Pozdrav cure...
hvala svim ženama koje su svoje intimne priče ovdje podjelile. Prekrasno vas je za čitati i vidjeti da bez obzira koliko traje poredina borba, opet to sve nekako na kraju bude happy-end.
Žao mi je samo što su većina postova starijeg datuma. Ne znam da li se priča preselila negdje dalje ili nešto drugo...
Odlučila sam da moj prvi post bude baš ovdje... zbog Svjetlane i njezine priče o udomljavanju 2 prekrasne djece
Da se prvo prestavim... M i ja smo prvih par godina braka "pokušavali", jer doći će beba, samo se trebate opustiti. Nakon 2 spontana krećemo u MPO i nakon 3 neuspjela postupka, shvačamo da nas već godine stišću, da nismo više tako mladi i da to kod nas neće ići niti prirodnim putem, niti medicinski potpomognutim.
Odlučili smo se za posvojenje. Odradili smo sve u Centru, poslali mailove svim Centrima u Hr. I onda čekanje... opet čekanje... čekaš taj poziv, kao i prije par godina na onaj + na testu.
I dođe poziv, treseš se kao prut, odradiš vrhunski predstavljanje, ali na kraju opet ide "-" na testu. Niste prošli, odabrali smo drugi par i par riječi utjehe... Drugi razgovor je isto prošao kao i prvi. Svijet mi se ponovno srušio. Pitam se koliko imam snage za stalne poraze u životu.
Ali borac kakav jesam već sutradan zovem ponovno Centre. U jednom dobivam odgovor da imaju 2 romske sestre, pa ako smo zaiteresirani da dođemo. Naravno da jesmo! Predrasuda prema drugima i drugačijima nemam. Ne znam kako da sročim, pa ću samo prenjeti misli u nadi da ćete me razumjeti. Vjera, kao i nacionalnost me ne zanimaju. Zanima me tko je kakav čovjek, kako se netko odnosi prema drugima. Tako sam odgojena, tako planiram odgojiti i vlastito dijete. Ja znam da ću ga voljeti kao da sam ga ja rodila, da ću mu pokušati usaditi takve životne vrijednosti. Mene je samo strah okoline, strah me jer mnogi roditelji nemaju vremena odgajati svoju djecu i tada su najčesće ta djeca okrutna. Bojim se zadirkivanja, možda ćak i vrijeđanja. Znam da su djeca - djeca, da će zezati nekoga ako nosi naočale, ako je netko bucmast, pametan u školi (štreber), jako kulturan (ulizica). Znam da ih neću moći zaštititi od svega. Da imam i vlastito djete znam da bi ga zbog nečega zadirkivali, ali nažalost u našem "mentalitetu" nekoga nazvati Ciganom nije samo zadirkivanje... Kako se postaviti? Kako objasniti djetetu? Kako ga usmjeriti? Vjerujem da ima dosta obitelji koje su usvojile djecu Romskog podrijekla, pa me zanima kako su prošli u OŠ, u Srednjoj, kako je prošao pubertet????
Hvala svakome tko odgovori