Kad ti s 15 godina na zatvorenom odjelu djecje bolnice osoblje ukrade mobitel, ne dozvoljava ti da nazoves policiju i uvjerava te da nisi nikad ni imala mobitel, a ti si sama bez igdje ikoga, roditelji u drugoj drzavi - to nisu dogodovstine, nego traume.
Kad te vezu za krevet, ukradu ti cipele pa bos ides doma, to su traume.
Nemam razloga misliti da se ista na bolje promijenilo niti da bi itko odgovarao da mi se nesto takvo ili gore dogodi