Ja sam u Njemačkoj prošla jednu kiretažu (nevezanu za trudnoću). Dobila sam neku mini lokalnu anesteziju, ali kao da nisam. Jedan od najneugodnijih i najgrubljih momenata u životu. Uz činjenicu da sam pacijent kojem se svi čude i zahvaljuju na strpljenju. Doktorica je bila jako gruba. Poslije mi je trebala dati Zoladex. Ne znam je li tko to uzimao, ali to je injekcija s iglom velikog presjeka uz pomoć koje se implantira lijek koji se otpušta 28 dana. Daje se u trbuh. Primila sam ih 6 komada. Jednu tamo, i 5 u Hrvatskoj na raznim mjestima. Injekcije mi nisu davale sestre, nego liječnici. Nakon te prve mi je bilo muka kakva će biti druga. Ta ista žena mi je zabila tu injekciju u friško operiran abdomen kao Travolta Turmanici u filmu Pulp Fiction, s tim da je meni trebalo ići kroz meko tkivo. Ostala mi je modrica preko mjesec dana. U Hrvatskoj sam isto to sasvim pristojno odradila, kod različitih liječnika.

Ta operacija u Njemačkoj je bila hitna i vjerojatno je i do toga, ali sam nakon par mjeseci morala na novu u Hrvatskoj, na popravak.

Onaj koji mi je u klinici radio UZV pa je spominjao žuč, taj mi UZV aparat nabio u rebra pa se ispričao da je previdio da sam mršava, da tako mora debljim pacijentima. K njemu su me nakon operacije poslali da idem pješice, po ogromnoj klinici. Čekala sam satima. Bila sam bolnički pacijent. Još sam se na povratku u liftu zaglavila pa su mi davali upute preko zvučnika, morala sam preko patologije van.

Neko vrijeme sam išla na redovito vađenje krvi. Sestre su mi redovito započinjale vaditi pa bi nakon nekoliko neuspjelih pokušaja išle po pomoć. Ja sam već znala da će tako biti, ali sam zaista strpljiva pa sam čekala onu jednu koja je znala. Jednom je muž bio samnom i nije mogao vjerovati.

Prije te moje hitne operacije su me godinama svakih 6 mjeseci pregledavali i potpuno krivu dijagnozu postavljali, dok nisam na hitnoj završila.

Sa zubarima sam isto imala zabavu, a nisam nikakav poseban slučaj. Od beskonačnih bezobrazih čekanja, do toga da sam tražila i tražila normalnog zubara i po preporukama išla kod ovog i onog i svaki bi mi odmah napravio RTG i svaki bi pronašao 10tak karijesa. Ja sam neposredno prije odlaska u Njemačku dala pregledati zube da ne bi bilo iznenađenja kad dođem tamo i sve je bilo OK. Kad su mi prvi rekli 11 karijesa, ja sam pala u nesvijest. Pa kad su me iznervirali, otišla sam kod nekog drugog, taj me slikao opet i našao novih 14 karijesa pa me pustio da sjedim u stolcu u svom terminu, a on je sa sestrama gablao u susjednoj sobi. Došla sam ja na kraju kod nekog dobrog zubara, ali me on odmah prebacio nekoj mladoj da vježba, doduše, davao je vrlo kvalitetna mišljenja, i ta mlada je bila jako pažljiva, tako da sam tu ostala kod njih.

Da se razumijemo, imam i u Hrvatskoj masu "anegdota", samo bih htjela razbiti iluziju da je tamo bajno. Bajno je kad ti ne treba doktor.