lošije i nema nas tko voziti.
Jel moram reći da se on liječi preko veze? Da mi nije mog šefa i njegovih prijatelja liječnika na visokim položajima, ne bi mog muža odavno bilo.
Ali imamo Hrvatsku. To da. Imam je jer drugo niš nemam.
kužim, ni ja ne mogu kupiti sve čega se sjetim, srećom ne patim zbog toga. ali razlika je ne moći kupiti kerefeke ili najosnovnije za život, deterdžent za pranje robe ili bocu jestivog ulja
Zivot u vrijeme Juge je bio dobar za mnoge jer su najveca zivotna pitanja rijesili tako da su a) dobili stan od firme koji su kasnije otplatili kroz otkup ili b) digli kredit za gradnju kuce koji je poslije pojela galopirajuca inflacija pa su ga otplatili od jedne mjesecne place.
Da se nekim cudom meni dogodilo da mi netko da stan ili da inflacija pojede kredit zivjela bi puno bolje i lakse a ne ovako otplacujuci ga dobar dio zivota.
Nestasica svega se dobro sjecam, tad je bilo vaznije imati frendicu trgovkinju nego doktora jer ti je mogla ostaviti kavu ispod pulta ili vec nesto drugo cega nije bilo za kupiti.
Slazem se s Nano za posljedice potresa i nacionalizacije.
Što meni vrijedi što su neki dobili stan i išli na more.
Moja mama je prekinula školovanje nakon četvrtog osnovne i išla u najam. Imala je 11 godina kad je postala sluškinja za hranu. Rasli smo bez oca koji je u Njemačkoj šljakao od jutra do mraka, viđala sam ga 2 puta godišnje. Novce je ponekad slao u pismu. Pisma su otvarana, devize su uzimali i stavljali unutra dinare.Na more smo u cijelom djetinstvu bili 2 puta po 5 dana. U privatnom smještaju, na pašteti. Školu smo završili u jednim trapericama i dvije majice. Teške fakultete s najboljim ocjenama. Stajala sam u redu za crni kruh, auto nismo imali, Spavala sam na ručno izrađenoj prostirci na podu, na betonu. Čokoladu smo dijelili ( možda jednu mjesečno)....
To je moja sličica Jugoslavije.
U redu za crni kruh se stajalo za vrijeme Tuđmana i kapitalističke Hrvatske.
U mojem selu se za crni kruh čekalo do 82.
Moje djetinjstvo uz onaj minimum kojeg smo imali je daleko lijepše od djetinjstva mojih klinaca. Mi smo godišnje išli jednom prema Jadranu jednu noć do Šibenika drugi moć prema zg,u studenom.
U mojoj obitelji bolji život nije donio Tuđman i kapitalistička Hrvatska već obrazovanje. To je jedina stvar koju priznajem Jugoslaviji. S obzirom da smo živjeli u okolici Zg, imali smo mogućnost besplatnog obrazovanja.
Osobno imam samo lijepa sjećanja na Jugu, imala sam lijepo djetinjstvo, bile su nestašice, ali nisam se osjećala zakinuto. Ali to su svima drage uspomene na djetinjstvo, zaboraviš i ako je bilo nešto ružno.
Samo ovdje se implicira da smo nekad bili skoro pa ekonomski div, a to nema veze sa stvarnošću.
I onda su lokalno drmali razni primitivni poluobrazovani moćnici kao i danas. Taj je model HR vrlo uspješno preuzela nakon osamostaljenja, a ako smo mislili da će nam se i mentalitet promjenom sustava izmijeniti, jelte, prevarili smo se.
Na temu broja zaposlenih i neradne nedjelje. Čitala sam što je rekao jedan vlasnik malog dućana i posve je jasno što objašnjava. Ukratko - sad ima 2 radnice plus on koji dio vremena radi u dućanu a dio ide u nabavke, radi administraciju i sl. S neradnom nedjeljom ima 15% radnih sati manje u dućanu koje mora pokrivati radnicima. I rekao je da će jednostavno on raditi više u dućanu, ostaviti jednu radnicu, plus uzet će mamu u mirovini na pola radnog vremena - a jednu radnicu će otpustiti. Tako će svejedno pokriti sve radne sate dućana i uštedjeti na jednoj punoj plaći s doprinosima, a i više novaca ostaje u obitelji.
Na velikim dućanima je ta ista matematika (nije mama u mirovini ali je možda neki student).
Što se tiče otpuštanja radnika i kršenja radničkih prava:
Korona kriza je jako dobro došla nekim poslodavcima da prvo otpuste, a sada zapošljavaju te iste ljude, ali za manje plaće.
Radilo se i radi svašta neovisno o radnoj nedjelji.
Ljudima je pisan godišnji iako su radili od kuće, smanjivane su plaće...
Pokvareni poslodavac će uvijek naći izgovor, a pošteni će stisnuti malo i zadržati radnika jer je svjesan koliko mu vrijedi.
I to je jedina istina.
Ovo sve ostalo su anegdotalni argumenti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moja firma od 60 zaposlenih nije otpustila nikoga. Dio nas je za vrijeme korone radio bez prestanka, dio ljudi (rade skroz druge stvari) nije imao apsolutno ništa jer su njihovi odjeli stali. Nitko nije dobio otkaz. Morali smo svi potrošiti (i još uvijek moramo) sav godišnji koji imamo, i stari i novi. Nemamo nikakvih planova za ljeto nego svi koji nemaju što za raditi ovaj tren moraju trošiti godišnji i moliti se bogu da se klijenti vrate.
Smanjen nam je radni tjedan na 36 sati. I smanjena nam je bruto plaća između 10% i 20%, kako kome, napravljeni su neki razredi po nekom kriteriju... je l smio to napravili ili ne? Nemam pojma, vjerojatno nije. No, s obzirom na to da imamo 80% manje narudžbi nego u isto vrijeme lani mislim da smo dobro i prošli.
Moj brat radi u ugostiteljskom objektu s 9 zaposlenih. Taj prvi tjedan ga ja pitam pa zar je moguće da nemaju ljudima za plaće niti za jedan mjesec. Kaže on meni, to je 60.000 kn za bruto plaće, otkud nam to ako nismo otvoreni, nema šanse.
Sigurno je tamo vani puno gadnih i bezobraznih i nepoštenih poslodavaca, no sigurno je i masa njih koji jednostavno nemaju 50.000 ili 100.000 ili milijun kuna "u džepu" koje mogu isplatiti samo tako ako ne rade mjesec ili dva.
Back to "nedjelja"... ima li neka ozbiljna analiza o tome koliki udio potrošnje u trgovini otpada na nedjelju?
Jer npr. ako gledam samo po sebi, ja ću vjerojatno puno manje i kupovati ako imam jedan dan manje za kupiti. Nije da sam i inače sam neki šopingholičar, sebi ne kupujem skoro nikad ništa... no ako nedjeljom ne rade dućani, djeca će mi jednostavno nositi hlače i majice koje su im malo prekratke, pa ćemo tako izdržati 2 mjeseca, pa će doći nova sezona, a ovu ćemo preskočiti . Ili npr. ako ne stignem odvesti dijete da mu ošišaju šiške jer frizer u šoping centru ne radi, odrezat ću mu sama šiške doma i sl. Mislim da ću se više orijentirati na to da se snalazim bez trgovine nego da naguravam kupovinu u druge termine ako mi nije baš nužno i presudno. Ili ako npr. trebam nekome kupiti poklon, neću kupiti ništa, nego ću dati novac kao poklon i opet nisam ništa potrošila (ovaj će taj novac staviti na štednju...) A, ako će to raditi i ostali... hm... pa manje para i u blagajnama poslodavaca za plaće, i u blagajni države.
Ali ako ozbiljna ekonomska analiza pokazuje da sam ja jedina koja djetetu trenirku kupuje nedjeljom i da to zbilja nije nikome isplativo, pa neka ljudi onda imaju dan za obitelj.
Na temu, kako druge zemlje mogu... možda ima nešto i u tome da su te druge zemlje bogate ili ne žive primarno od trgovine (i turizma) pa im nije prihod i porez uplaćen od trgovine nužan, no ako nama je, hm...
Nisi jedina. Mi smo eto napokon uspjeli u nedjelju otići u ducan. Pa mi djeca imaju više od 3 majice (starija) odnosno 1 hlača (mladji) za izaći van iz kuće. Da nisu radili u nedjelju mozda bi uspjeli pola toga kupiti tokom tjedna. A možda i ne. Prošli tjedan nismo stigli, mozda bi uspjeli u subotu, ali bio je praznik. I tako uvijek nesto ..
A kakve veze ima rad nedjeljom s cijenom autoškole?
nema nikakve, zato cu premjestiti na ovu adresu:
http://forum.roda.hr/threads/83583-A...kola-preporuke
Baš sam skužila da nam u zadnje vrijeme svaka tema skrene s puta
Ima, Eurostat radi analize. Zadnji put kad sam čitala, najveća potrošnja je bila petkom. Ne znam jel se nešto promijenilo.
Ali neradna nedjelja bi svakako povukla ovo sve što govoriš, upravo zbog štednje. Ako se jedan dan manje da ljudima za kupovinu, naravno da će ukupna potrošnja biti manja. Sva ona posramljivanja ljudi koji idu u Zaru nedjeljom jer im je dosadno, sa ekonomske strane gledano, nemaju smisla. Jer svi ti ljudi koji troše iz neke kao dosade itekako daju svoj doprinos gospodarstvu. Ni sa ljudske strane, ali dobro, to je već druga tema.
Postoji makroekonomski model koji se vrlo lako može iskoristiti u odluci o tome. Model prikazuje paradoks štednje. Štednja bi se povećavala (jer bi dobili jedan dan za trošenje iz dosade ili nekog drugog razloga manje), a investicije bi ostale na istoj razini (jer ušteda od netrošenja nedjeljom ne može biti toliko velika da se dogode neke značajne investicije). To bi uzrokovalo pad ukupnog BDP-a i točku na kojoj se on nalazi bi povuklo ulijevo, a znamo što se događa kad se BDP smanji.
Tako da, bilo kakvi napadi na ljude zbog kupovine nedjeljom ili većeg trošenja općenito, nemaju smisla i pokazuju osnovno neznanje makroekonomije, što je nažalost vrlo često od strane onih koji odlučuju o svemu i koji bi je trebali najbolje znati.
Ja ne bih rekla da ne znaju osnovne ekonomske zakone.
Možda traže način kako riješiti problem izigravanja zakona (zar nismo mi na ovim područjima vrlo vješti u pronalaženju metoda u zaobilaženju zakona - to je u trgovini i studentski rad, i ugovori na određeno, neplaćanje slobodnih dana, plaćanje prekovremenih, ucjena radnika koji inspekciji govore da je sve u redu, a nije...)
Možda su stvarno napravili analizu i pokazalo se da je trošak veći od dobitka.
Možda računaju na nas koji kupimo petkom i puno više nego nedjeljom jer se bojimo da će nam baš u nedjelju ponestati nečega...
....
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 01.06.2020. at 14:21
I ja.Baš sam skužila da nam u zadnje vrijeme svaka tema skrene s puta
Slažem se, vjerujem da jesu napravljene analize i mislim da itekako znaju osnovne ekonomske zakone.Valjda je svima jasno da je poželjna veća potrošnja.Postoji Zavod za makroekonomiju, kao i Institut u kojem rade vrsni stručnjaci, ali uskladit sve uključene strane zakonodavce, poslodavce, radnike, sindikate i ine e to je već puno kompleksniji i izazovniji zadatak. A kad se uključi politika i skupljanje bodova...ijuju...
Mi sad tu lamentiramo, a rad nedjeljom je ionako vraćen. Pa narode izvolte, trošite
Problem i jeste to što se uključilo skupljanje bodova. Zadatak se čini puno manje izazovan u godinama koje nisu izborne godine. Odnosno, tada tog zadatka ni nema.
Postoji li onda neka javno dostupna analiza koja pokazuje da je neradna nedjelja pozitivna promjena za gospodarstvo? Bila bi zanimljiva za pročitati jer ja trenutno to vidim samo negativno.
Da uvijek tako ispadne to kalkuliranje u predizborno razdoblje.
Mogu provjerit za te analize pa napisat. Al moguće da je bilo par neradnih nedjelja zbog Covid-a i naputaka Stožera. Nije ni to nešto što treba 100% odbacit.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.06.2020. at 17:23
Ja ne idem nedjeljom u trgovinu jer mi nešto usfali niti da trošim i šopingiram. Šopingiranje ne volim više nego ista... kupujem hranu, osnove potrepštine za djecu koja sve prerastu dok trepneš okom ili stvari koje trebaju za vrtic i za školu... idem u trgovinu najrjeđe sto mogu, ako mm obavi plac vikendom, nekad po par tjedana ne uđem u trgovinu...
S druge strane ima dana kad mi nije trgovina niti jedna u primislima... npr. jutros sam izašla iz stana u 7.30 i još nisam došla doma. Trgovina mi nije ni trebala, ali ako se ovako zareda do kraja tjedna, ići ću tek u subotu. Ako imamo neko druženje, neću ni u subotu. Ići ću u nedjelju prvi put ovaj tjedan... npr.
Nije mi svaki tjedan u životu takav, ali ima takvih tjedana... puno pomaže što ne moram razmišljati je l trgovine rade. Ako ih zatvore, a što sad... ali ne idu svi u shoping vikendom jer im je dosadno ili im fale kapare... neki idu u trgovinu jedino vikendom.
I kako je? Jeste išli u neki shopping centar koji radi?
Kod mene se peče kruh. Mislila sam da cu ga na placu moći kupiti, ali nema. Na tresnjevackom jedna mesnica radi, i to pileća. Budući da je bio red, a nisam nista izvadila iz frizera, danas je vegetarijanski placovski dan. Ne pada mi na pamet istrazivati koji shopping centar radi i vozit se tamo. Moralo bi biti jako važno.
Mlijeko velikih mljekara tesko podnosim i rijetko kupujem, Veronike nema. Vjerojatno neće moć plasirati dio mlijeka na tržište, možda im pojeftini sir i putar. Ne znam ni kako oni funkcioniraju, otkupljuju li nedjeljom mlijeko od seljaka i rade li nedjeljom u tvornici. Čini mi se da ta zabrana ima nemali učinak na srednju i malu prehrambenu industriju. Naša kvartovska pekara isto ne radi.
U shopping centar nismo, kći je rekla da treba hlace, rekla sam da ne rade. Možda neki i radi, nije mi se dalo istraživati jer mi se nije išlo u kupovinu. Možemo sutra (nema nastave pa smo fleksibilni popodne).
S druge strane muz se sjetio da treba cigarete, kiosk nije radio pa smo otišli u kaufland koji je radio. Goru guzvu na parkiralištu u životu nisam vidjela u tom dućanu. Ak ce tako i dalje trebati će za 50% bar povećati broj radnika koji rade u nedjelju u tom dućanu.
Inače sve je ovo li-la jer su 16 nedjelja svi zgurali u 20 tjedana, pa će efekt biti istinski vidljiv tek od iduće godine, ove samo par nedjelja nece raditi...
Pardon nije 20 nego malo više, pola godine je koliko 26 tjedana? Brzopleto sam računala
Išla sam do grada jer sam htjela vidjeti najveći putnički brod koji je dosao u nas grad. Najbolje se vidi sa parkiralista ztc-a, pa smo išli tamo. A centar zatvoren!! Na netu je pisalo da radi.
Brod smo ipak uspjeli vidjeti. Jeli smo trajni kruh kupljen jučer. Uglavnom ne idem nedjeljom u kupovinu. No, mi smo turistički grad i mislim da je dijelu od tih 4000 putnika i 1600 članova posade falilo otvorenih dućana. Nisu taj zakon trebali početi sprovoditi usred turističke sezone.
No kod nas su mnogi zakoni čudni, pa je tako i ovaj. Zauzet ću bmb ( baš me briga) stav.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 02.07.2023. at 16:01
U mom krvartu su svi ducani (3 kom) koje sam jutros isla otvoreni. Na ostale nisam obratila paznju.
Danas u Samoboru, neki otvoreni,neki zatvoreni.
U kvartu vjerojatno sve otvoreno (kvartovski dućan i pekara, ne rade valjda samo na Božić i Uskrs), što je stvarno previše za zaposlene.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.07.2023. at 17:13
Kod nas pekara danas "zatvorena" ali radi jer smije prodavati sladoled. Samo nema kruha i peciva
Ne pušimo i ne jedemo kruh.
Kuhala sam s namirnicama iz frizera, a to radim uvijek nedjeljom kad smo doma.
Iskreno me baš briga hoće ili neće raditi.
Bratić mi kaže da na Črnomercu nije radilo ništa i nije, jadan, imao gdje kupiti cigarete. Možda prestane pušiti.
Radio je dućan na Končarevoj, al kad sam ja dosla nije bilo kruha, a ljudi je bilo vise nego ikad. Ima jedab stand s kobasama, kruhom i kolačima, nisu ni oni imali kruha. Poslije mi je muz rekao da je vidio da pekara u kvartu radi, a ja sam jucer provjerila sto im pise na vratima.
Vidjet cemo kako ce biti poslije godisnjih. Sad je malo atipicno razdoblje i na moru i na kopnu. Sigurno ce neki app iskocit da ti kaze gdje radi ducan u blizini.
Otišao je. Isto tako ide pulmologu i na CT pluća za tjedan-dva jer ga strah raka, ali cigarete ne pušta.
Nego, priča mi frendica koja radi kao voditeljica poznatog dućana s odjećom u Areni, kako su djelatnici uvijek do sada kukali i tražili slobodnu nedjelju i sad kad ju imaju ne paše im jer oni bi subotu fraj :LOL: i sad je ona na sto muka kako da složi raspored.
Meni je čudno kad dućani rade subotom dulje od 18h, preko tjedna dulje od 19.30h, a o nedjelji da i ne pričam kak se čudim
Na sve se čovjek navikne, za godinu-dvije ćete kupit sve najkasnije u subotu i prilagodit navike i to je to
Posljednje uređivanje od annie84 : 03.07.2023. at 16:25
Mislim da za godinu dvije ovog zakona više neće biti.
Što nije diskriminacija da blagajnica ne smije raditi nedjeljom, a žena na kiosku mora?
Il zatvorimo sve ili nek sve radi.
Ja imam dvije frendice koje rade u lidlu, one baš i nisu zadovoljne neradnim nedjeljama. Obje rade 30sati tjedno, ako je nedjelja u tih 30 sati satnica ide 1.5 i to im je ok.
Rasporedi se rade tako da su svi podjednako zakačeni.
U nas radi baš sve, što je i logično radi sezone. Mi ćemo u zimu tražiti otvorene dućane. Ja vjerojatno ne, skoro nikad ne kupujem nedjeljom.
Ja iskreno ne razumijem zašto je takav problem isplanirat kupnju tako da se ne mora ići nedjeljom u shopping. Neki mali dućančići bi mogli ostati otvoreni kao diferencijal velikim korporacijama, ali ne kužim zašto se korporacijama mora dozvoliti guranje stila života New Yorka "city that never sleeeps tralala". Kako se nije srušio svijet u Njemačkoj, Austriji, itd? Dućan stvarno nije hitna, bolnica, policija ni hotel, a brzo se promijene navike.