Da se ispravim: kad sam napisala da to ničim ne zaslužuješ, nisam time mjslila da postoji netko tko zaslužuje psihičko zlostavljanje. Mislila sam, ono, te tretmane, toplo-hladno, tihe mise, još pred roditeljima. To je, vjerujem, malo-pomalo, naraslo iz nekih uobičajenih bračnih svađa i durenja, i teško je procijeniti granicu kad ju je prešao. Ali po mom mišljenju ju je debelo prešao.
Rekla si da živiš u manjem mjestu, imaš li mogućnost posjeta psihologu (za sebe)?