Porod u Njemackoj i HRV birokracija

[Damaiondie]

Poštovani/e, ljubazno molim da mi napišete svoja iskustva u vidu rješavanja papira u hrv za porod u Njemačkoj.
Nezaposlena sam (zbog korone sam ostala bez posla), živim u hrv i upravo sam saznala da sam konačno trudna. Patim od cjeloživotnog neopisivog straha od poroda i općenito bilo kakvih medicinskih zahvata u tolikoj mjeri da padam u nesvijest kad mi zdravstveni djelatnik skida zavoj, povraćam kad mi se vadi braunila, a za vađenje umnjaka sam morala pod opću anesteziju zbog užasnog straha. Kod kolposkopije u privatnoj klinici su me 2 sestre držale dok je doktorica uzimala uzorak, a ja vrištala od bolova. Iskustva žena iz medija iz hrv bolnica su mi samo dodatni pokazatelj da ja u hrv ne mogu roditi.
Želim roditi u Njemačkoj gdje mislim da ću biti tretirana kao ljudsko biće i gdje je vjerojatnost da će moje dijete biti rođeno živo najveća. Na žalost, ne mogu si priuštiti to platiti jer sam bez posla pa me zanima kao to izvesti, a da bude pokriveno preko HZZO-a. Osigurana sam, imam dopunsko osiguranje i karticu europskog zdravstvenog osiguranja. U Njemačkoj mi žive roditelji, ali već 30 i vise godina i ne znaju bas ništa o hrv zdravstvenom osiguranju.
Najljepše zahvaljujem!

[sirius]

Nemas pravo planirano pratiti trudnocu i roditi u Njemackoj preko hrvatskog zdravstvenog osiguranja.

[Beti3]

Prijavi se u Njemačkoj kod roditelja, preseli se tamo i napravi njemačko zdravstveno osiguranje.
Moram, naravno, dodati da si i u hrvatskim rodilištima tretirana kao čovjek. Osim iznimaka, koje unaprijed smatraju da tu ništa ne valja.

[Vrijeska]

Poštovani/e, ljubazno molim da mi napišete svoja iskustva u vidu rješavanja papira u hrv za porod u Njemačkoj.
Nezaposlena sam (zbog korone sam ostala bez posla), živim u hrv i upravo sam saznala da sam konačno trudna. Patim od cjeloživotnog neopisivog straha od poroda i općenito bilo kakvih medicinskih zahvata u tolikoj mjeri da padam u nesvijest kad mi zdravstveni djelatnik skida zavoj, povraćam kad mi se vadi braunila, a za vađenje umnjaka sam morala pod opću anesteziju zbog užasnog straha. Kod kolposkopije u privatnoj klinici su me 2 sestre držale dok je doktorica uzimala uzorak, a ja vrištala od bolova. Iskustva žena iz medija iz hrv bolnica su mi samo dodatni pokazatelj da ja u hrv ne mogu roditi.
Želim roditi u Njemačkoj gdje mislim da ću biti tretirana kao ljudsko biće i gdje je vjerojatnost da će moje dijete biti rođeno živo najveća. Na žalost, ne mogu si priuštiti to platiti jer sam bez posla pa me zanima kao to izvesti, a da bude pokriveno preko HZZO-a. Osigurana sam, imam dopunsko osiguranje i karticu europskog zdravstvenog osiguranja. U Njemačkoj mi žive roditelji, ali već 30 i vise godina i ne znaju bas ništa o hrv zdravstvenom osiguranju.
Najljepše zahvaljujem!

Predložila bih ti da se posavjetuješ sa svojim liječnikom kako se riješiti straha. S obzirom da si nezaposlena, imat ćeš vremena posvetiti se sebi, vjerujem da bi mogla dobiti i pomoć psihologa na uputnicu.

Strah nije loš, naravno, ako ga imamo u nekim normalnim "količinama". Strah nas vodi prema tome da se informiramo, pripremimo i napravimo sve što je u našoj moći kako bi trudnoća prošla u najboljem redu i kako bismo na kraju rodili dijete.

Pokušaj strah iskoristiti na način da se informiraš. Spominješ najgori mogući ishod, potraži podatke o perinatalnoj smrtnosti u Hrvatskoj, te ju usporedi s Njemačkom. Odmah ti mogu reći da Hrvatska bolje stoji od Njemačke po tom pitanju.

Pročitaj i pozitivne priče, ne samo negativne. Pozitivnih je puno više, i često ne dospijevaju u HR medije.

Mene bi osobno bilo više strah porađati se u stranoj zemlji, posebno ako ne znam jezik, ili ako ga znam, trebala bih ga znati dovoljno dobro da u stresnoj situaciji mogu reagirati, odgovoriti na pitanje liječnika i sl.

[Konfuzija]

Europsko zdravstveno ne pokriva unaprijed planirane zahvate i procedure, roditelji bi te trebali prijaviti na svoju policu, ali ako imas strah od poroda, imat ces ga i u Njemackoj isto kao i u Hrvatskoj.

[emily]

, ali ako imas strah od poroda, imat ces ga i u Njemackoj isto kao i u Hrvatskoj.

x
ako patiš od neopisivog straha od liječnika tj medicinskih zahvata i poroda posebno, onda ne vjerujem da će tvoj strah nestati u Njemačkoj ili bilo gdje drugdje
ako si tek na početku trudnoće, imaš vremena još poraditi na tome sa nekim stručnjakom (psiholog, psihijatar), pa da se strah barem umanji
sretno <3

[Jelena]

Ja sam se godinama liječila u Njemačkoj. Mislim da si u zabludi vezano uz ljudski pristup. Tamo ćeš dobiti puno toga bolje, ali ne i ljudskiji pristup. Odnosno, možda te baš potrefi, ali nije vjerojatno. Pristojni su oni, neće ti psovat, ali rade isključivo po protokolu. Za ilustraciju - meni sestra nije htjela pomoći da ustanem iz kreveta i odem do wc-a. Došla je do mene i rekla da ona to ne radi i otišla. Da ne budem skroz nepravedna, zavirila je kasnije pa je vidjela da mi suze cure pa se smilovala i pomogla mi. Ja zaista nisam mogla ustati sama.

Imat će bolju opremu, bolju prehranu, bolji smještaj - krevet, kupaonicu, glazbu itd., bolju razinu higijene, osiguran parking za posjetitelje i sl.

Ako se nešto zakomplicira, to može biti jako skupo. Jedan dan na intenzivnoj njezi je nekoliko tisuća eura. Plus još jezik - ja sam znala njemački, i to solidno, ali sam zapela kod žuči, nisam nikako mogla prepoznati tu riječ što je to, npr., a na UZV mi je govorio nešto za žuč.

Ja govorim o prosječnom njemačkom liječniku, na većem uzorku. Naši su dr često umišljeni, a naše medicinske sestre su prekrasna bića, većinom. Ali u prosjeku je OK.

[Argente]

Pretpostavljam da Damaiondie želi roditi u Njemačkoj jer tamo (koliko sam ja upućena) nije problem dobiti carski rez bez medicinske indikacije.

[zutaminuta]

Ako si već donijela odluku, u redu, ali evo, tri puta sam rađala u Merkuru i jedine zamjerke su bile na ručni pregled grlića, koji se može odbiti, ako sam dobro shvatila. Braunilu su mi stavljali radi oksitocina i dehidracije, ali mislim da se i to može odbiti. Smještaj se može tražiti i privatni u sobi koji se plaća. Dijete može biti cijelo vrijeme s tobom ako to tražiš, da ga ne odvode nikud, osim naravno ako ne dobije težu žuticu ili takvo što, ali to bi i u Njemačkoj rješavali na sličan način. Gle, ako ti je trudnoća uredna možeš tražiti potpuno da ti se skinu s vrata. Ako nije i nešto krene po krivu doktori te ne budu puštali ni da si sama britanska princeza.

Što još mogu navesti od zahvata koje su meni radili. Bušili su vodenjak. To se može odbiti. Dali su kremu koja proširuje grlić jer sam prešla tjedan dana iza termina i porod nikako da krene. Stavljali su aparat za mjerenje otkucaja srca, ali to nije zahvat. To je kao kad ti na UZV zalijepe uređaj.

Zaključak: sve invazivno ti možeš odbiti i kod nas. Sve ostalo nije tako strašno, ali ako tebi je mislim da i to možeš odbiti. Ako ovdje tražiš privatno rodilište onda možeš to podić stepen više i tražit porod na stolcu, u vodi, i opet otkantat ih od bilo kakvih mjerenja i bockanja i natezanja. Neka me netko ispravi ako nisam u pravu.

[jelena.O]

I misli li da će joj biti bolje nakon carskog,opet i za njih mora biti ili totalna ili spiralna anestezija.
Moji oporavci nakon carskog su većinom bili ok i oporavak je dobro tekao sad nemam usporedi s prirodnim jer mi je samo jedan porod počeo kao prirodni pa i taj završio na carski,nisam ni jedan tražila da je takav slučajno je tako ispalo.

[Lili75]

Pa uz ovakav ektremni strah od liječnika, zahvata, poroda vjerujem da bi joj i kod nas odobrili CR.

[ina33]

Pa uz ovakav ektremni strah od liječnika, zahvata, poroda vjerujem da bi joj i kod nas odobrili CR.

Teško bi to prošlo, govorim na to koliko sam ja teško sa svojim problemima kuka izorila carski. A mislila sam da se to - podrazumijeva. E, pa ne podrazumijeva se. Nekako je u isto vrijeme krenula kampanja da ima previše carskih, kako to nisu rođena djeca, nego "vađenci" itd.

Šanse da preko HZZO-a dobiješ porod u Njemačkoj mislim da ne postoje, a da dobiješ CR - morala bi imat psihijatrijsku dokumentaciju valjda.

Nakon Rodine kampanje kako žene sistematski tretiraju u porodu kao biće nižeg reda i cijelog serijala pisama koji je brojnima probudio rane koje su, kao i svi maltretirani, zakopale (stila, "ma nije važno, najvažnije je da je dite živo"), mi je sad stvarno smiješno tvrditi da su to teške iznimke, a ne sistemski error. I da su sve sestre anđeli itd. Jednoj mojoj je ta kampanja izvadila sjećanje sa ST babinjača kada je molila pomoć da joj netko pomogne s djetetom, bila je iscrpljena nakon poroda. Sestre nije bilo nijedne, i onda su ljute izašle iz "pušione" gdje su si plele valjda riblje kosti i radile frizure. Pa je jedna od njih zavikala "alo, može neko doć' pomoć, ovdi jedna mama ne želi bit sa svojon beebon!". Nakon iskustva one saborske zastupnice s kiretažom na živo, pa dociranja od strane KB ST ginekologa kako su "žene uplašene, ni ne znaju itd.", kako iko može tvrdit da je ovdje baš sve divno i da se fokusira samo na pozitivu, ja stvarno ne kužim.

Kako je u Njemačkoj - ne znam.

Sretno, gdje god išla, nadam se da ćeš se nekako snaći. To znači u RH znači ili novac pa privatno ili veza pa državno ili da ćeš imati sreće.

[Peterlin]

Pa uz ovakav ektremni strah od liječnika, zahvata, poroda vjerujem da bi joj i kod nas odobrili CR.

A da se raspita u privatnoj klinici? Podobnik mi prvi pada na pamet... Moja rođakinja je prije par godina bila kod njih. Pratili su joj kompletnu trudnoću. Imala je indikaciju za CR tako da ne znam kako odobravaju u ovakvom slučaju, ali možda ne bi škodilo pitati.

[Lili75]

Peterlin, nema novaca za privatnu polikliniku, negdje gore je napisala.
Meni se čini da bih ja da imam taj problem otišla kod psihijatra na razgovor i da mi napiše mišljenje, s tim mišljenjem bih otišla ginekologu koji mi vodi trudnoću i tražila da mi i on napiše u papire preporuku za CR.

Da se razumijemo uopće ne zagovaram CR, al uz ovako iznimno ekstreman strah od svega navedenog, mislim da je CR zaista bolja opcija za ovu trudnicu nego vaginalni porod. Pretpostavljam da bi bila u enormnoj panici, strahu i paranoji koji bi joj apsolutno blokirali porod, da ne govorim o stresu i za bebu.

[jelena.O]

Ma možda bi u strahu ili nestrahu i narastao tlak što je automatski za cr,bar je tek kod mene bilo. Nije ne bilo strah ali tlak je učinio svoje

[Lili75]

E to i kažem strah i panika su generator svačega, neke žene padnu u nesvijest, nekome tlak skoči u nebesa, nekima se grlić ne otvori ni mm....ne vjerujem ni da bi dr. riskirali u ovakvom "ekstremnom" slučaju.

[Jelena]

Ja sam u Njemačkoj prošla jednu kiretažu (nevezanu za trudnoću). Dobila sam neku mini lokalnu anesteziju, ali kao da nisam. Jedan od najneugodnijih i najgrubljih momenata u životu. Uz činjenicu da sam pacijent kojem se svi čude i zahvaljuju na strpljenju. Doktorica je bila jako gruba. Poslije mi je trebala dati Zoladex. Ne znam je li tko to uzimao, ali to je injekcija s iglom velikog presjeka uz pomoć koje se implantira lijek koji se otpušta 28 dana. Daje se u trbuh. Primila sam ih 6 komada. Jednu tamo, i 5 u Hrvatskoj na raznim mjestima. Injekcije mi nisu davale sestre, nego liječnici. Nakon te prve mi je bilo muka kakva će biti druga. Ta ista žena mi je zabila tu injekciju u friško operiran abdomen kao Travolta Turmanici u filmu Pulp Fiction, s tim da je meni trebalo ići kroz meko tkivo. Ostala mi je modrica preko mjesec dana. U Hrvatskoj sam isto to sasvim pristojno odradila, kod različitih liječnika.

Ta operacija u Njemačkoj je bila hitna i vjerojatno je i do toga, ali sam nakon par mjeseci morala na novu u Hrvatskoj, na popravak.

Onaj koji mi je u klinici radio UZV pa je spominjao žuč, taj mi UZV aparat nabio u rebra pa se ispričao da je previdio da sam mršava, da tako mora debljim pacijentima. K njemu su me nakon operacije poslali da idem pješice, po ogromnoj klinici. Čekala sam satima. Bila sam bolnički pacijent. Još sam se na povratku u liftu zaglavila pa su mi davali upute preko zvučnika, morala sam preko patologije van.

Neko vrijeme sam išla na redovito vađenje krvi. Sestre su mi redovito započinjale vaditi pa bi nakon nekoliko neuspjelih pokušaja išle po pomoć. Ja sam već znala da će tako biti, ali sam zaista strpljiva pa sam čekala onu jednu koja je znala. Jednom je muž bio samnom i nije mogao vjerovati.

Prije te moje hitne operacije su me godinama svakih 6 mjeseci pregledavali i potpuno krivu dijagnozu postavljali, dok nisam na hitnoj završila.

Sa zubarima sam isto imala zabavu, a nisam nikakav poseban slučaj. Od beskonačnih bezobrazih čekanja, do toga da sam tražila i tražila normalnog zubara i po preporukama išla kod ovog i onog i svaki bi mi odmah napravio RTG i svaki bi pronašao 10tak karijesa. Ja sam neposredno prije odlaska u Njemačku dala pregledati zube da ne bi bilo iznenađenja kad dođem tamo i sve je bilo OK. Kad su mi prvi rekli 11 karijesa, ja sam pala u nesvijest. Pa kad su me iznervirali, otišla sam kod nekog drugog, taj me slikao opet i našao novih 14 karijesa pa me pustio da sjedim u stolcu u svom terminu, a on je sa sestrama gablao u susjednoj sobi. Došla sam ja na kraju kod nekog dobrog zubara, ali me on odmah prebacio nekoj mladoj da vježba, doduše, davao je vrlo kvalitetna mišljenja, i ta mlada je bila jako pažljiva, tako da sam tu ostala kod njih.

Da se razumijemo, imam i u Hrvatskoj masu "anegdota", samo bih htjela razbiti iluziju da je tamo bajno. Bajno je kad ti ne treba doktor.

[Jelena]

Ali je oprema mrak. Najmoderniji uređaji. Moja opće prakse je bila predobra žena. Svaka opća praksa, svaki zubar ima svoj UZV i svoj RTG. Ne moraš tražit vezu da bi došao u sljedećih nekoliko mjeseci na neki pregled. Glazbica u čekaoni, skulpture po policama, umjetničke slike po zidovima. Svaki interijer krasan. Sobe, čekaone, kupaone, liftovi, sve je to divno. Obroci ukusni, topli, raznoliki.

[ina33]

U moje doba, anegdota iz rekla-kazala - žena nije dobila indikaciju za CR koju joj je napisao Paladino zbog nekog neuro problema. Tako da mislim da bi bili "oduševljeni" dobiti preporuku psihijatra - morala bi biti neka žestoka psihijatarska i dobro politički umrežena faca, da to "prođe". Ako bi stvarno doživjela ogroman ogroman strah, možda bi na kraju i popustili, ali unaprijed - ne. Oni i sebe štite od odgovornosti ako se što kod op. zakomplicira. Ja sam imala indikaciju od ortopeda uz komentar "šta ortoped zna o porodu". Pretp. da isto nije nemoguće da dožive otfikar i na indikaciju psihijatra.

Vezano za ljubaznosti sustava itd. Postoji ogromna razlika između ostalih dijelova bolnica i babinjača i poroda u RH.

Kad sam ležala na čuvanju trudnoće - anđeli.

Kad dođeš u dio za porod - ko da se povampire. Prvi put sam se na babinjačama u RH osjećala - ako je ovo pomoć bolnice, fala, odoh ja ipak doma, tamo ću imat više pomoći. Nikad u bolnici nisam pomislila da živim scenu iz filma "help me, I'm an American citizen, call my Ambassador". Na babinjačama jesam. Prije nisam doživjela da pacienti potisuju da idu doma na vlastitu odgovornost. Na babinjačama jesam. Ne kužim zašto je takav sistematsko loši pristup, jesu li preopterećeni ili što. Jasno se osjeti ta granica. Negirat ga - nakon svih akcija i pisama - mislim da bi bilo malo... deplasirano.

Ima li te granice npr. u njemačkim bolnicama - da su rađaone / babinjače posebno nehumane - ne znam. Pretpostavljam, doduše, da nismo mi baš izmislili taj problem, da to nije hrvatski patent.

[ina33]

Jedan od mogućih "veza" puteva je da stvarno nađeš nekog psihijatra, pa da njemu sad idućih x mjeseci pričaš o svojim strahovima i da ga zamoliš da te unutar sustava uputi negdje kod nekog porodničara koji bi mogao imati prijemčivo uho za to. Tu imaš win-win, em će ti pomoći sa strahovima, em možda te povezati s nekim tko ima razumijevanja unutar sustava. Moje iskustvo je pred više od 10 godina, ne znam je li bilo nekakvih ogromnih pomaka u toj dekadi. Kako je Rodina akcija bila pred nekih par godina, mislim da nije došlo do nekog ogromnog pomaka svjetova.

[Lili75]

Ina33 ali ako ti imaš loše iskustvo s babinjača, ne znači da ga imamo sve mi ostale. Po mom mišljenju, to je zaista generaliziranje.
Meni je ležanje u Petrovoj par dana tijekom trudnoće bilo puno ružnije iskustvo od babinjača na Sv Duhu.

Ja bih postupila upravo onako kako sam napisala, nešto vrlo slično tvom zadnjem postu.

[ina33]

Ok, onda je i cijela Rodina akcija za humanizaciju poroda zapravo generaliziranje, tj bzvzno izvlacenje samo par losih slucajeva i random iskustava, nije mi jasno s kojim ciljem su to radile, a oduvijek su izrazito pazile bit fokusirane na pozitivno

Postavljacici upita savjetujem i da to pitanje odmah pita i ginica koji joj vodi trudnocu - situacija ta i ta, stravican strah, moze preporuka za psihijatra. Ako imas negdje nesto dokumentirano stila 'pacijentica ne suradjuje kod kolpoakopije' prilozi i to svakako.

[Lili75]

A e mi se zapravo slažemo oko "načina izvedbe"

[Jelena]

Prvi put sam se na babinjačama u RH osjećala - ako je ovo pomoć bolnice, fala, odoh ja ipak doma, tamo ću imat više pomoći. Nikad u bolnici nisam pomislila da živim scenu iz filma "help me, I'm an American citizen, call my Ambassador". Na babinjačama jesam.

Ja sam takav osjećaj imala na hitnoj u Vinogradskoj, gdje sam ja krepavala na stolu od bolova, a dr je istovremeno dogovarao partiju golfa preko mobitela. I nisam na kraju ni dobila nikakvu pomoć, osim protiv bolova, i to ono nešto za opuštanje grčeva, bez veze, a vrlo lako sam mogla dobiti sepsu, sad kad znam što je bilo. Kasnije sam došla po preporuci interniste na pregled na krirurgiju i dobar abdominalac me ostavio odmah za operaciju, nisu me htjeli ni doma pustiti jer se to odmah mora operirati.

U Njemačkoj za sličan slučaj mi je zreliji doktor od kakvih 45-50 godina govorio da on ništa ne vidi na UZV (ja sam došla njihovim vozilom, nisam mogla na nogama stajati, i već sam dobila doma injekciju protiv bolova), a mlada doktorica mu je govorila da je nemoguće da mi nije ništa, da me treba otvoriti, neka me pogleda, da tako ne izgleda zdrav čovjek. Na kraju se pokazala prilično složena operacija od 5 sati.

Ono - pristojniji su, bolja je oprema, al skoro su me isto otfikarili doma.

Mislim da je to dobar prijedlog od ine i lili. Ili dignut nenamjenski kredit za privatnika. Al ja pak ne bih kod privatnika išla, jer ako se što zakomplicira, bolje je biti u bolnici.

[Jelena]

HZZO može preuzeti troškove liječenja u inozemstvu ako postoji izjava specijaliste (čak mislim da ne samo od jednog, nego od 2-3) da u Hrvatskoj nema nikoga tko bi mogao preuzeti to liječenje, što je u ovom slučaju nemoguće.

[ina33]

Racunaj da drzavno nece bit neke 'garancije' da ces na cr do samog kraja, da ce to bit 'vidjet cemo kad porod krene itd', al mozda se na kraju, ako stvarno imas psih. blokadu u psihijatrijske nalaze i pov. bolesti, to i ostvari. Kod privatnika ces imat vise sigurnosti u smislu ako ti kazu da ce to bit, onda ce to bit. U prvom slucaju gubis zivce, u drugom novce. Sumnjam da u u njem drzavno mozes reci ja bih cr, a bez nalaza.

Bez obz kojim putem krenula, buduci da lijecenja sebe ili djeteta neces moci izbjeci i zapravo bi se dugorocno trebala nekako osnazit za nosit sa svojim strahom, ako se stvarno onesvjescujes na previjanje, neces moci djetetu ni kod rana pomoci Vremena imas sada, kreni, moze bit samo bolje.

[Munkica]

Ako se bojis poroda i lijecnickih intervencija, razmisli o porodu s epiduralnom umjesto carskog reza. S carskim oporavak traje duze i to je puno veci zahvat od kolposkopije koja ti je bila traumaticna.
Pokusaj razgovarati s psihologom i naci ginekologa koji ce imati razumijevanja za tvoje strahove pa onda razmotri i opciju radjanja u Njemackoj.

[Damaiondie]

Postovane,
Napisala sam prije par tjedana poduzi odgovor, ali nema ga nigdje.

Prvo da naglasim: apsolutno nemam ni najmanju zelju, a kamo li plan ici na carski rez! Prije bih pristala da mi operiraju glavu nego da mi netko reze trbuh! Uzasno se bojim bilo kakvih zahvata 'na zivo' i pri svjesnom stanju, doslovno bih pobjegla iz sale da me krenu rezati bez da me uspavaju. Ne, ma ni tako ne bih cr, da dobijem neku infekciju, ma uzas. Moja zelja za porodom u Njemackoj gdje su mi roditelji i gdje ne bih bila sama nema bas nikakve veze sa carskim rezom, to mi nije ni palo na pamet.

Drugo, ostala sam bez posla zbog korone tj. nije mi ugovor produljen i nikako si ne mogu priustiti privatnike i privatna rodilista u hrv.

Nemam nikakve papire da 'ne suradujem' (sto god to znacilo? Kako se tocno suraduje dok ti na zivo rezu komade grlica maternice? Kasnije sam cula da se za to dobiva lokalna anestezija, a mene su uvjeravali - privatna klinika - da cu samo osjetiti pec i da to nista ne boli).

Psihijatru u hrv ni u kojem slucaju ne smijem ici iako bi mi trebao. To je duga prica, ali roditelji oca mog nerodenog djeteta me godinama zlostavljaju u tolikoj mjeri da je to zavrsilo na policiji. Oni su strasno povezani, prijateljuju s ustavnim sucima i s kime sve ne. Meni kontinuirano prijete da ce me baciti s balkona, nasamarati me, bila sam vec gurnuta, a o kontinuiranom vrijedanju, omalovazavanju, pokusajima da me optuze da sam kriminalac i da svog sina uvjeravaju da sam DILER DROGOM(!!!!) da ne pricam. Otpuzuju me da ga potajno drogiram tako da mu stavljam nesto u pice! Ne bavim se nikakvim kriminalom, visoko sam obrazovana osoba koju njihov sin poznaje vec 16 god, ali bio je slijep za sve ovo sto mi rade dok mu nisu poceli pisati da su unajmili detektiva da me prati i krenuli s tim lazima o drogi i prijetnjama. Neki dan sam trudna usred noci bjezala iz stana jer mu je stara napisala da ce doci i da ce biti vatreno ako me zatekne! On je trenski radnik, ne moze iz druge zupanije doletjeti svaki put kad oni zaprijete da ce mi nesto napraviti.

Ugl, ova duga offtopic prica o njegovima je da Vam objasnim zasto ne smijem psihijatru. Iako smo se dogovorili da im necemo reci za dijete, da nikad nece dijete ni vidjeti, kad tad ce saznati. Oni su u stanju optuziti me da zlostavljam dijete, stvoriti ne znam kakve dokaze i svjedoke da sam poremecena (to mu uostalom redovito i govore i pisu) i pokusati nam oduzeti dijete. Cak razmisljamo da se dijete uopce ne vodi na njega kako bi smo se zastitili.
U bolnici u koju spadam radi sestricna oca mog djeteta kao primalja! Odmah bi im javila da rodim tamo.

Ugl, vec su se dokopali mojih privatnih dokumenata, znaju stvari koje moze znati samo netko tko je imao pristup centru za socijalni rad (kao dijete sam zivjela u domu), sto nam samo govori koliko su povezani i koliko su daleko spremni ici. Da odem psihijatru i pricam o strahovima od med. zahvata, kad tad bi ovi to iskoristili protiv mene.

Nisam htjela ovoliko pisati, ali cisto da razumijete zasto (osim zbog daleko bolje usluge i prisutstva mojih roditelja) zelim roditi sto dalje odavde. Otac djeteta me podrzava u svemu, s roditeljima je prekinuo kontakte, ali to ih ne sprecava da nas maltretiraju danonocno.

U hrv obiteljski zakon daje pravo djedovima i bakama na vidanje unuka. Mi im to pravo namjeravamo osporiti i ne smijemo riskirati da se jednom negdje na sudu pojavi informacija da sam trebala psiholosku pomoc (koliko god mi bila potrebna). A ne sumnjajte: da mi se dragom nesto dogodi, ovi bi mi pokusali oteti dijete, a s obzirom koliko love i veza imaju, to bi im i uspjelo. Ne mozemo si dozvoliti da rodim ovdje pa da mi u kartonu pise 'ne suraduje' ili takva neka bedastoca, samo zato sto ne smatram da mi itko ima pravo raditi ista na mom tijelu bez mog informiranog pristanka, sto koliko vidim, u hrv rodilistima nije slucaj.

Ako netko ima iskustva s papirologijom ili mi moze objasniti postupak prijave na njemacko zdravstveno, jako bih to cijenila. Moji ne znaju nis o tome, ne znam da li odraslu osobu uopce moze roditelj prijaviti na sebe? Preseliti se gore ne mogu jer moji nemaju mjesta, a i dragi ovdje radi i glupo nam bi bilo da se rastajemo na toliko.

Puno Vam hvala!

[Damaiondie]

Pretpostavljam da Damaiondie želi roditi u Njemačkoj jer tamo (koliko sam ja upućena) nije problem dobiti carski rez bez medicinske indikacije.

Postovana,
Ni najmanja zelja ni namjera mi nije roditi carskim rezom. Moj strah od med. zahvata je toliki da nema sanse da bi mw netko mogao budnu rezati koliko god me umrtvili ili sto vec rade za carski rez.

Pokusavam odgovoriti i na ostale komentare, ali niti jedan odgovor mi ne prolazi. Jednostavno mi nista sto ne pisem nece objaviti, sve samo nestane

[Damaiondie]

Postovana,
Nemam mogucnosti dici kredit jer nisam zaposlena. Nije mi produzen ugovor zbog korone. A ne vidim zasto bih morala placati privatnika kad porezni obveznici placaju zdravstveno za nas nezaposlene. Zelim zivo i zdravo dijete i ne zelim da me itko u rodilistu maltretira i zlostavlja kao sto su mnoge zene imale slucaj. Apsolutno mi je neprihvatljivo da mi itko ista radi, a da ja prije toga nisam dala informirani pristank - sto u hrv bolnicama nije standard. Ne vidim zasto bismo pristajale na to da je u redu da netko samo dode i zareze nas ili nam nesto injektira bez da nam prije objasni o cemu se radi i objasni nuznost postupka i moguce posljedice. Bez obzira na moje strahove, to je neprihvatljivo, a buduci da sam u uzasnom strahu od takvih stvari, meni bi bilo 1000 puta gore

[spajalica]

Kako se tocno suraduje dok ti na zivo rezu komade grlica maternice? Kasnije sam cula da se za to dobiva lokalna anestezija, a mene su uvjeravali - privatna klinika - da cu samo osjetiti pec i da to nista ne boli).

Zao mi je zbog tovoje situacije. nisam bas najstrucnija u anatomiji, pa moguce da grijesim, ali za rezanje komada grlica matrnice na porodu, nisam do sad cula

[Damaiondie]

Zao mi je zbog tovoje situacije. nisam bas najstrucnija u anatomiji, pa moguce da grijesim, ali za rezanje komada grlica matrnice na porodu, nisam do sad cula

Ina33 je gore predlozila da ako imam kakav papir vec na kojem pise da 'ne suradujem' kod kolposkopije, da to moze pomoci. Na kolposkopiji su mi rezali komadice grlica maternice, a to je za mene bio toliki sok i stres da su me morali staviti da odspavam par sati u drugu sobu. Dragi je bio u cekaonici za vrijeme zahvata i poslije me pitao da li sam ja to bila na pobacaju - koliko sam se derala i vristala kao da me kolju

[VeraM]

Situacija je grozna zaista, moj ti je savjet da ti i otac djeteta kupite kofere i pravac tvojima u Njemačku, jer ovo što ti pišeš nije život ni za tebe ni za djete. Možda čak drugi kontinent.

[Peterlin]

Postovane,
Napisala sam prije par tjedana poduzi odgovor, ali nema ga nigdje.

Prvo da naglasim: apsolutno nemam ni najmanju zelju, a kamo li plan ici na carski rez! Prije bih pristala da mi operiraju glavu nego da mi netko reze trbuh! Uzasno se bojim bilo kakvih zahvata 'na zivo' i pri svjesnom stanju, doslovno bih pobjegla iz sale da me krenu rezati bez da me uspavaju. Ne, ma ni tako ne bih cr, da dobijem neku infekciju, ma uzas. Moja zelja za porodom u Njemackoj gdje su mi roditelji i gdje ne bih bila sama nema bas nikakve veze sa carskim rezom, to mi nije ni palo na pamet.

Drugo, ostala sam bez posla zbog korone tj. nije mi ugovor produljen i nikako si ne mogu priustiti privatnike i privatna rodilista u hrv.

Nemam nikakve papire da 'ne suradujem' (sto god to znacilo? Kako se tocno suraduje dok ti na zivo rezu komade grlica maternice? Kasnije sam cula da se za to dobiva lokalna anestezija, a mene su uvjeravali - privatna klinika - da cu samo osjetiti pec i da to nista ne boli).

Psihijatru u hrv ni u kojem slucaju ne smijem ici iako bi mi trebao. To je duga prica, ali roditelji oca mog nerodenog djeteta me godinama zlostavljaju u tolikoj mjeri da je to zavrsilo na policiji. Oni su strasno povezani, prijateljuju s ustavnim sucima i s kime sve ne. Meni kontinuirano prijete da ce me baciti s balkona, nasamarati me, bila sam vec gurnuta, a o kontinuiranom vrijedanju, omalovazavanju, pokusajima da me optuze da sam kriminalac i da svog sina uvjeravaju da sam DILER DROGOM(!!!!) da ne pricam. Otpuzuju me da ga potajno drogiram tako da mu stavljam nesto u pice! Ne bavim se nikakvim kriminalom, visoko sam obrazovana osoba koju njihov sin poznaje vec 16 god, ali bio je slijep za sve ovo sto mi rade dok mu nisu poceli pisati da su unajmili detektiva da me prati i krenuli s tim lazima o drogi i prijetnjama. Neki dan sam trudna usred noci bjezala iz stana jer mu je stara napisala da ce doci i da ce biti vatreno ako me zatekne! On je trenski radnik, ne moze iz druge zupanije doletjeti svaki put kad oni zaprijete da ce mi nesto napraviti.

Ugl, ova duga offtopic prica o njegovima je da Vam objasnim zasto ne smijem psihijatru. Iako smo se dogovorili da im necemo reci za dijete, da nikad nece dijete ni vidjeti, kad tad ce saznati. Oni su u stanju optuziti me da zlostavljam dijete, stvoriti ne znam kakve dokaze i svjedoke da sam poremecena (to mu uostalom redovito i govore i pisu) i pokusati nam oduzeti dijete. Cak razmisljamo da se dijete uopce ne vodi na njega kako bi smo se zastitili.
U bolnici u koju spadam radi sestricna oca mog djeteta kao primalja! Odmah bi im javila da rodim tamo.

Ugl, vec su se dokopali mojih privatnih dokumenata, znaju stvari koje moze znati samo netko tko je imao pristup centru za socijalni rad (kao dijete sam zivjela u domu), sto nam samo govori koliko su povezani i koliko su daleko spremni ici. Da odem psihijatru i pricam o strahovima od med. zahvata, kad tad bi ovi to iskoristili protiv mene.

Nisam htjela ovoliko pisati, ali cisto da razumijete zasto (osim zbog daleko bolje usluge i prisutstva mojih roditelja) zelim roditi sto dalje odavde. Otac djeteta me podrzava u svemu, s roditeljima je prekinuo kontakte, ali to ih ne sprecava da nas maltretiraju danonocno.

U hrv obiteljski zakon daje pravo djedovima i bakama na vidanje unuka. Mi im to pravo namjeravamo osporiti i ne smijemo riskirati da se jednom negdje na sudu pojavi informacija da sam trebala psiholosku pomoc (koliko god mi bila potrebna). A ne sumnjajte: da mi se dragom nesto dogodi, ovi bi mi pokusali oteti dijete, a s obzirom koliko love i veza imaju, to bi im i uspjelo. Ne mozemo si dozvoliti da rodim ovdje pa da mi u kartonu pise 'ne suraduje' ili takva neka bedastoca, samo zato sto ne smatram da mi itko ima pravo raditi ista na mom tijelu bez mog informiranog pristanka, sto koliko vidim, u hrv rodilistima nije slucaj.

Ako netko ima iskustva s papirologijom ili mi moze objasniti postupak prijave na njemacko zdravstveno, jako bih to cijenila. Moji ne znaju nis o tome, ne znam da li odraslu osobu uopce moze roditelj prijaviti na sebe? Preseliti se gore ne mogu jer moji nemaju mjesta, a i dragi ovdje radi i glupo nam bi bilo da se rastajemo na toliko.

Puno Vam hvala!

Ne bih ulazila u obiteljsku situaciju, ali reći ću nešto o ovom zahvatu koji si opisala.

Zahvat se zove epiziotomija i ne radi se o tome da bilo što na živo režu. Ja sam imala takvu situaciju na svom drugom porodu. Porod je krenuo prerano i išao je naglo, pa se međica nije stigla raširiti. Tek sam ušla u 35. tjedan trudnoće. Epiziotomija se ne radi svaki put, nego samo ako se baš mora napraviti. U mom slučaju beba je bila mala i položaj nije bio idealan (išao je tjemenom, a ne potiljkom), pa su radi poštede djeteta napravili taj zahvat (u mom slučaju bočno). Ne radi se o rezanju grlića maternice nego naprave mali urez na međici, odnosno samom izlaznom kanalu. Evo - vidi ovdje kako to izgleda: https://poliklinika-fleur.hr/polikli...-epiziotomije/

Mene su zarezali jer su morali, ali to je mala cijena za rođenje zdravog djeteta. Zahvat se ne radi na živo nego dobiješ lokalnu anesteziju. ROdila sam na Sv.duhu - sve je bilo ok. Državna bolnica. Nikakvi troškovi... Ne sjećam se boli, ali obzirom na način kako je išao porod - bol mi je u tom trenutku bila zadnja briga. Nakon popuštanja anestezije imala sam bolove i kasnije svrbež tijekom zarastanja, ali ništa posebno.

Inače, ti možeš odbiti da ti naprave epiziotomiju, ali ako liječnici misle da treba - bolje je pristati. To je u interesu djeteta i tebe. Odbijanje ima svoju cijenu - međica može puknuti sama, a to je puno teže sašiti nego kad imaš kirurški rez. Da ne ulazim u detalje, to nije nešto čega se treba bojati. U porodu puno stvari može krenuti loše i tada je najbolje prepustiti se medicinskom osoblju. S druge strane, većina poroda prođe ok. Ima stvari koje možeš učiniti sama da spriječiš rezanje - međicu treba masirati tijekom trudnoće, kako bi postala elastična i na taj način se smanjuje vjerojatnost rezanja.

***
S druge strane, informiraj se kako treba - pitaj ginekologa kod kojeg kontroliraš trudnoću koje sve rizike imaš ti osobno.

Ne znam ništa o njemačkom zdravstvu, ali vjerujem da što se struke tiče - nema bitnih razlika. Ako te bude trebalo urezati, napravit će to i tamo i ovdje.

[spajalica]

Ina33 je gore predlozila da ako imam kakav papir vec na kojem pise da 'ne suradujem' kod kolposkopije, da to moze pomoci. Na kolposkopiji su mi rezali komadice grlica maternice, a to je za mene bio toliki sok i stres da su me morali staviti da odspavam par sati u drugu sobu. Dragi je bio u cekaonici za vrijeme zahvata i poslije me pitao da li sam ja to bila na pobacaju - koliko sam se derala i vristala kao da me kolju

koliko shvacam iz ovog posta tebi su tijekom kolposkopije radili biopsiju.

[Jelena]

Govoriš li ti njemački dobro? Teško bi ti bilo. Moraš i potpisati neke dokumente na ulazu koje moraš razumjeti. To ti još netko može i prevesti. Zamisli komunikaciju dok si u rodilištu. Ja sam bila tamo u bolnici, ali sam bila prilično dobra u njemačkom. Nekamo te pošalju, daju ti uputu da moraš biti npr natašte, ili da ne smiješ isprazniti mjehur, to je banalno, ali moraš razumjeti.

Lakše ti se tu prijaviti na neku drugu adresu i roditi u drugoj županiji. Ovo s Njemačkom mi jako komplicirano zvuči. Osiguranje ne možeš odavde uplaćivati, jedino da ti muž tamo dobije posao, unajmi dovoljno veliki stan pa da se preseliš i preko njega osiguraš, al ne znam koliko vremena imaš, to traje.

[Jelena]

Inače sam prošla kolposkopiju i biopsiju u Zagrebu, a kiretažu u Njemačkoj. Zagrebački zahvat mi je bio wellness prema njemačkom.

[Lili75]

Govoriš li ti njemački dobro? Teško bi ti bilo. Moraš i potpisati neke dokumente na ulazu koje moraš razumjeti. To ti još netko može i prevesti. Zamisli komunikaciju dok si u rodilištu. Ja sam bila tamo u bolnici, ali sam bila prilično dobra u njemačkom. Nekamo te pošalju, daju ti uputu da moraš biti npr natašte, ili da ne smiješ isprazniti mjehur, to je banalno, ali moraš razumjeti.

Lakše ti se tu prijaviti na neku drugu adresu i roditi u drugoj županiji. Ovo s Njemačkom mi jako komplicirano zvuči. Osiguranje ne možeš odavde uplaćivati, jedino da ti muž tamo dobije posao, unajmi dovoljno veliki stan pa da se preseliš i preko njega osiguraš, al ne znam koliko vremena imaš, to traje.

Veliki potpis na ovaj važan dio.

Možda fakat da odete u drugu županiju.

[sunce moje malo]

Ne znam zašto se treba prijaviti u neku županiju da bi tamo mogla roditi.
Ja sam 3x rodila u van svoje županije.

Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk

[jelena.O]

Treba zadnje preglede onda napraviti u toj bolnici gdje misli roditi

[Beti3]

Ne treba.
U Rijeci se ne ide na preglede u bolnicu, nego normalno kod svog ginekologa sve do poroda, naravno ako je s trudnoćom sve ok i ako primarni ginekolog ima sve uvjete(uređaje).
Jedino da se u zadnje vrijeme nešto nije promijenilo.

[Damaiondie]

Ne bih ulazila u obiteljsku situaciju, ali reći ću nešto o ovom zahvatu koji si opisala.

Zahvat se zove epiziotomija i ne radi se o tome da bilo što na živo režu. Ja sam imala takvu situaciju na svom drugom porodu. Porod je krenuo prerano i išao je naglo, pa se međica nije stigla raširiti. Tek sam ušla u 35. tjedan trudnoće. Epiziotomija se ne radi svaki put, nego samo ako se baš mora napraviti. U mom slučaju beba je bila mala i položaj nije bio idealan (išao je tjemenom, a ne potiljkom), pa su radi poštede djeteta napravili taj zahvat (u mom slučaju bočno). Ne radi se o rezanju grlića maternice nego naprave mali urez na međici, odnosno samom izlaznom kanalu.

Mene su zarezali jer su morali, ali to je mala cijena za rođenje zdravog djeteta. Zahvat se ne radi na živo nego dobiješ lokalnu anesteziju. ROdila sam na Sv.duhu - sve je bilo ok. Državna bolnica. Nikakvi troškovi... Ne sjećam se boli, ali obzirom na način kako je išao porod - bol mi je u tom trenutku bila zadnja briga. Nakon popuštanja anestezije imala sam bolove i kasnije svrbež tijekom zarastanja, ali ništa posebno.

Inače, ti možeš odbiti da ti naprave epiziotomiju, ali ako liječnici misle da treba - bolje je pristati. To je u interesu djeteta i tebe.

Draga Peterlin,
Pisala sam o zahvatu kroz koji sam prosla - kolposkopija s biopsijom (kako je tocno zakljucila spajalica). Raden je u privatnoj klinici u zg jer zbog zivota u inozemstvu i stravicne cijene tog postupka tamo, nisam se ovdje mogla naruciti jer nisam mogla znati da cu moci doci kad budem narucena. Postupak sam platila i molila lokalnu anesteziju, ali su me uvjeravali da je to nepotrebno jer je to samo mali pec. Dvije sestre su me drzale dok mi je doktorica kidala grlic maternice. Trajalo je sat vremena koji sam provela vristuci i moleci je da prestane. Noge su mi se grcevito i na ocigled tresle, bila sam mokra do koze i nisam bila u stanju hodati niti pricati, morali su me staviti da odspavam i to pod nadzorom jer su se bojali da cu se ugusti ako povratim od soka. Bilo je prestrasno, nesto najgore sto sam u zivotu dozivjela.

Pisala sam ranije o iskustvima u hrv bolnicama koja su pridonijela mojim stravicnim strahovima, ali tog posta nema. U svakom slucaju, ako bi mi i morali raditi epiziotomiju, mislim da bi mi to prvo trebali najaviti, a ne samo doci i zarezati me kak sto sam citala da su nekim zenama radili u hrv rodilistima.

Kad sam s 15god zavrsila u Klaicevoj na zatvorenom i zakljucanom odjelu, sestra je dosla po nas 3 djece u sobi i odvela nas na vaganje. Za 3min smo bili natrag, a u te 3min mi je nestao mobitel s punjacem. Mogao ga je uzeti dakle samo netko od djelatnika ili druge djece, ali nas 3 smo bili najstariji, oko nas su samo bile bebe po sobama. Osoblje me uvjeravalo da nisam ni imala mobitel i nisu mi dozvolili da zovem policiju! I tako sam bila sama u bolnici bez ikakve mogucnosti da se ikome javim.

Kad sam malo starija isla na operaciju u Vinogradsku, nisam ponijela ni mob ni novce bas da me nitko ne pokrade. Nisam znala da u bolnici nema wc papira i nisam mogla ni na wc niti ikome javiti da mi treba. Morala sam moliti nekog na dorucku da mi posudi mob da nazovem rodaka da mi donese wc papir. Bilo mi je grozno, osjecala sam se potpuno sama i nemocna.


Baka mi je davno bila u bolnici i rekla mi je da joj nista vise ne nosimo jer im sestre svo voce i ostalo uzmu cim posjeta ode.

Na zaraznoj sam kao 2godisnje dijete bila zavezana za kinderbet, nitko mi nije smio uci, posjete su me gledale kroz prozor, a ja nisam ni glavu mogla podici zbog polozaja u kojem su me zavezali. Odvezali bi me samo prilikom obroka koje sam jela potpuno sama. Tad su mi u bolnici ukrali cipelice i mama me bosu vukla po tramvajima do doma. Sjecam se kao da je jucer bilo!

Moji strahovi od zahvata i uzasavanje situacijama gdje sam sama i bespomocna ostavljena na milost i nemilost sigurno su potpomognuti ovim i drugim iskustvima.
Zato sad ne mogu ici roditi u bolnicu u koju mi dragi ne moze uci, u koju mi nista ne moze donijeti, gdje nitko ne moze zastititi ni mene ni dijete. Za sad nemam iskustva s njemackim bolnicama iako sam kao dijete imala nekakvo njihovo zdravstveno, ali ovdje sam vec iskusila dovoljno da znam da ovdje ne mogu. Moj stres se samo lose moze odraziti na porod i na zdravlje djeteta.

[Damaiondie]

Draga Vera,
Upravo sam se zbog njega i doselila s drugog kontinenta natrag u hrv. Tad su pocele strahote s njegovima. Dala sam otkaz tamo, sad povratka nema, ta industrija je potpuno propala ove godine. Moji na zalost nemaju mjesta, a i nisu ni oni najdivniji. Nije ovo sad tema, ali cisto da ne ispadne da imam opcije:
Mi smo uobicajene religije za ovo podrucje dok je moj otac iz pak trece zemlje otisao u njemacku prije 30god i tamo postao pripadnik jedne sekte. Posto ja od najranijeg djetinjstva odbijam tu sektu, cak me stavio u djecji dom. Bio mi je zivot bas tezak, tek sad stvaramo neki normalniji odnos. Ali bolje i on i njegova zena takvi nego ovi koji bi me bacili s balkona. Ocu jos nisam rekla za trudnocu niti ga ista oko zdravstvenog smijem pitati jer bi htio znati zasto pitam. Trudna sam 8+3 i jos cekam termin za prvi pregled kod ginekologa. Dok se pregled i svi testovi ne obave, ne mogu to roditeljima spominajti jer je i trudnoca prije braka njima smrtni grijeh, a kamo li da moramo prekinuti trudnocu zbog nekih anomalija.
Jesam ga sad zakomplicira, moj zivot je sve samo ne jednostavan

[Kaae]

Bas tako, izgleda da ti zivot uopce nije jednostavan i stvarno mi se cini da bi ti psiholog ili psihijatar mogao pomoci oko dovodjenja stvari u red. Prvo same sebe, nakon cega ce ti biti puno jasnije da se mogu rjesavati i ove situacije oko tebe, odnosno vas. Na kraju krajeva, s obzirom da spominjes poslove i ugovore, vjerujem da ste i ti i djetetov otac punoljetni, sto znaci da zapravo nikome od rodbine ne morate ni za sto odgovarati.

[Argente]

Bojiš li se ti i poroda samog, ili samo pratećih medicinskih intervencija?

Da sumiramo: novca za privatno rodilište nemaš, u državno ne želiš, u Njemačkoj preko HZZO-a roditi ne možeš.
Ne znam što bi se doduše dogodilo da odeš kod roditelja u tipa 35. tjednu trudnoće pa ostaneš do kraja, mislim morali bi te primiti da pokucaš na vrata bolnice u trudovima, zar ne? Treba provjeriti bilateralne ugovore Hrvatska i Njemačke/EU, imaš nešto o tome na stranicama HZZO-a. Mada si rekla da kod svojih nemaš kamo odsjesti, tako da i to pada u vodu.
Ostaje ti porod kod kuće - neasistiran ni pod razno - tu si isto moraš i naći i platiti babicu, i nije rečeno da opet nećeš roditi u bolnici.

Budući da možeš roditi u bilo kojoj bolnici u RH bez obzira na teritorijalnu pripadnost, vjerojatno ti je najbolja opcija odabrati neku rodilja-najfriendly. I doći s doulom (za to isto ipak treba nešto novaca, baš sam danas čitala da je tarifa oko 4000 kn).

[Damaiondie]

Bojiš li se ti i poroda samog, ili samo pratećih medicinskih intervencija?

Da sumiramo: novca za privatno rodilište nemaš, u državno ne želiš, u Njemačkoj preko HZZO-a roditi ne možeš.
Ne znam što bi se doduše dogodilo da odeš kod roditelja u tipa 35. tjednu trudnoće pa ostaneš do kraja, mislim morali bi te primiti da pokucaš na vrata bolnice u trudovima, zar ne? Treba provjeriti bilateralne ugovore Hrvatska i Njemačke/EU, imaš nešto o tome na stranicama HZZO-a. Mada si rekla da kod svojih nemaš kamo odsjesti, tako da i to pada u vodu.

Porod i medicinski zahvati/intervencije su mi isto. Niti jedno ne moze proci bez nekih injekcija, infuzija, nekoga tko petlja po meni.
Najveci od svih strahova mi je da sam sama u bolnici i da ne mogu nista i da ni nitko ne moze pomoci ako bi nesto poslo po zlu. Pod to mislim da me netko samo bez rijeci zareze ili mi odbije dati casu vode, a da se ja ne mogu dici iz kreveta sama. Citala sam takve strahote iz hrv rodilista prema kojima je ovo sto sam napisala nista, ali opet mi je nezamislivo da nitko ne moze biti uz mene na porodu i donijeti odluku ako sam ja sprijecena. Necu valjda prepustiti nepoznatim ljudima da mi rade nesto i sami odlucuju o meni i mom djetetu ako sam ja u nesvijesti? Ajo ne povracam ili ne padnem u nesvijest od straha, onda se skamenim i ukocim i ne mogu govoriti ni micati se. Imam ozbiljne i stvarne napade panike u takvim situacijama. Za vadenje umnjaka su me morali uspavati, bila sam tj dn u bolnici.

Nepojmiljivo mi je da mi bas nitko ne moze doci u bolnicu i
da moram cijelo vrijeme biti tamo sama, da se moze desiti da mi dijete gladuje ako nemam mlijeka, a djelatnici mi odbijaju dati adaptirano (kao sto sam procitala neki dan). Ili da mi netko dijete baci na krevet ili nesto gore sto je jedna zena napisala.
Prekjucer na hitnoj ja sama unutra, otac djeteta ceka vani usred noci na cesti.. meni je to prestrasno. Ja jednostavno ne mogu biti prepustena sama sebi sa nekim nepoznatim ljudima koji mi mogu raditi sto hoce. Previse sokova i uzasa sam dozivjela po hrv bolnicama.

Primili bi oni mene u njemackoj u bolnicu da dodem s trudovima, ali bi mi ispostavili racun. Roditelji bi me mogli primiti na kratko, ono sam pisala curi koja je predlozila da oboje odemo gore k njima, a zive u jednosobnom stanu i stvarno nemaju mjesta za oboje

[Jelena]

Ne znam kako bi tvoj problem riješio porod u Njemačkoj. Kako bi mogla TI donijeti odluku, ili netko tvoj ako bi bila u nekom hitnom stanju? Prvo je pitanje da li bi uopće razumjela što te pitaju. Nije to pitanje kakvu kavu voliš i što misliš o Trumpu, to je stručni vokabular, a kad ti nije dobro još teže komuniciraš. Ja sam potpisala nekakav papir, da dozvoljavam operaciju i sve što treba uz to, bez da sam mogla pročitati dokument jer sam bila u vrlo teškom stanju. A mogla sam savršeno bez prevodioca i rječnika razumjeti što piše u tom dokumentu.

Zašto misliš da je njemačko osoblje toplije od hrvatskog, bez obzira na tvoje loše iskustvo? I da bi te u hitnoj situaciji primili blago za ruku i skicirali ti na papir gdje bi te recnuli, i što ti ili tvoj suprug mislite o tome, da im na nekakvom broken njemačkom objasnite kakav je vaš stav o procjeni liječnika.

Ne znam, neovisno o realnom administrativno-financijskom problemu, čak i da to preskočiš, nisam sigurna da bi bila zadovoljna s tretmanom. Uz činjenicu da prosječni Nijemac nije zaljubljen u stranca s Balkana.

Ja bih potpisala kaae, da bi ovdje morala poraditi na psihološkoj podršci.

[Damaiondie]

Nisam sigurna kakva je situacija u njemackim bolnicama sad, ali nekako ne vjerujem da se mogu od dns do sutra odluciti staviti papir na vrata na kojem pise da nitko ne smije unutra. Vjerujem da bih mogla imati decka uz sebe dok radam i to bi mi jako pomoglo. Ovdje bi me mogao iskrcat na cesti, a ja nek hodam do zgrade rodilista i trazim gdje da idem - sama samcata! Cak i da ponesem mobitel, sto mi to vrijedi kad mi ga opet ukradu? Kako cu ikog nazvati? A i da ga ne ukradu, da i mogu zvati, kako mi moze pomoci netko tko ne moze uci u zgradu?
Velik problem mi je i to sto ne mogu razlikovati ljude i ne pamtim lica. Nasi medicinski djelatnici nemaju name tag-ove i nemam mogucnost identificirati nekoga tko je urlao na mene, odbio mi nesto, bio bezobrazan ili mi nesto drugo napravio. Tesko da bih mogla reci i kakvu boju kose netko ima. Zato mi je potreban netko uz mene, a nase bolnice to ne dozvoljavaju.
Sto se njemacke tice, nemam nikakvo iskustvo s njihovim zdravstvenim sustavom, ali imam s drzavom. To je uredena i pravna drzava u kojoj svatko odgovara za svoja djela pa, koliko god nijemce smatrali hladnima, pretpostavljam da su pazljiviji i odgovorniji prema pacijentima jer znaju da mogu kazneno i materijalno odgovarati za pogreske. Iako je mala vjerojatnost da me poradaju bas nijemci, zelim roditi u drzavi u kojoj se necu probuditi bez noge i u kojoj mi nece ubrizgati sredstvo za dezinfekciju. Tamo u svakom slucaju medicinski radnici imaju veca prava, nisu iscrpljeni i preoptereceni kao kod nas i manje su mogucnosti za pogreske. A ako do njih i dode, necu se godinama morati povlaciti po sudovima, nece obdukcijski nalazi biti fabricirani niti netragom nestati.

Lakse ja naucim njemacki do termina, nego sto mogu povjerovati da ce sve biti u redu u nekom nasem rodilistu. Koliko god to drugima bilo smjesno ili glupo, ali ja mogu decku 1000 puta reci da mu pauk nece nista, a on ce i dalje ako ga vidi imati napad histerije i da kuca gori, on ne bi mogao nikamo jer je pauk ispred njega. Onima koji nemaju takve strahove je jako tesko razumjeti koliki su strahovi zapravo hendikep

[jelena.O]

Misliš da bi u manje od 7 mjeseci toliko dobro ovladala njemačkim da bi sve skužila a pritom i masu medicinskih termina? Nije to samo ich bin nivo ako kužiš kaj mislim

Zašto misliš da bi ti netko nešto ukrao,eto nedavno priča 24 satna intenzivna ,sve stvari si morao ostaviti na odjelu s kojeg su išao,morale se sve stvari složiti ,jer nikad ne znaš u koju poslije sobu dolaziš,i tako osoba slučajno dođe nakon intenzivne u istu sobu na iznenađenje osobe sve stvari tu,ali ne stvari nego bitne stvari složene na dohvat ruke,maramice,voda,sok, keksi, suho voće,, mobitel. Osobi osmijeh od uha do uha .
Jedna sasvim obična bolnica
Ali koliko vidim i dečko ti je teški trtaroš

[spajalica]

Sama si napisala da je nenoguce uvjeriti nekog u nesto nerealno akp taj to ne zeli.
Tako da koliko vidim iz tvojih postova ti imas izgradjen stav. NE MOGU/NE ZELIM roditi u RH. A porod ne mozes provesti u drug9j drzavi na teret HZZO. Novaca nemas za tu avanturu.
Pa mozes igrati loto i nadati se jack potu. Mozes otici po psiholosku pomoc.
A mozes otici samo na porod pa sta bude bude
Rodit moras. Kako god okrenes.