Suosjećam...

Prvo se saberi. Neću reći IMAŠ nego IMATE troje male djece. Nećeš se oca svoje djece riješiti nikada, pa ni tada. Uostalom, sudjelovala si u procesu izrade te iste djece s 50%. Ne može ti netko napraviti djecu ako to ne želiš, ali nemam namjeru priprdavati. Situacija je ozbiljna. Pamet u glavu! Ljudi proživljavaju krize iz kojih izlaze na kojekakve načine. Lom veze je samo jedan od njih. Ne nužno i najbolji, iako ti se možda sada tako čini. Taj čovjek s kojim si godinama dijelila svakodnevicu sigurno ima i dobrih strana, inače ne bi bila tu gdje jesi. Ne branim ga - svatko se može ponašati kao budala, ali pokušavam razumjeti.

Jasno mi je da ti je teško, ali bratemili, imate oboje brdo odgovornosti. Ne možete sad više reći "e, ja se više neću igrati"...

Prije nego napišeš drugi post, sjedni sama sa sobom, pokušaj se smiriti, napravi "vješala" i napiši unutra što je u tvom dosadašnjem životu bilo dobro, a što loše. Vjeruj mi - naći će se i dobrih stvari. Pisanje će ti pomoći da jasno oblikuješ misli. Krize su sastavni dio života. Nema načina da ih izbjegneš niti to treba činiti. Često upravo kriza donese novu kvalitetu života. Govorim iz iskustva. Baš kad su mi djeca bila dobi kao i tvoja (a radila sam odgovoran posao i prepuštala ih mužu više nego je objektivno trebalo) bila sam u napasti da to sve razbucam, ali sam se nekako prizemljila. Bilo je tu svega - obiteljski terapeut (uz plaćanje) također nije bio na odmet.

Aliiii što god odlučila, moraš sad misliti i donositi odluke ne samo za sebe nego i za djecu. Uostalom - ti JESI majka njegove djece. Nemoj se zaletavati. Vidi što i kako dalje - imaš li gdje biti, imaš li čime prehraniti troje djece, kako bi rješavala njihovo čuvanje dok si ti na poslu (izbaci iz glave ideje da programiranjem nešto možeš zaraditi - to je tinejdžerski san, kao i za muške ulazak u nogometnu reprezentaciju) itd itd itd... Budi praktična. Tja, nema na svijetu čovjeka koji nam se 100% vremena sviđa. Ja moram sama sebe podsjećati i nakon 20+ godina braka da mene treba PODNOSITI, ne samo voljeti, a moj muž se tijekom godina dokazao da je za to sposoban. Nije mu uvijek lako. Ja ne bih sama sebe oženila, jer sam naporna, dominantna, svojeglava, lajava, ovakva onakva baba... Imam svojih dobrih strana, ali imam i mana. Imamo teških perioda - trenutno je baš jedan takav u tijeku (sin maturant, drugi je brucoš, a ja sam navikla na njihovu pomoć bez koje sam u dobroj mjeri ostala zadnje 2 godine - degradirana na kuharicu i pralju i kaj bi sad trebala? Skočiti kroz prozor? Perem i kuham i svakodnevno govorim kaj ih čeka tijekom ljeta, kad prođu ispiti... )

No, htjela sam samo reći da svaki dio života ima svoje teškoće, ali i dobre strane. Uspori malo, udahni, RAZMISLI što ti je činiti, probaj sa "what if" scenarijima da vidiš kamo će te odvesti, razmisli što si u stanju prihvatiti od stvari koje ti se u životu ne sviđaju, a o kojima treba porazgovarati i sretno!