Naša curica ima 2 i pol godine. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, još uvjek spava s nama. Do kad to tolerirati?
 |
|||
|
|
|||
Kada spavati u svojoj sobi?
Naša curica ima 2 i pol godine. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, još uvjek spava s nama. Do kad to tolerirati?
do kad god ona ne odluči drugačije... 8)
h. ima tri godine i ne pada mi na pamet tjerat je u svoju sobu. pogotovo sad kad je bebica tu, s nama u sobi. tako da smo fino svi na kupu i to mi je super, ujutro se probudim a moje mace kraj mene, sretne i zadovoljne :raznježeni smajlić:.
I meni je to super, dobro si rekla maca mala, ali se bojim da odugovlačenjem ne naštetim njenom psihičkom razvoju.ninni prvotno napisa
susa, pročitaj ovaj i ostale tekstove o AP-u i dođi na pripadajući podforum.
Draga Susa, molim te pod hitno prekriži i izbiši tu groznu rečenicu iz pamćenja!
Nikada nećeš djetetu naškoditi ako mu pružiš svu ljubav ovog svijeta i ako je zajedničko spavanje izraz vaše ljubavi i povezanosti nema šanse da iz toga izađe išta osim još veće bliskosti
ma susa, nema šanse, to su glupe bapske priče po kojima bi valjda bilo najbolje bebu od mjesec dana stavit samu u drugu sobu...
ja bi najradije da je i bebica s nama u krevetu, ali me strah zbog da je ova veća u sred noći ne poklopi ili ne udari jer zna nemirno spavat, pa je beba zato u svom krevetiću. ali čim malo stasa da me nije strah za nju, i ako bude htjela, primit ćemo i nju u krevet, he he :D
Sve je to ok, poseban je gušt spavati pored male, tople štrucice, i iako sam bila uvjerena da dijete neće nikada spavati u našem krevetu, sad to ipak povremeno radimo (uglavnom nakon drugog noćnog podoja). Inače, N. spava u svom kinderbetu koji je pored našeg kreveta.
Međutim, iako s jedne strane MM i ja ne znamo kako bismo bez nje u našoj sobi, s druge strane ipak priželjkujemo onaj mir i intimu u vlastitom krevetu koji smo imali prije. Priznali ljudi ili ne, pa i nije baš isto npr. probuditi se ujutro i na miru, polako se poseksati ili se prebaciti u dnevnu sobu ili gdje već, prethodno npr. staviti plahtu koju čupaš iz ormara, i to na kutnu garnitutu koja ipak nije krevet 180x200, itd.
Negdje oko N. prvog ročkasa ona će imati svoju sobu u novom stanu, i imajući u vidu gore navedeno, u dilemi sam što napraviti. Postoji li neko srednje rješenje?
to je, da spontanog sexa više neme, fakat nema
I to da spontanog seksa vise nema je kao super???
Mislim da je to potencijalna opasnost....i ne mogu se otgnuti mislima da bi rezultat takve opasnosti po djetetovu psihu bio mnogo pogubniji od spavanja u vlastitoj sobi....
hmmm, ko je rekao da je to super???
jbg, trenutno je tako i šta se može. a ako će mi se brak raspast (pretpostavljam da si na tu opasnost mislila) jer se ne seksamo u svom krevetu i u bilo koje doba dana i noći, ne znam baš šta bi o svemu tome mislila. meni ne pada na pamet djecu izbacivat iz sobe zbog seksa. ali naravno, ko kaže da sam ja najpametnija 8)
Ne pricamo o tome ko je najpametniji...
Rjesavamo nedoumice razmjenom misljenja i iskustava....
Ja sve ocekujem da ce mi neko od APs dati carobnu rijec koja sjedinjuje i jare&pare.....ali uvijek je ili - ili....To da spontanog seksa nema je nekom presmijesno, a nekog plasi...
Razliciti smo. Neko uziva u dogovorenom seksu, neko u spontanom. Neko savrseno funkcionise ako vodi ljubav jednom u mjesec dana, a neko je pak nervozan ako nije bar dva puta sedmicno. Mene dogovoreni sve vise smara i sve manje inspirise (ovo je za zdravlje roditelja)....Ne idem toliko daleko da razmisljam o raspadu braka koji ima mnogo jace temelje od seksualnih, ali istovremeno ne zelim devalvirati znacaj seksualnog zivota u braku i zivotu....
Ja nikada nikom ne bih smjela reci "nek spavaju u svojoj sobi", ali ni "ostavi ih u vasoj sobi/krevetu"....To je ipak jako odgovorna odluka.
Ni meni ne pada na pamet izbacivati dijete iz sobe zbog seksa....Ali mi pada napamet probati prebaciti Viktora u vlastitu sobu zbog znacaja koji za moj zivot spontanost ima (pa i spontanost u seksu).
E sad.....jel ja ugrozavam povezanost ako probam?
A ne bih da je ugrozim.
Kaj se ne možete spontano poseksat u dnevnom boravku?
ninet, kao i kod svega ostalog - završetka dojenja, skidanja pelena, ljetovanja s bakom i dedom... stvar je u tajmingu. samo ti možeš procijeniti kad je tvoje dijete spremno na neki korak prema većoj samostalnosti. isto tako, jedino ti možeš procijeniti trebaš li ga malo pogurnuti jer su tvoje potrebe u tom momentu preče... te kako i kad ćeš to napraviti.
Fol i jeste u tome sto je V. toliko siguran u sebe (i nas) da svaka promjena ide jako glatko. Ja znam da bi on prvu i svaku sljedecu noc u vlastitoj sobi prespavao bez ikakvih problema.
Razlog sto ga jos ne premjestam i spontano ugovaram muzu date u dnevnoj sobi (samo za veselo drustvo u uglu) jeste moja nedoumica oko toga da li ce nas to "udaljavanje" i drukcije udaljiti....
ako primijetiš promjene u ponašanju, vratiš se na staro. mi smo ukinuli noćnu cicu (odn. imamo jedno cicanje) ali i dalje spavamo skupa - preko dana se ponaša potpuno isto, ne traži me više nego obično - iz čega sam zaključila da mu nisam naškodila.
ili, ako viktor veselo pristane zaspati u svojoj sobi a negdje u noći se zavuče vama u krevet - pusti ga, naravno. to bi moglo biti sretno rješenje za sve vas.
a udaljavanje... mame starije dječice će nam sigurno reći da povezanost s vremenom postaje manje očita (cicanje/nošenje/uspavljivanje etc) ali ne i slabija.
kada spavati u svojoj sobi?
Meni je curica bila spremna sa 5 god., prije toga se bojala i ja sam to postivala... a sto se tice spontanog sexa, pa tko ima djecu zna da toga nema ili ima jako rijetko, pa spavalo dijete s vama, u posebnom kreveticu, ili svojoj sobi, jer uvijek moze naletit
nismo se dobro skužile, očito.
ni ja nisam presretna zbog toga što više nema spontanog seksa i nije da nešto posebno uživam u dogovaranju i organizaciji kad i di ćemo. ali jednostavno je tako. za par godina, kad cure odu u svoju sobu, imat ćemo ponovno barem svoj krevet i svoju sobu pa onda time, nadam se, i nešto one stare spontantosti...
e sad, ako ti takva situacija tako jako smeta, probaj ga stavit u njegovu sobicu i vidi kako će reagirat. zajedno uredite sobu i puno boravite u njoj da mu bude ugodna i "topla"... u svakom slučaju, ne mislim da od pokušaja može biti ikakve štete. pa ako upali, upali... a ako ne, žao mi je, ali morat ćeš se još neko vrijeme pomirit sa seksom u dnevnoj sobi 8)
ako se ne zalom još koja curkaza par godina, kad cure odu u svoju sobu, imat ćemo ponovno barem svoj krevet i svoju sobu
Mi smo tako s Pijom napravili i sada spava u svojoj sobi bez ikakvih problema. Kada se probudi, uzmemo je k sebi i svi sretni zadovoljni!
ako se ne zalom još koja curkaza par godina, kad cure odu u svoju sobu, imat ćemo ponovno barem svoj krevet i svoju sobu
Matej spava u svojoj sonbi od kada je prestao dojiti (negdje sa 8 mjeseci), i to iz jednostavnog razloga jer ga je smetalo kad bi se MM ujutro spremao na posao. i od tada mirno spava i prespava cijelu noć i ujutro zana i "produžiti". Ali to nikako ne zanči da se mi ne mazimo i da se privrženost ili bilo što drugo promjenilo. Vikendom kada ne ide u jaslice ujutro se svi zajedno igramo i mazimo u krevetu, radnim danom ide u jaslice tako da je to maženje kratko, navečer prije spavanja isto tako. Nikada, ali baš nikada nije ni volio spavati s nekim u krevetu, pa čak ni kad je dojio želio se vratiti u svoj krevetić. I sada kad želi spavati , pokaže da želi u svoju "oazu mira". Spava cijelu noć, osim kad odemo kod baka (svugdje ima svoj krevetić) i svi smo u jednoj sobi, e onda počonje buđenje i vidimo kako mu to smeta. Probali smo ga tada kod jedne bake staviti samog u sobu i - gle čuda- spava cijelu noć!
Svako je djete drugačije i sve ovisi o vama i o djetetu.
Netko će ovakav pristup osuđivati, netko ne, ali i iovakvo ponašanje je ono najbolje za djete jer djetetu to odgovara. Nismo mi vršili nikakav teror, nego je djete samo pokazalo potrebu za takvim načinom ponašanja. I inače ima jako naglašenu samostalnost, pa je to vjerojatno sve i povezano.
Svkom želim da uživa s djetetom i u djetetu na najbolji mogući način, a to je kako je vama najbolje.....
joj,samo da se pozalim ovdje...
mm vrsi pritisak na mene da konacno uredimo svoju sobu za spavanje(koja je igraonica i susionica rublja trenutno)...
-zbog sexa (a prije se bunio sto se vise sexamo u krevetu nego na egzoticnijim mjestima u stanu),
-pa i zbog njegovog omiljenog citanja prije spavanja a konacno i,kao,
-zbog lukinog boljeg spavanja...jer se on,istina je,kad mm ne spava na kaucu negos nama u sobi, zna probuditi od njegovog smrcanja i kihanja (jaka peludna alergija)...
-a o osamostaljivanju da ne govorim (trebate cuti nase 'did you know...' rasprave)
za sada svaku raspravu zavrsim ja time sto kazem da,u konacnici, meni ne pada na pamet ici u rano jutro iz sobe u sobu na ranojutarnje podoje... i da vjerojatno luka i dulje spava jer se ne razbudi potpuno dok trazi cicu ... to uspjeva jer,ako ga pitam hoce li mi on tako rano nositi luku u sobu-reagira k'o da ga je kopriva opekla... sreca u nesreci oko muza koji odbija pomoci oko nightime i ranojutarnjeg parentinga... :/
najgore od svega je sto mi sad nesto gundja oko 'tako dugog' dojenja...
a na sve mu to pljesce sveki-kojoj su klinci uvijek spavali u svojim sobama i (pazite sad ovo!) roditeljska soba je bila totalno off-limits -znaci ni po danu oni nisu smjeli ni prismrditi unutra :shock:
jednom se cak 'pohvalila' kako joj je najmladji jednom prespavao noc ispred njihovog dovratka... izasao iz krevetica i htjeo do njih a oni ga pustili vani da place i zaspe ispred vrata kao pesek...
ovo je pregroznoroditeljska soba je bila totalno off-limits -znaci ni po danu oni nisu smjeli ni prismrditi unutra :shock:
jednom se cak 'pohvalila' kako joj je najmladji jednom prespavao noc ispred njihovog dovratka... izasao iz krevetica i htjeo do njih a oni ga pustili vani da place i zaspe ispred vrata kao pesek...
Baš mi je žao lucky day. A ovo sa svekrvom....na žalost slično se i moja mama postavljala po tom pitanju (iako naravno ne baš tako drastično) i punila mi cijeli život glavu kako djeci nije mjesto u sobi/krevetu roditelj. Ja sam to također "tupila" sve dok nisam vidjela kaj znači imati pored sebe malog mišeka. Sad su mi postupci moje mame.
Ipak, kao što sam već gore navela, ja niti dalje nisam za to da roditelji nemaju baš nikakve intime, niti spontanosti u svojoj intimi.
Meni se čini totalno prihvatljivo srednje rješenje koje spominju spooky i ms. ivy. Mislim da ćemo i mi tako pokušati!
moram istaknuti da sam takvo rješenje predložila ninet, čije je dijete starije, sposobno iskomunicirati želju da spava samo/s roditeljima i samo doći u roditeljski krevet ako poželi.
koliko vidim po andreju, vrijeme za veće korake nastupa oko drugog rođendana kad su malci u stanju shvatiti i (više-manje) poštovati dogovor, a isto tako objasniti što sami žele.
lucky day, mi smo dijete preselili u sobu, odnosno sebe iselili. brzo sam se pokajala jer sam svaku noc ja isla k njemu. on je mali tvrdoglavac koji je zavolio svoj krevet i ne bi htio u moj cak ni kad bi se nocu popiskio. nego sam ja isla k njemu.
to je znacilo setnju stanom u gluho doba, noseci poplun svoj jer on ima mali, pa lezi kraj njega, doji.... naravno da bih brzo zaspala, ali nakon nekog vremena bih se budila sva strgana, gdje sam, u svom ili njegovom krevetu... ja imam obicno bocicu vode pokraj kreveta, pa sam je imala i pokraj njegovog i pokraj svojeg, ja volim svoj jastuk, pa sam i to nastojala nositi.. nekad bih se zbunila pa zaboravila poplun, pa zaspala i smrznula se...... ma uh. pa mi je bilo tesko zaspati u mom krevetu jer je najgore kad te trgne iz onog prvog sna pa sam cekala da se probudi... a opet, glupo mi bilo leci kraj njega odmah jer sam se uvijek nadala da je pred nama TA noc u kojoj ce prespavati sam. a falio mi je i muz.
jooooj. kad se sjetim.
bez brige ms. ivy, shvatila sam dobro da to nije slučaj kod tebe doma, nego savjet ninet.
joooj, grozno grozno...jednom se cak 'pohvalila' kako joj je najmladji jednom prespavao noc ispred njihovog dovratka... izasao iz krevetica i htjeo do njih a oni ga pustili vani da place i zaspe ispred vrata kao pesek...
moj rođak i njegova žena, što je najgore relativno mlađi ljudi, uredno se zaključavaju u svoju sobu a djeca mogu plakat do besvijesti...nema šanse da ih pripuste.
Nemojte pre 3 godine odvajati dete u posebnu sobu..
nisam mislila da to nije slučaj kod mene doma (moje dijete nikako nije spremno za to, a ni ja), nego da uopće ne mislim da je to pametno za mlađu djecu a pogotovo bebe.
jos se nismo premjestili....mrsko nam....
Skontala sam da ga ne smijem ostavljati samog u krevecu jer je u stanju iskociti, a ogradica se moze spustiti samo do odredjene razine. A zao mi ga prebacivati u veliki krevet - on je jos moja beba.
(Prosla me ovulacija a samim tim i zelja sa spontanim seksom. Dogovor kucu gradi)
možete mi navesti koji su to konkretni razlozi da nije dobro premjestiti djete u svoju sobu kad ono čim legne zaspi i ujutro se orobudi i mama je već tu? dakle, u svojoj sobi samo spava i ne provodi budan praktički niti minute
to je skroz u redu..Sofi spava sama u krevetiću od trećeg mjeseca, a sama u sobi od kad je imala godinu i pol..kad traži, stavim je da spava s nama, ali to je vrlo rijetko, npr. ružno sanja ili je bolesna..kad spava s nama cijelo vrijeme je nekako polubudna i mi joj jednostavno smetamo pa sad, kad je malo veća i traži da je odnesem u njenu 'kimbu'..ak je to njoj OK i tak voli ko sam ja da prigovaram..zna se ko je šefica u kući
samo da ponovim,ja sam se samo malo pozalila jer nemam bas podrsku sto se zajednickog spavanja tice....ali nema sanse da popustim pritiscima koje sam navela...
pogotovo sad dok nema ni jednog zdravorazumskog (a da ne govorim o emocionalnom) razloga da to napravim...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom