Sad sam ja poput Ine, ali moram odvajati postove jer uistinu nemaju veze jedan s drugim.
Šutim već danima i čitam ovu temu.
Otvaračica teme očito treba stručnu pomoć jer nije njoj problem porod, već nešto sasvim drugo.
Teorije zavjere i urote od njegovih roditelja, medicinskih djelatnika i sl. neću komentirati jer su subjektivne, a dok ne čujem drugu stranu ja ne donosim mišljenje.
Što se tiče kolposkopije i biopsije. Radila sam na živo prvi put kod privatnika i nije bilo ugodno, ali ni strašno. Izdrži se to.
Drugi i svaki sljedeći put sam radila na Institutu i to u lokalnoj anesteziji. Boljelo nije ništa.
Evo, neki dan sam bila na papa testu i boljelo je. Jako. Čak sam i jauknula. Pobjeglo mi. Dr se ispričavao. Nije do njega. Operirana sam i to je sad, nažalost tako. Cerviks mi je pretvrd i stisnut.
Ja to znam. Tu istu proceduru prolazim svakih šest mjeseci.
Ali ista je bol i za davanje lokalne anestezije i ne vidim potrebe da me pika za to.
Treba si to posložiti u glavi.
I prihvatiti.
Da neki postupci bole i porod boli i to je normalno.
Nemoguće je roditi bez trudova, koji bole jer se maternica grči i istiskuje bebu. Od 3-5 kg.
Carski isto boli. Poslije. I oporavak je duži.
Ali sve je to podnošljivo i još nitko nije umro od toga.
Tko to ne razumije i odbija prihvatiti, taj mora potražiti pomoć psihijatra.
Ne u Njemačkoj. Pogotovo ne na račun svih nas koji radimo u RH i uplaćujemo doprinose iz kojih se financira zdravstveno osiguranje i za nezaposlene, a koji bi htjeli medicinske postupke obavljati po njemačkim bolnicama, a da mi, koji plaćamo doprinose i to financiramo.
Tko to želi, treba si sam to i platiti.