Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
Vi ste primijetile da sam se mučila kako osloviti oca moje djece. Partner? Muž? Suprug? Otac djece? Tata?
On me reducirao na majku djece prošle godine, prvi put službeno, pred trgovkinjom. Tada sam slabašno počela shvaćati gdje stojim.

Naime, ja sam jako naivna osoba. Vi mi nešto kažete dok me gledate u oči i ja ću vam to vjerovati. Što da kažem. Glupa sam.

Godine zlostavljanja, najviše psihičkog, ali bilo je tu i ostalog, podigao je na novu razinu. Razinu koju nisam više mogla trpjeti od veljače ove godine. Takav "šamar" nisam mogla zamisliti ni u najgoroj mori. Jednostavno mi je u glavi bilo, kada imaš s nekim troje male djece, ne nalaziš partnericu i povjerenicu u drugoj osobi.

Napravio mi je troje vrlo, vrlo male djece, dok me gledao u oči i govorio da će sve biti dobro, samo ako se ja budem normalno ponašala, dok se on ponašao agresivno, luđački, neurotično, iz dana u dan.

Trpjela sam to jer sam mislila da su jednostavno teška vremena i da će se stvari popraviti, jer sam bila slaba, jer sam naučena da su takvi odnosi normalni, odrastavši u familiji gdje se svađe vrte u krug, ali se ljudi zapravo nikada ne miču s pasivne točke.

A sada moram dalje. Sama. Bez oslonca. Bez partnera. Dok si je on to konačno našao jer u meni to nije nikada vidio. Napeta sam, pod stresom, pokušavam razmišljati dva koraka unaprijed, ali se osjećam slabo.

Da vas preduhitrim, jesam, zakazala sam nekakvu terapiju, jednu besplatnu i jednu jeftinu. Ne mogu sada ništa drugo. I da, pokrenut ću i zahtjev za skrbništvo.

Ali, do tada... osjećaj izdaje. Tako je preplavljujuć. Nikada se nisam osjećala tako izdano. Ni kada sam shvatila da su moji roditelji slabi. Ni kada su mi prijatelji okretali leđa. Ni kada su mi udomitelji govorili da sam im kao obitelj, a onda mi jasno pokazali da nisam.

Hvatam se za slamke da ne potonem. Pokušavam udahnuti. Ne mogu. Kao da mi je kamen na leđima. Veliki, teški, kamen. Ovaj forum mi je bio mjesto u kojem uživam godinama jer mi odgovara društvo žena podosta elokventnijih i pametnijih od prosjeka koji se nađe na fb grupama. Zato pišem ovdje.

Idem sada napraviti bolonjez, lizati rane, smisliti što ću dalje. Na trenutke se osjećam snažno, na trenutke potonem. Drago mi je što je kraj s njim, ali nisam mislila da će biti ovakav, da će me zgaziti do dna.
Prošla sam sličnu priču, samo nemam ih troje kao vi, nego jednog i to s poteškoćama - tada.
Ostavio me u mraku, a kleo se da če pokušati biti barem dobar otac kojeg on nije imao.
Nisam nikada bila osoba koja liže rane , nego sam se ustala i otišla i više se nikada nisam, neću i nebi vratila.
Sada se godinama kasnije trudi biti virtualan otac dok s drugom u inozemstvu gradi drugi život na našim temeljima.

Izdaja?

To je malena rijeć , nakon svega preko čega sam prelazila, to je cjena.
Sa svakom pregaženom riječju, sa svakim laganjem, sa svakim poniženjem i vračanjem, sa svakom nesigurnošću, TO JE CJENA jer nisam sebe voljela dovoljno da odem.

Ali HVALA na tome iskustvu , jer sam danas uspješna majka, žena i osoba koja je spasila svoga sina od poteškoća, digla se na noge kao samohrana majka i uspjela sve samostalno. Izborila se na CZZSu za svoja prava i živi svoj život punim plućima i ne nebih si nikada dozvolila takvo nešto, ali sam zahvalna na iskustvu jer me promjenio kao majku i ličnost.

A s njime danas nemam nikakav odnos i na tome sam zahvalna , jer mi je cjelo vrijeme prao mozak s nekakvim prijateljstvima jer djelimo djete.
Manipuirao samnom preko djeteta, emocionalno ucjenjivao, a ovo što ste vi napisali gore to bi često govorio samo budi dobra i sve če biti OK
Narcisoidna iskompleksirana lićnost, godinama mi je trebalo da do toga dođem.

I dan danas se ponaša ko da se nije ništa desilo i dalje je vitualno pristutan u sinovom životu, ali sada on sam s njim vodi razgovore , a ja biram da ne želim.
Bilo bi lijepo da ljudi imaju ljep onos kada se rastanu zbog djeteta , ali on nije takav čovjek, na žalost.
Svaki odnos s njime, komunikacija bude u manipulatorske svrhe. Stalno su prisutne neke usluge, usporedbe , osuđivanja i ono najviše laži, jako puno laganja.
A poštovanje, nema ga, ne prema njemu, ali ne prema i meni, valjda je obostrano...ma i neka je.

Ono što sam htjela reči, razumijem u potpunosti i suosječam, više nikada ne bih bila s nekim tko ima takav obrazac ponašanja,...teško je , ali morate biti jaki zbog djece.