Hvala vam puno na savjetima . Nadamo se da će i rješenje brzo doći kako bih mogli što prije logopedu ga odvesti i zubaru jer dijete do sad nikad nije zube prao tako da su mu dosta truli zubi.Originally Posted by Peterlin
 |
|||
|
|
|||
Hvala vam puno na savjetima . Nadamo se da će i rješenje brzo doći kako bih mogli što prije logopedu ga odvesti i zubaru jer dijete do sad nikad nije zube prao tako da su mu dosta truli zubi.
Jučer dobivamo poziv iz našeg centra da su zadovoljni mišljenjem psihologinje i socijalne radnice koje su nam bile u posjeti 15.4.Nakon razgovora sa djecom vidjeli su da su se djeca dobro prilagodila na nas i da je dječak napredovao dosta.Moramo još dopremiti sobu za curicu,a kroz godinu dvije planiramo još jednu curicu posvojiti.
Lijepe vijesti
Cura ima veze s dečkima?
Sad imamo curicu i dečka,a jučer su nam rekli da ostajemo i dalje u registru i da možemo ako želimo poslije nekog vremena još djece posvojiti.
Pozdrav.Evo da se javim nakon šest mjeseci kako su djeca kod nas . Svaki dan je borba s njima jer im je teško prihvatiti da moraju brinuti o higijeni osnovnoj i o ponašanju .Bili smo tjedan dana na moru i dva tjedna putovali svugdje.Dečko nas je super prihvatio i trudi se svaki dan,ali curici smo morali zvati psihologinju jer je počela napade panike poslije pola noći dobivati i to je za poluditi bilo jer je duže vrijeme trajalo.Psihologinja je mišljenja da moramo je pustiti još jedno vrijeme da bude po njenom .Ne želi spavati u svojoj sobi, samo samnom tako da me čvrsto drži za ruku.Slano skroz slabo jede.
A jooj micka mala
Koliko je stara?
Pa neka spava s tobom, ocito joj to treba.
Svjetlanaa drzte se i sretnooo!!!
Last edited by Lili75; 31.08.2021 at 21:59.
Moja bioloska djeca su spavala samnom 6 i skoro 12 godina. Tako da je meni to skroz normalno i nema veze s odgojem.
pa da, tako i kod mene
i sad svaku večer s 11-godišnjim djeteteom moram leći u krevet, malo počeškati po leđima i onda mogu prijeći u svoj
a najdraže mu se uvaliti u moj krevet i spavati između roditelja
To da želi spavati s vama i da traži blizinu zapravo je super znak prihvaćanja i vezivanja. Ona je još tako mala (koliko sam shvatila oko 4 g.?) nemojte preskočiti tu priliku da "obavi" sve ono što joj je bilo uskraćeno.
Djeca su jako različita, evo moja mlađa nam je konačno s 13 i nešto godina prestala dolaziti noću u krevet.
Coksa, to si tako lijepo napisala, bas si me.dirnula.
Nemojte preskocit tu priliku...divnoo!!!
Svjetlanaaa, ako ima 4 godine, onda je normalno da želi spavati s roditeljima. Mislim, nije to ništa neobično niti čudno niti izuzetak. Većina djece tako.
A pogotovo s obzirom na cijelu vašu situaciju, ima novu obitelj, neke traume od ranije, napade panike ... velike su to promjene za tako malen život. Spavanjem s tobom zna da je na sigurnom, da ju mama čuva
samo polako, dan po dan, korak po korak ...
Od prvog dana smo im dopustili da spavaju s nama,ali psihologinja i socijalna kad dođu u posjetu svaki put zahtjevaju da se djeca odvoje u svoje sobe.Nema šanse da zaspe dok me čvrsto ne zagrli ili stisne za ruku.Veći problem je što su njih dvoje bili razdvojeni cijelo djetinjstvo tako da se i oni sad prilagođavaju jedno drugome i stalno pitaju zašto moraju živjeti skupa. A socijalnog se boje užasno, svaki put kad ih vide ili čuju da zovu nama je katastrofa danima, pogotovo dječak . Pun je trauma i ako nešto skrivi reagira katastrofalno tako da ga sad učimo da se sve može normalno riješiti.Imao je naviku ako nešto skrivi sam sebi šamar udariti ili ide u kut i šuti.Socijalna radnica je mišljenja da se dosta u pozitivnom smislu opustio kod nas ali trudimo se još te loše navike izbaciti .
Pa ovo je strašno, kakav stručni kadar radi u našim službama...
Svjetlanaaa, sve dobro radite. Samo ti slušaj svoj instinkt radije nego te stručne službe kad su takve.
Pa neka budu u svojim sobama kad dolaze socijalci
Sve ostalo vrijeme mogu biti s vama ili kako im paše...
Inače, što se tiče odnosa brat/sestra - taj odnos se izgrađuje polako i u obiteljima koje imaju vlastitu djecu... Moj brat je puno mlađi i trebala nam je cijela vječnost da razvijemo normalan odnos kao odrasle osobe.
Sve dobro radite. Sretno!
Last edited by Peterlin; 01.09.2021 at 15:32.
Svjetlanaaa, kad sam rodila kćer, obišla nas je patronažna sestra. Zahtijevala je da pogleda spavaću sobu i kad je vidjela da nemamo kinderbet, uhvatila se za glavu, našpotala nas i rekla da ga obavezno moramo nabaviti do njenog sljedećeg posjeta. Srećom, više nije dolazila.
Inače, nisam shvatila jeste li konačno službeno posvojili djecu, tj. imate li rješenje?
kojim službama?Pa ovo je strašno, kakav stručni kadar radi u našim službama...
Svjetlanaaa, sve dobro radite. Samo ti slušaj svoj instinkt radije nego te stručne službe kad su takve.
Moj mali alergičar je morao ići kod psihologa,i kad sam s njegovih 3-4 godine rekla da spava s menom ,žena je isto počela ...... da nije spavao bio bi sav krvav,ovako je bio puno manje krvav. Toliko o psiholozima. Kad mu je s 5 godina nestao dermatitis dete je normalno spavalo i samo u krevetu.
Samo naprijed,vi ste stvarno dobri i hrabri roditelji
Da,u 5 mjesecu smo dobili rješenje, poslije toga smo imali dvije posjete socijalnih radnika ,bili su u prolazu pa došli vidjeti djecu,sad čekamo da ih iz centra u kojem su djeca bila pošalju ponovno kako bi proces bio završen.
Hvala puno.Pri potpisu rješenja u socijalnom iz kojeg dolaze djeca pravnik nije htio razgovarati s nama jer sam zvala ministarstvo tjedan dana prije dobivanja rješenja jer su pravnik i socijalna radnica pustili da djeca idu kod nas na duže vrijeme a nikakvu suglasnost nam nisu dali.Nakon poziva ministarstvu u kojem sam zahtijevala suglasnost ili rješenje u roku od tjedan dana su nas zvali da dođemo po rješenjekojim službama?
Moj mali alergičar je morao ići kod psihologa,i kad sam s njegovih 3-4 godine rekla da spava s menom ,žena je isto počela ...... da nije spavao bio bi sav krvav,ovako je bio puno manje krvav. Toliko o psiholozima. Kad mu je s 5 godina nestao dermatitis dete je normalno spavalo i samo u krevetu.
Samo naprijed,vi ste stvarno dobri i hrabri roditelji
Svjetlanaaa, samo se nedajte! Svašta soc. radnici predlažu, savjetuju...To sa spavanjem je glupost, i moj dečko je spavao s menom do neke 11.god i spontano prestao kad je došla seka, nije išlo na silu, pa ne budu do punoljetnosti, to često posvojenoj djeci treba. Mi kad smo njega posvojili i dalje smo održavali kontakte s udomiteljima jer je bio jako vezan uz njih i iako je na početku bilo poteškoća, na kraju se to pokazalo dobrim za sve pa su nas čak iz Centra zvali da na radionicama za posvojitelje pričamo i o tome. A prvo je bilo od strane Centra, nemojte ići kod udomitelja s djetetom. Na kraju su kod istih udomitelja smjestili i drugo dijete koje smo posvojili kako bi ju mogli posjećivati.
Jesu li ti obilasci socijalnog radnika i psihologa obavezni nakon posvajanja, koliko dugo taj period traje?
Jelena.O koje sluzbe??
Pa sluzbe iz Centra za soc.rad koje su ukljucene u proces posvajanja i ocito prate posvojitelje i nakon posvojenja.
Iako mi je bas cudno da jos dolaze u posjete.
Last edited by Lili75; 02.09.2021 at 11:21.
Evo i naš dolazi k nama noću. Nekad dođe već oko ponoći, nekad tek pred jutro. Ide spavati u svoj krevet, osim kad je neki poseban dan - npr. na rođendan il kad je jedan od nas na službenom putu. Vjerujem da će jednom prestati. Neće valjda sa 16 godina dolaziti k nama
Moj F. je dolazio tijekom noći ili pred zoru k nama sve do polaska u školu. A onda odjednom doslovce s 1. danom škole je prestao, nitko mu nije ništa govorio, jednostavno je sam prestao dolaziti, a ja sam mogla napokon naspavati se u komaduEvo i naš dolazi k nama noću. Nekad dođe već oko ponoći, nekad tek pred jutro. Ide spavati u svoj krevet, osim kad je neki poseban dan - npr. na rođendan il kad je jedan od nas na službenom putu. Vjerujem da će jednom prestati. Neće valjda sa 16 godina dolaziti k nama
Kćerka je sama spavala u svojoj sobi bez problema.
Last edited by Lili75; 02.09.2021 at 13:06.
Što se tiče službi, ima baš super ljudi i baš bezveznih. Kao i svugdje. Ja se ni ne sjećam baš nešto tih naknadnih posjeta. Ja sam s dvije psihologinje imala susrete i troje socijalnih, samo jedna socijalna mi je bila bezveze. Nisam ju ni doživljavala, odradila sam što je trebalo službeno.
Ali jedna znatiželjna baba s kojom nisam ni imala susret, niti je imala veze s našim slučajem, neki deseti CZSS, je bila krajnje neprofesionalna, doslovno za sudsku tužbu. Naprosto je žena odala neke podatke o našem djetetu u nekom neobaveznom razgovoru s trećom osobom. Malo si je pogledala i nije zadržala za sebe. To me baš boli.
Pola godine poslije rješenja traje još proces u kojem moraju nadzirati posvojitelje .
Mene je tako socijalna radnica koja je bila zadužena za našeg sina naljutila što je biološkoj obitelji iz koje je dijete oduzeto po hitnom postupku i oduzeta im roditeljska prava rekla gdje dijete udomljeno.Dok su djeca kod nas bila na privikavanju biološki otac ih je tražio kod udomitelja.Nama iz centra ništa nisu rekli samo me psihologinja iz centra nazvala i upitala mislimo li i dalje ostati kod posvojenja te djece. To mi je bilo čudno pitanje.Tek poslije potpisivanja rješenja udomitelji su nam rekli da ih je tražio biološki otac i da su mu jer ih je molio dali sliku od djece.
Jelena i Svjetlanaa
Pozdrav svima,
molim vas za savjet, nova sam ovdje. Naime, zvali su me danas da krajem ovog mjeseca dođem u Centar na razgovor kod psihologinje (prvi razgovor). S obzirom da ste vi to skoro svi već prošli, kakva su iskustva, što pitaju, hoću li morati psiho test rješavati? Iskreno, već sad imam tremu.
Hvalaaaa vam.
pusa
Jesi već imala prvi razgovor u CZSS? Mi kad smo išli prvi put na uvodni razgovor (posvajali drugo dijete) uz socijalnu radnicu bila je i psihologinja. Pa kad smo išli na razgovor samo psihologu pisali smo testove. Ništa strašno, sve ok. Velika većina ljudi uspije doći do pozitivnog rješenja. Sretno!!!
Nisam još, 20.9. trebam ići. Hvala puno
Mi smo prvi imali kod socijalne radnice. Cudi me da vi idete kod psihologice. To je uvodni sastanak, kazu ti informacije o procesu posvojenja, mozes pitati sto hoćeš, unesu podatke o cijeloj obitelji. Prisjeti se sto bi moglo biti relevantno, sto bi vas moglo uciniti boljim kandidatima. Nikad ne znas na kraju sto ce prevagnuti. Premda na kraju dosta utjece centar pod kojim dijete pripada.
Psiholog vam mora dati neki termin za te testove, jer to traje malo dulje. To cete vjerojatno moci na prvom susretu odrediti. I onda jos dolaze doma vidjeti kakve uvjete mozete djetetu osigurati.
Buduci da ides sama, ako imas podrsku sestre, roditelja i sl koji bi mogli uskociti, ili su strucni u nekom od relevantnih podrucja, to svakako istakni. Vjerojatno će te to i pitati. Posvojena djeca su cesto zahtjevna, pa je dobro imati podrsku okruženja.
Zadnjih mjesec dana je za poluditi.Sin se boji ostati u vrtiću bez nas i na koji god način pokušavali nije uspjelo.Zvali smo socijalno za savjet i uporno im objašnjavali da dijete ne možemo dovesti u socijalno jer se boji jako njih . Savjet je bio tražite uputnicu za psihologa.Što se tiče centra kojemu su djeca pripadala je katastrofa.Zvali smo ih zbog dječjih kartona do kojih nikako ne možemo doći. Doktorica kod koje su djeca bila upisana odbija poslati kartone jer joj je zahtjev poslan na novo prezime.Od nas se tražilo i imena bioloških roditelja što smo normalno odbili dati.Vrtić u koji su trebali ići djeca je prepun pa zbog predškolskog samo sin nam primljen.Jako smo razočarani cijelim sustavom . Gdje god smo trebali prijaviti djecu nitko ne zna ništa o posvojenoj djeci jer smo jedini u županiji unatrag 10-15 godina.
Sudarat ćete se s preprekama na svakom koraku. Možete li službenim putem preko HZZOa tražiti "karton" (to je sve digitalizirano davno) ?
Odvedite dijete što prije psihologu, ne čekajte uputnicu ako djeca još nemaju pedijatra.
Last edited by čokolada; 14.10.2021 at 23:43.
Je li MBO ostao isti ko prije posvojenja?
Zovi pravnu službu HZZO koji je za vaš teritorij
Last edited by jelena.O; 15.10.2021 at 07:28.
Kod ovakvih pitanja nemojte se informirati na nižim razinama, nego direktno u Ministarstvo socijalne skrbi pisanim putem pa telefonom, također na HZZO. Koliko znam, nigdje ne morate davati podatke, mi smo (davno, doduše) dobili potvrdu o posvajanju bez starog imena i to je bilo dovoljno za svu daljnju papirologiju. CZSS je sredio da pri posvajanju u ruke dobijemo tadašnji papirnati zdravstveni karton.
Koliko su dugo djeca kod vas? Pitam radi vrtića jer ako se boji ostati u vrtiću bez vas bolje ne forsirati. Moj je kod nas došao u predškolskoj dobi no odlučili smo se da neće u predškolu kad bi trebao po godinama već god kasnije. Nemojte ništa forsirati. Ja sam dugo morala s njim ići na aktivnosti, rođendane, spavati s njim, svi ti strahovi budu polako nestajali. Dajte mu vremena. Teško je naći i dobrog psihologa koji će razumijeti kakve dijete ima potrebe. Godinama sam u školi govorila kako dijete funkcionira, tek u 6.razredu su shvatili. I tek smo nedavno dobili neka objašnjenja njegovog ponašanja i zdravstvenih problema.
Osluškujte sebe i dijete. Dajte si puno vremena. Moj je danas u pubertetu. Daleko je to od idealne situacije, ali budite uvijek uz njega.
Ne bi smio biti. Od 2016. se mijenja i JMBG i OIB, a vjerojatno i MBO. Ali da, mi smo se dosta stvari odrekli jer su traženi podaci prije posvojenja. Jednom sam sjedila u hodniku, ispunila sam formular i onda sam s tim formularom otišla kući. Ima još dosta rupa u sustavu, premda je ta promjena zakona iz 2016. puno pomogla.
Svjetlanaaa, ne znam ti pomoći, al slažem se s curama da treba ići na više instance. Mi smo masu puta na nižim objašnjavali, evo baš kod priče JMBG i OIB nam žena nije htjela dati novi OIB, ali je srećom softverski bilo nemoguće provesti njezinu ideju, morala je onako kako smo joj mi 10 minuta objašnjavali da treba.
Činjenica je da se djeca posvajaju jako rijetko i da administratori naprosto ne znaju što i kako. Nije samo u tvojoj manjoj sredini. Mi imamo slično iskustvo u ZG.
Bori se, al ne daj podatke, dobro si postupila što nisi dala imena. To nikome ne treba realno, što ih briga. Nama na jednom nalazu stoji - posvjoče. Potpuno irelevantan podatak.
Jelena ,jel to pod zanimanjem piše?
Posvojče?
Nemam pojma u koju rubriku je napisano i kako se bebama pišu zanimanja.
Pitam jer moj veliki pod zanimanjem je imao dojenče,istina na nalazu od bolnice
Last edited by jelena.O; 15.10.2021 at 12:03.
Hvala puno svima na savjetima.Od sutra opet zovemo ministarstvo.Od početka procesa imamo problema sa centrom u kojemu su djeca bila.Nama su poslije razgovora rekli da će nas obavijestiti jesmo li prošli ili ne,dok su udomiteljima već javili da djeca idu na more.Nakon mjesec dana zvanja i molbi da nam kažu jesmo li prošli ili ne saznali smo da si prethodna dva para odustala pa smo zbog toga navodno mi prošli.Vidjevši djecu nismo mogli odustati jer smo se na prvu s malom povezali jako.S dječakom mjesec dana nismo mogli uspostaviti kontakt jer nad se bojao da bih ga bez pripreme socijalno poslalo nama na vikend nakon čega su nad nazvali da djeca ostaju kod nas.S udomiteljem od malog smo jako razočarani jer zamislite kako nam je bilo kad udomitelj bez srama kaže djetetu pred nama jedva čekam da te se riješim, dijete počinje plakati a on ga zgrabi za ruku i odvuče kući.Dijete je hiperaktivno i ne može sjediti na jednom mjestu.Voli voziti bicikl brzo, praviti zvijezde. Socijalna radnica koja je vodila malog kaže da je dosta opušten kod nas . Djeca su slavila rođendan kad su došli kod nas tako da sad imaju 5 i 6 godina.U centru su mišljenja da ga treba natjerati da ide u predškolsko ali im objašnjavam da ga ne možemo ko što savjetuju ostaviti unatoč plakanju jer smo za ovo vrijeme provedeno s djecom već upoznali dječja reagiranja. Dijete je dok je došlo kod nas već 4-5 puta preseljavano i on ne vjeruje nikom pa i nama kad kažemo da ćemo doći po njega na vrijeme u vrtić.On se sjeća svega i ima traume. Teško je gledati dijete kad ga u snu uhvate strahove pa dobije napad panike i straha.Kad dobije napad panike skriva se ispod stola, iza kutne i vrišti da je strašno.Polako mu pokušavamo objašnjavati da se ne boji nad i da to nije lijepo raditi.Kad nešto skrivi sam sebi lupa šamare, što sam mu zabranila. Njegov udomitelj nije znao ni broj odjeće i obuće koje dijete nosi,a na pitanje što voli jesti rekao je konzerve ribe ,s dijete kod nas ni probati neće ribu iz konzerve.Udomiteljima od male svaka čast, predivni ljudi koji su od početka uz nas.Morali smo zvati ministarstvo zbog rješenja koje smo predugo čekali, izgleda da opet moramo i zbog kartona ih zvati.
Pa ovo je baš strašno. Je li vam istekao rok od 6 mj. nadzora, morate li imate više ikakav kontakt s centrom? Jer ako ne morate, ja bih si uzela vremena, cijelu priču posložila i dokumentirala pa onda lijepo sve nepravilnosti o radu Centra i o ponašanju udomitelja prijavila na mjerodavne adrese.
A drugo, sin je tek navršio 6 godina, s obzirom na cijelu situaciju, ozbiljno razmotrite da dogodine ne krene u školu. Njemu treba ozbiljna i stalna psihološka pomoć da ga stabilizira, da vas pouči što i kako te da mu pružite sva ona iskustva koja nije uspio proživjeti. U predškolu može krenuti i dogodine, svakako tražite odgodu.
Last edited by čokolada; 17.10.2021 at 13:53.
I ništa telefonski, sve mailom da imate pisani trag. Telefonom se možete informirati ili požuriti reakciju, ali inzistirajte na pisanom odgovoru.
Last edited by čokolada; 17.10.2021 at 13:55.
4.11 će biti šest mjeseci kako smo dobili rješenje i nadamo se da će iz centra do tada doći po zadnji izvještaj kako bi proces bio završen. Kad sam zbog rješenja poslala e-mail ministarstvu nazvao mr pravnik iz centra u kojem su djeca bila i rekao da dođemo po rješenje ali da on ne želi samnom više da razgovara jer su ga zbog mene zvali iz ministarstva.Njemu, socijalnoj radnici i ravnateljici centra sam rekla da ja sve što radim radim za dobrobit djece, što bih i njima trebalo biti u cilju.
Odlicno si im i rekla
Koji jadnici, strasno nesto, poslusaj coksu i njene savjete.
Svjetlanaaa, naslov stvarno odgovara temi.
Svjetlanaaaa sretno vam dalje i samo hrabro
Posting Permissions
Reply With Quote