Zašto je komocija postala takav grijeh?

Pa da, komotna sam. Pa svi smo. Uključim veš mašinu, ne idem prati stvari na potok, eto komotna sam. Otišli smo na more nekidan, nismo ostali u Beogradu cijelo ljeto, komotni smo, zašto ne bi bili... Odem u trgovinu kad mi se ide ili kad trebam nešto. Nekad odem do trgovine autom iako mi je udaljena 5 min pješke ako mi je vruće. Jer sam komotna. Nismo otišli na more autobusom, iako bi nam karte bile tri puta jeftinije nego gorivo za ovaj auto koji ga pije ko alkos u usponu, jer želim komotno tamo imati auto, komotno stati u putu kad mi se staje i komotno krenuti tamo i nazad kad mi se komotno hoće.

Svi smo mi komotni u okviru onoga što je dozvoljeno, što si možemo priuštiti i u granicama onoga što želimo. To što će se netko zavaravati da nije komotan jer ne ide nedjeljom u trgovinu, da komocija nije u redu i da su neki drugi prekomotni, imaju problem sa.. pa, sa zavaravanjem.