Što meni vrijedi što su neki dobili stan i išli na more.
Moja mama je prekinula školovanje nakon četvrtog osnovne i išla u najam. Imala je 11 godina kad je postala sluškinja za hranu. Rasli smo bez oca koji je u Njemačkoj šljakao od jutra do mraka, viđala sam ga 2 puta godišnje. Novce je ponekad slao u pismu. Pisma su otvarana, devize su uzimali i stavljali unutra dinare.Na more smo u cijelom djetinstvu bili 2 puta po 5 dana. U privatnom smještaju, na pašteti. Školu smo završili u jednim trapericama i dvije majice. Teške fakultete s najboljim ocjenama. Stajala sam u redu za crni kruh, auto nismo imali, Spavala sam na ručno izrađenoj prostirci na podu, na betonu. Čokoladu smo dijelili ( možda jednu mjesečno)....
To je moja sličica Jugoslavije.