Svjetlanaaaa sretno vam dalje i samo hrabro
 |
|||
|
|
|||
Svjetlanaaaa sretno vam dalje i samo hrabro
Hvala svima na podršci.Danas smo hitno upućeni u Zagreb na pregled kod psihijatra i sljedeći put kad nas naruče tim će formirati koji će dati svoje mišljenje.Danas je ustanovljeno da ima napad straha od ostavljanja i da mu je mozak na razini djeteta od 4 godine,a njemu je 6 . Doktori se čude da s djetetom nitko nije radio iako si u centru iz kojeg je došao rekli da se boji auta s nisu smatrali da je to zbog stalnog preseljenja.Iz bolnice sad inzistiraju da im se pošalje opis djetetovog života jer moramo znati s čim da se borimo.Treba i centar biti uključen u proces prilagodbe a ne da se mi borimo sami .
Svjetlanaa, kako napredujete? Nadam se da ima pomakaSvjetlanaaa prvotno napisa
Možda da nešto snimiš možda bolje kao zvučno
Napisala sam prvo sve o nama i do koliko god želimo djecu,a onda o našim obiteljima (o roditeljima,braći i sestrama).O našim hobijima i na kraju sam poslala par naših slika.
hvala
hvala
Zahvaljujući psihologinji iz Adopte uspijevamo napraviti male pomake pozitivne ali još puno vremena i truda treba da dijete shvati neke stvari koje ga učimo.Svjetlanaa, kako napredujete? Nadam se da ima pomaka
Sretno! Kad se dijete riješi straha i osjeti sigurno, počet će napredovati.
Pozdrav.Evo danas smo bili na timskoj obradi. Nakon tri i pol mjeseca od zadnjeg posjeta psihologu kod djeteta se vidi veliki napredak . Psiholog smatra da je to naša zasluga jer smo im maksimalno posvećeni.Počeo je pisati i trudi se čitko da piše, zainteresiran je i za crtanje.Napisali su da je interesantno dijete za rad i da se vidi volja za učenjem novog. Čak je i s njima ostao sam u prostoriji što je prošli put bilo nezamislivo.Neuropsihijatar pak misli da zbog njegove hiperaktivnosti da je nama dijete "dobro netko uvalio
Moguce da dijete ima ADHD , ali i djeca s poteskocama ili bolestima ili invaliditetom takoder su prvo djeca. I kao i sva druga djeca bez dodatnog "paketa " trebaju obitelj, ljubav i prihvacanje. Biti posvojitelj nosi svoje izazove, isto tako posebne izazove nosi roditeljstvo djeteta sa poteskocama. Nije lako, ali kad odaberes roditeljstvo ne znas sto dobijas u paketu. Bilo rodenjem ili posvajanje.
Posljednje uređivanje od sirius : 04.02.2022. at 18:03
Svjetlanaaa, odličnoooo za napredak mališanaSamo hrabro dalje!
Dijete je očito bilo jako zanemareno i vi sad izvlačite njegov potencijal, bravooo!
A za ovog neuropsihijatra nemam riječi, fuuuj, zaista svatko može biti liječnik, ali ne i čovjek. Ne dajte da vas takvi likovi obeshrabre.
Lijepo rečeno
Sretno i dalje
Posljednje uređivanje od jelena.O : 04.02.2022. at 17:56
Lijepo ste napisali, upravo tako biti roditelj je izazov,ali posvojitelji koji odluče posvojiti dijete trebaju biti spremni na izazove razne pogotovo kod veće djece koja su svjesni da se nešto drugačije događa oko njih.
Kod neuropsihijatrija posebno nam je zasmetalo što nas je pitao sve o biološkim roditeljima na što smo odgovorili da ne znamo puno jer takve informacije nemamo,a i da imamo to ne smijemo radi sigurnosti djeteta govoriti.Zanimalo ih je koliko je njihova majka biološka puta rađala,koje su oni dijete po redu, zašto su roditelji lišeni roditeljske skrbi.Kad smo rekli da o tome ne znamo ništa postavljeno nam je pitanje kako je to moguće,pa kad auto kupujete pitate sve a kamoli kaf uzimate dijete ostavljeno.Nama je rečeno u socijalnom da je bolje da ne znamo puno jer bi nam zlo došlo da znamo što su djeca sve prošla.
Neuropsihijatar je lijecnik i bavi se kemijom u mozgu. Poremecaj paznje i razni drugi problemi migu biti organskog uzroka. Trudnoca , porod, rani razvoj, geni ...SVE utjece na razvoj mozga. Pitanja su posve na mjestu. Isto tako bi u interesu djeteta i vas kao roditelja bilo imati sve informacije koje vas je pitao. To ne znaci da bi "reklamirali" dijete i vratili ga pod garancijom, ali bi vam bilo lakse kad bi znali uzroke nekom ponasanju.
Posljednje uređivanje od sirius : 04.02.2022. at 19:27
Draga Svjetlanaaa,
sad sam pročitala temu. Djeca su došla u prave ruke, kod hrabre i brižne mame koja se bori za njih i njihovu dobrobit. Čestitam od sveg srca i mami i tati!
Slažem se s curama koje su vam savjetovale odgodu polaska vašeg dječaka u prvi razred. To dijete ima toliko puno toga za "proraditi" i sad mu ne treba još jedna ogromna promjena u životu, naročito jer je dijete ove jeseni, kako ste pisali, imalo tek 6 godina. Nigdje mu se ne žuri, a jedna godina je u toj dobi neizmjerno značajna za emocionalnu stabilizaciju i napredovanje. Nemojte propustiti prigodu da dobijete dodatno vrijeme s njim doma, to će mu pomoći da se uspješnije adaptira na sve već postojeće promjene i da bude spremnije za nove. Vjerujte mi, iz iskustva vam govorim, ta jedna godina razlike se itekako primjeti kod djece, čak i kod one iz najstabilnije okoline. Zrelije dijete je jednostavno zrelije dijete i uspješnije se nosi sa izazovima školstva. A njih nema malo.
Apsolutno se slažem i sa sirus o roditeljstvu i "paketu". Jako lijepo je to napisala.
Također, željela bih vam, iz iskustva svoje bliske prijateljice, savjetovati da se potrudite doznati što više o biološkim roditeljima, medicinskim stanjima djece i bioloških roditelja, kao i svim mogućim saznanjima do kojih možete doći. I njoj i njenom suprugu je u "njihovom" centru govoreno "na kapaljku", pravdajući to također činjenicom da "bolje da ne znate sve" i sličnim glupostima (oprostite na izrazu, ali zaista je to glupost i to opasna). Kad im je, kasnije tijekom odrastanja djeteta, zatrebalo znati što više o svemu jer je dijete imalo vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema koja se nisu mogla riješiti bez uvida u prošli život djeteta, genetiku itd., onda su morali "prevrnuti nebo i zemlju" da bi došli do nekih podataka, a protokom vremena neke prilike su se i izgubile. Tako da vam je moj savjet da doznate sve što možete od svih i o svima, što prije. I sve ružno i tužno što eventualno možete doznati sigurno će biti korisno.
U tom svjetlu ja bih tumačila i nastup neuropsihijatra. Nije najljepši pristup na svijetu i mogao bi biti puno pristojniji (blago rečeno), ali vjerujem da zna zašto vas
sve to pita i da bi mu neki odgovori pomogli, kao i svim budućim liječnicima vaše djece.
edit: evo, i sirius piše isto
Posljednje uređivanje od Dota : 04.02.2022. at 19:26
Moram priznat slazem se sa sirius, bilo bi vam puno lakse kad bi znali uzroke/razloge, neke detalje o djeci i njihovom odrastanju, zapravo me cudi da niste u centru inzistirali upravo vi da saznate sto vise o djeci i njihovom odrastanju.
Vjerujem da ni sad nije kasno za pitat takve informacije, kad su vec u interesu djeteta. Moze se reci da pitate po naputku neuropsihijatra.
Je, pisale smo u isto vrijeme.
Vjerujem da su roditelji djece koja nisu bioloska osjetljiviji na takva pitanja, ali to je skroz uobicajena procedura.
Toliko sam puta odgovarala na njih kad sam sa dvoje djece s dijagnozama i poteskocama prolazila razne preglede i obrade da im ne znam ni broj.
Da, zaista pitaju sve i svašta, to je uobičajena procedura. I naravno da im pomaže u radu.Je, pisale smo u isto vrijeme.
Vjerujem da su roditelji djece koja nisu bioloska osjetljiviji na takva pitanja, ali to je skroz uobicajena procedura.
Toliko sam puta odgovarala na njih kad sam sa dvoje djece s dijagnozama i poteskocama prolazila razne preglede i obrade da im ne znam ni broj.
P.S.
Istodobno pisemo
Svjetlana, mnoga posvojena djeca imaju različite razvojne poteškoće. Treba računati i s paketom nasljednih stanja ili bolesti. Neuropsihijatar ima pravo pitati sve što bi mu pomoglo u stvaranju slike, ali nema nikakvo pravo razgovarati se s vama kao da ste kupili rabljeni frižider, to ste mu odmah trebali dati do znanja jednostavnom rečenicom - Molim Vas da se o mom djetetu ne razgovarate na ovakav način. Kao što biste trebali znati, posvojena djeca imaju tešku prošlost o kojoj posvojitelji malo znaju. Kod vas nismo došli na popravljanje djeteta nego po procjenu stanja koja nam treba za upis ili odgodu škole. Točka.
.
Kroz odrastanje susretat ćete se s mnogim problemima i predrasudama, ne trebaju vam i vaše vlastite. U tom smislu razumijem CZSS koji vam je rekao da je neke stvari bolje ne znati. I mi se tijekom roditeljevanja sto puta pitamo zašto je nešto tako i ne odustajemo, a možda bismo bili manje uporni da znamo da su neki detalji "nepopravljivi". Rad s djetetom može čudo napraviti.
Upravo tako kao što ste napisali.Zamolila sam ga da pred djetetom ne govori dobro su vam ga uvalili i nek vam je Bog na pomoći s takvim djetetom.To je naše dijete i mi smo ga takvog prihvatili.Naše dijete kad se igra i priča čujemo kako se igra samo policije i lopova jer se toga nagledao skoro svaki dan.Nas je rastužio s rečenicom što ga nitko ne želi, očemo li ga se i mi riješiti ubrzo,a kad dobije hranu zahvaljuje uvijek jer prije je morao moliti druge da mu daju nešto za jesti.
Ok, svima je jasno da je većina posvojene dijece prolazila kroz težka i traumatična izkustva, ali ja da sam posvojitelj volela bi znati većinu, da znam kako pomoći dijetetu.
Naravno da nije profesionalno kada vam dr. govori da su vam dijete uvalili, to je jako ružno od njega! I ja bi mijenjala doktora i svašta bi mu rekla, pa za takvo ponašanje mu može i licenca otić.
Smatram da je i bolna istina puno bolja od neznanja kroz šta je dijete prolazilo dok ga niste posvojili. Da je prije 30 godina bilo takvih stručnjaka kao sada i toliko provjera, verovatno bi i meni kao dijetetu svašta diagnosticirali jer sam bila povučena, sramežljiva, ... a ništa mi danas ne fali.
Posljednje uređivanje od tinkilinkixyz : 05.02.2022. at 11:53
Ja ne mogu sebi doci da lijecnik moze reci roditeljima (a koliko sam skuzila i dijete je bilo u blizini): dobro su vam ga uvalili i nek vam je Bog na pomoći s takvim djetetom.
Meni je to potpuno neprihvatljivo i neprofesionalno, a o manjku razumijevanja, empatije tijekom razgovora s roditeljima da ne govorim.
Zapravo razmisljala bih o promjeni neuropsihijatra, ako postoji ta opcija.
Nedopustivo mi je da netko bescutno govori o bilo cijem djetetu kao o ostecenoj robi. Uf....tu cu stati.
Dijete je dalo sve od sebe da pokaže da se bori da nauči neke stvari. Pisao je i crtao što su tražili od njega i odgovarao na pitanja, jedino nije znao dane u tjednu nabrojati i kako se koji prst zove.Rekao im je sam da ne želi pričati o kako ih on zove strašnim ljudima.To nam je rečeno da radimo pogrešno jer poštujemo ako on ne želi pričati o tome .Pokušali smo im objasniti da je nama najbitnije djetetu pružiti ljubavi koja mu fali puno i naučiti ga nekim stvarima u životu . Kod nas kad je došao nije znao ni zube prati a kamoli dao sa se okupa.Sad zna da mora poštovati neka pravila i želimo mu pomoći da se prilagodi i malo oslobodi a ne opterećivati odmah sa. razno raznim stvarima i pričama.
Zaista nije vazno da li vam se neki lijecnik svida. Ako vam se ne svida jedan, konzultirajte se s drugim. Da li dobro za dijete da ne govori o traumama , ne znam. Nemam iskustva kao roditelj sa takvim vrstama trauma. Ali ja bih oko toga sto sam cula , a nije mi se svidjelo , upitala nekog drgog za misljenje.
Svjetlanaa
Naravno da ima svakakvih lijecnika koji ne paze na ton i rijeci sa svoje ego pozicije, posebno u situacijama koje su zahtjevne.
Meni je ginekolog na porodu ( na koji sam dosla u jakim trudovima , 9 cm otvorena, sama bez pratnje) nakon sto je vidio papire i nakon sto sam mu rekla da organizira transfer djeteta nakon poroda na Rebro zbog teske srcane greske rekao ( citat) : " I sto kaze kardiolog? Hoce li biti sto od tog djeteta?"
Meni je uvijek cudno kako je nekima cudno. Ne kazem da je to pozeljno , ali prilicno je uobicajeno u nasem sustavu , pogotovo kad doticni strucnacine nemaju dovoljno iskustva u odredenoj situaciji.
A kad ti to veli zamjenski kardiolog,dođe ti da plačeš
Sirius, to sto je tebi rekao je meni k a t a s t r o f a, to reci trudnici koja se upravo poradja i vec je u stresu i od poroda i od toga sto se mora osigurati hitni prijevoz za njenu bebu, brige za zdravstv.stanje bebe i kako ce sve proci....pa samo da te potapsao i rekao ne brinite mama, dat cemo sve od sebe. Samo se vi sad fokusirajte na porod, prijevoz ce bit spreman.
Ja vec godinama tupim da na Medic.fakultet trebaju pod hitno uvesti neke predmete/kolegije iz podrucja komunikologije i to da ih imaju svaku godinu od prve do zadnje.
Nevjerojatno mi je koliko izvrsnih lijecnika ne zna "osnove komunikacije" sa svojim pacijentima odnosno ima losu i neadekvatnu komunikaciju. Ne kuzim da ne vide sami da trebaju poboljsat svoje komunikac.vjestine, da im to nitko ne kaze (ili osoblje bolnice ili pacijenti). Pacijenti su doduse najcesce trenutno u nekim teskim situacijama, pa se ljudi ni ne snadju, sto je razumljivo.
A one dr. koji uopce ne slusaju sto im pacijent govori da ne spominjem.
Naravno ima i divnih dr.specijalista koji znaju komunicirat upravo kako i treba sa svojim pacijentima,al nazalost oni su u manjini prema iskustvima iz mog okruzenja (moje sire obitelji, rodbine, prijatelja..).
Da ne idemo OT, samo sam to htjela prokomentirat.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 05.02.2022. at 21:45
Mi smo pošto se termin dugo čeka bili u kontaktu sa psihologinjom iz Adopte jer dijete je kad je došlo kod nas dosta dugo imao strašne noćne more i napade panike da smo znali noćima ne spavati jer smo se bojali da mu nešto ne bude.Na kraju smo sve do nedavno svi spavali zajedno jer se osjećao sigurno dok drži nas za ruku. Napade panike i straha kad je imao to je bilo nešto strašno. Bježao je po kući i vrištao i skrivao se ispod stvari. Na kraju smo ga jedva uspjeli zagrliti i moliti ga da se smiri jer mu je bilo pozlilo. Psihologinja iz Adopte nam je preporučila da ga što više grlimo i držimo uza se kako bi se počeo osjećati sigurno.Sve do neki dan je imao strah kad mu se iznenada priđe , prepao bih se i stavio ruke kao da se boji da ga ne udarimo.sad se polako oslobađa tog straha.
Jadno djetesce ko zna sto je on sve prosao u zivotu
Al sad je dobio svoje roditelje, novu obitelj sa sekom, sve ce to ici svakim danom sve bolje uz puno strpljenja, truda, ljubavi,..
I nama se dogodilo da je liječnica bila bezobrazna prema nama i djetetu na isti način. Sad kad je odrastao čudi se kako je lijep i zdrav dečko.
Ali u zadnje vrijeme kako je u pubertetu zna doživjeti neugodne situacije zbog svog izgleda nacionalne manjine i tu mi ga je žao. Netko te optuži da žicaš samo zato jer tako izgledaš. Ne pomaže da je lijepo obućen i uredan.
No nikad ne bi odustala od posvojenja djeteta druge nacionalne manjine. Jednostavno se svi moramo s tim naučiti nositi. Njemu je najteže.
Meni su oni prelijepa djeca. Meni je žao što nemam tamnu put i tamne oči. Seka će biti prava ljepotica.
Svetlana,samo mazi djecu, neka spavaju s vama, budite što više s njima, stignu i vrtić i školu. Iskoristi sad ovo vrijeme kad im možeš na taj način pomoći.
Naša djeca zasad ne žele čuti da su posvojeni iako znaju da im mi nismo biološki roditelji.I naša djeca su druge nacionalne manjine pa su tako i nazivani od strane druge djece dok su bili kod udomitelja.Kad su došli kod nas rekli su da mrze svoju boju kožu jer izgledaju drugačije od ostale djece.Međutum kako curica liči na mene jer imamo istu boju kose i očiju oni su ubijeđeni da sam ih ja rodila i curica svima pokaziva našu sliku od vjenčanja i govori da je ona tad bila u mom trbuhu. Psihologinja nam je rekla da je to dječja mašta jer prije nije imala roditelje i da joj to fali.
Svjetlanaa, ima jedna zbirka priča, Velika knjiga priča za laku noć, u kojoj je bas prva o vidrici koja se drzala za ruku s mamom i kako se na kraju pustila i vidjela da je sve u redu i kad se pusti.
http://www.kgz.hr/hr/procitajte-djec...laku-noc/35125
I druge priče su lijepe. Taman za vas uzrast.
Stvarno ste super roditelji.
Zgodno se posložilo!
Hvala puno ❤️Budem potražila ovu zbirku. Mi sa CZSS u kojem su djeca bila nismo nikako mogli normalno komunicirati,sve dok ja nisam počela zvati ministarstvo i počela učiti zakone.Nama su dali djecu preko vikenda i u ponedjeljak nas nazvali da ih ne vraćamo jer je udomitelj tražio premještaj za malog ako ga vratimo njemu . Mjesec dana smo čekali bilo kakav papir da su djeca kod nas i dok nismo i usmeno i pismeno kontaktirali ministarstvo nismo ni dobili.Kad je stiglo rješenje pravnik je bio ljut na mene zbog poziva ministarstvu .Zadnjih mjesec dana ih zovem jer trebali su poslati u 11 mjesecu zahtjev za zadnji izvještaj nakon pola godine od rješenja kako bih proces bio završen, međutim svaki put se vadi da imaju puno posla i da zbog korone nemaju vremena.Čak smo polovicom dvanaestog mjeseca tek dobili rješenje da je ukinuto skrbništvo socijalne radnice kojoj su bila dodijeljena djeca,a trebali smo ga dobiti početkom petog mjeseca.I dom zdravlja u kojem su djeca bila upisana pola godine nisu htjeli poslati zdravstvene kartone jer nisu dobili napismeno od centra da su djeca posvojena.Nakon opet poziva ministarstvu poslali su nam samo karton cijepljenja.Svjetlanaa, ima jedna zbirka priča, Velika knjiga priča za laku noć, u kojoj je bas prva o vidrici koja se drzala za ruku s mamom i kako se na kraju pustila i vidjela da je sve u redu i kad se pusti.
http://www.kgz.hr/hr/procitajte-djec...laku-noc/35125
I druge priče su lijepe. Taman za vas uzrast.
Stvarno ste super roditelji.
Uff, baš borba na svakom koraku sa administracijom. Kao mala curica sam govorila da ću radje posvojiti nego roditi, ali sada iskreno nisam više sigurna u to, jer znam puno toga i svesnija sam svih mogućih izazova.
Svaka vam čast i mislim da će vaša dječica odrasti u dobre ljude, bez sumnje!
Roditeljstvo je za puno roditelja veliki izazov, neovisno o tome jesu li djeca biološka ili nisu. Posvojitelji često moraju puno više truda i energije uložiti, ali nema tu pravila. Nikad ne znaš što život nosi.
Svatko tko kreće u posvajanje treba biti svjestan da je to energijski sigurno veći rizik. Ali niti su sva djeca ista, niti su roditelji isti, niti su životne okolnosti iste. Tom osvještavanju i služe razgovori u CZSS, koji su ponekad nespretni i neadekvatni, da procijeniš imaš li tu volju. Možda i te provokacije u CZSS nekoga obeshrabre, a nekoga ojačaju u odluci. Ja koja sam prošla i IVF-ove i posvojenje, mogu reći da je kod potonjeg sam proces, dok još ni ne vidiš dijete, psihički puno teži. Posvojitelja ima dovoljno. Ne treba se zanositi idejom da se posvojenjem spašava svijet.
Posljednje uređivanje od Jelena : 07.02.2022. at 13:49
Hvala vam puno
Nas većina doktora,ali i u centru na razgovoru kad smo bili su pitali kako je moguće da smo se odlučili za posvojenje a da prije toga nismo išli na vantjelesnu oplodnju.Navodno je praksa da se prvo parovi odluče na sve opcije pa ako ne uspije onda razmišljaju o posvojenju.Iz zdravstvenih razloga smo se odlučili odmah iči na posvojenje.E to što ste napisali je baš tako. Mi smo se za posvojenje odlučili jer smo deset godina braka željno iščekivali djecu .Ni sanjali nismo da ćemo tako brzo dobiti ih jer su nam na edukacijama rekli da se pripremimo da bi mogli i godinama čekati da dobijemo djecu,ali na našu sreću jako brzo smo ih dobili
Baš tak Svjetlanaaa, i mi smo prije išli posvajat nego isprobat IVF, bili smo mladi i brzo posvojili. Mislim da Centri prepoznaju takve posvojitelje. S tim da nismo nešto birali, nije nam bilo bitno da bude beba. I onda ti se tak dogodi u životu da te ipak dopadne beba i to kad te već godine stisnu. Baš mi je dr na zadnjoj kontroli rekao da sam tipičan primjer kad par odustane od trudnoće pa se dogodi kad se najmanje nadaš jer već smo si život "isplanirali" i planirali se malo posvetiti jedan drugome.
Pozdrav cure...
hvala svim ženama koje su svoje intimne priče ovdje podjelile. Prekrasno vas je za čitati i vidjeti da bez obzira koliko traje poredina borba, opet to sve nekako na kraju bude happy-end.
Žao mi je samo što su većina postova starijeg datuma. Ne znam da li se priča preselila negdje dalje ili nešto drugo...
Odlučila sam da moj prvi post bude baš ovdje... zbog Svjetlane i njezine priče o udomljavanju 2 prekrasne djece
Da se prvo prestavim... M i ja smo prvih par godina braka "pokušavali", jer doći će beba, samo se trebate opustiti. Nakon 2 spontana krećemo u MPO i nakon 3 neuspjela postupka, shvačamo da nas već godine stišću, da nismo više tako mladi i da to kod nas neće ići niti prirodnim putem, niti medicinski potpomognutim.
Odlučili smo se za posvojenje. Odradili smo sve u Centru, poslali mailove svim Centrima u Hr. I onda čekanje... opet čekanje... čekaš taj poziv, kao i prije par godina na onaj + na testu.
I dođe poziv, treseš se kao prut, odradiš vrhunski predstavljanje, ali na kraju opet ide "-" na testu. Niste prošli, odabrali smo drugi par i par riječi utjehe... Drugi razgovor je isto prošao kao i prvi. Svijet mi se ponovno srušio. Pitam se koliko imam snage za stalne poraze u životu.
Ali borac kakav jesam već sutradan zovem ponovno Centre. U jednom dobivam odgovor da imaju 2 romske sestre, pa ako smo zaiteresirani da dođemo. Naravno da jesmo! Predrasuda prema drugima i drugačijima nemam. Ne znam kako da sročim, pa ću samo prenjeti misli u nadi da ćete me razumjeti. Vjera, kao i nacionalnost me ne zanimaju. Zanima me tko je kakav čovjek, kako se netko odnosi prema drugima. Tako sam odgojena, tako planiram odgojiti i vlastito dijete. Ja znam da ću ga voljeti kao da sam ga ja rodila, da ću mu pokušati usaditi takve životne vrijednosti. Mene je samo strah okoline, strah me jer mnogi roditelji nemaju vremena odgajati svoju djecu i tada su najčesće ta djeca okrutna. Bojim se zadirkivanja, možda ćak i vrijeđanja. Znam da su djeca - djeca, da će zezati nekoga ako nosi naočale, ako je netko bucmast, pametan u školi (štreber), jako kulturan (ulizica). Znam da ih neću moći zaštititi od svega. Da imam i vlastito djete znam da bi ga zbog nečega zadirkivali, ali nažalost u našem "mentalitetu" nekoga nazvati Ciganom nije samo zadirkivanje... Kako se postaviti? Kako objasniti djetetu? Kako ga usmjeriti? Vjerujem da ima dosta obitelji koje su usvojile djecu Romskog podrijekla, pa me zanima kako su prošli u OŠ, u Srednjoj, kako je prošao pubertet????
Hvala svakome tko odgovori
Tri mušketira, bila je tema o posvajanju romske djece, možda ju možeš pogledati i podignuti:
http://forum.roda.hr/threads/14562-p...e-romske-djece
A ovdje ti je o zabludama i predrasudama, neovisno o porijeklu:
http://forum.roda.hr/threads/67605-Z...-s-posvajanjem
Samo da se javim da nisam zaboravila na vas
Hvala Jelena, ove teme ću pročitati. Trebaju mi sve informacije i savjeti do kojih mogu doči.
Špelkica, biti će mi drago da se čujemo ako je ikako moguće.
Sljedeći tjedan idemo na upoznavanje sa dječicom
nego se radi o njih 3 (hmmm, dobar nadimak sam sama sebi dala -)
Držite fige, da sve prođe kako treba...
Nestrpljivo cekam kako je proslo s upoznavanjem. Divim se onima koji se odluce na posvojenje troje djece odjednom. U svakom slucaju SRETNO i javite kako je proslo.Samo da se javim da nisam zaboravila na vas
Hvala Jelena, ove teme ću pročitati. Trebaju mi sve informacije i savjeti do kojih mogu doči.
Špelkica, biti će mi drago da se čujemo ako je ikako moguće.
Sljedeći tjedan idemo na upoznavanje sa dječicom
nego se radi o njih 3 (hmmm, dobar nadimak sam sama sebi dala -
Držite fige, da sve prođe kako treba...
Tri mušketira samo hrabro i vjerujte u svoju djecu .Moj sin se u ovih godinu I pol kako je kod nas promijenio na bolje da smo svi ponosni na njega i on je sretan kad vidi da smo i mi sretni. Psiholog nam je savjetovao da odgodimo školu ove godine ali mi smo ga upisali i jako smo zadovoljni jer ući, pamti i zna svoje obveze. Kad je došao nama nije dao da mu se priđe, sad bi da se stalno mazi i ljubi, a i seka mu je takvaPozdrav cure...
hvala svim ženama koje su svoje intimne priče ovdje podjelile. Prekrasno vas je za čitati i vidjeti da bez obzira koliko traje poredina borba, opet to sve nekako na kraju bude happy-end.
Žao mi je samo što su većina postova starijeg datuma. Ne znam da li se priča preselila negdje dalje ili nešto drugo...
Odlučila sam da moj prvi post bude baš ovdje... zbog Svjetlane i njezine priče o udomljavanju 2 prekrasne djece
Da se prvo prestavim... M i ja smo prvih par godina braka "pokušavali", jer doći će beba, samo se trebate opustiti. Nakon 2 spontana krećemo u MPO i nakon 3 neuspjela postupka, shvačamo da nas već godine stišću, da nismo više tako mladi i da to kod nas neće ići niti prirodnim putem, niti medicinski potpomognutim.
Odlučili smo se za posvojenje. Odradili smo sve u Centru, poslali mailove svim Centrima u Hr. I onda čekanje... opet čekanje... čekaš taj poziv, kao i prije par godina na onaj + na testu.
I dođe poziv, treseš se kao prut, odradiš vrhunski predstavljanje, ali na kraju opet ide "-" na testu. Niste prošli, odabrali smo drugi par i par riječi utjehe... Drugi razgovor je isto prošao kao i prvi. Svijet mi se ponovno srušio. Pitam se koliko imam snage za stalne poraze u životu.
Ali borac kakav jesam već sutradan zovem ponovno Centre. U jednom dobivam odgovor da imaju 2 romske sestre, pa ako smo zaiteresirani da dođemo. Naravno da jesmo! Predrasuda prema drugima i drugačijima nemam. Ne znam kako da sročim, pa ću samo prenjeti misli u nadi da ćete me razumjeti. Vjera, kao i nacionalnost me ne zanimaju. Zanima me tko je kakav čovjek, kako se netko odnosi prema drugima. Tako sam odgojena, tako planiram odgojiti i vlastito dijete. Ja znam da ću ga voljeti kao da sam ga ja rodila, da ću mu pokušati usaditi takve životne vrijednosti. Mene je samo strah okoline, strah me jer mnogi roditelji nemaju vremena odgajati svoju djecu i tada su najčesće ta djeca okrutna. Bojim se zadirkivanja, možda ćak i vrijeđanja. Znam da su djeca - djeca, da će zezati nekoga ako nosi naočale, ako je netko bucmast, pametan u školi (štreber), jako kulturan (ulizica). Znam da ih neću moći zaštititi od svega. Da imam i vlastito djete znam da bi ga zbog nečega zadirkivali, ali nažalost u našem "mentalitetu" nekoga nazvati Ciganom nije samo zadirkivanje... Kako se postaviti? Kako objasniti djetetu? Kako ga usmjeriti? Vjerujem da ima dosta obitelji koje su usvojile djecu Romskog podrijekla, pa me zanima kako su prošli u OŠ, u Srednjoj, kako je prošao pubertet????
Hvala svakome tko odgovori
Tri mušketira, krasna priča
Vjerujem da će ti druge cure dati savjete, a ako djeca izgrade stav (kao i ovi bucmasti, s naočalama, štreberi..) neće ih to pogađati. Kod nas u kvartu sve više viđam i posvojenu djecu iz Afrike.
Romska djeca baš znaju imat onu lijepu put- tamnoputu
Lili kod nas ima puno neposvojene afričke djece. To su biološka djeca, ali kako čokolada veli nije bitna ni rasa ni nacionalnistTri mušketira, krasna priča
Vjerujem da će ti druge cure dati savjete, a ako djeca izgrade stav (kao i ovi bucmasti, s naočalama, štreberi..) neće ih to pogađati. Kod nas u kvartu sve više viđam i posvojenu djecu iz Afrike.
Romska djeca baš znaju imat onu lijepu put- tamnoputu
Posljednje uređivanje od jelena.O : 25.07.2022. at 17:17
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
