Puno vam hvala na datim odgovorima/smjernicama/razumjevanju i podrsci.

Za sada (po uradjenim testovima kod psihologa sa timom ostalih strucnjaka) nismo dobili dg. hiperaktivnosti, as it is. Medjutim vidjecemo kako ce se dalje stvari razvijati.

Upravo danas je sa svojom majkom nas mali zvrk otisao na “turnen” kod psihologa gdje ce u grupi raditi na svojim poteskocama.

Grickajuci nokte (i cekajuci da se mladji sin probudi iz svog popodnevnog nap-a) cekam rezultate koje ce supruga sa sobom donjeti.

Citao sam tekstove (linkove) koje ste postavili (i ranije)...svakako ima tu stvari koje se mogu prepoznati u ponasanju mog djeteta, ali neke se i ne mogu povezati.

Nepobitna cinjenica je sledeca: mi kao roditelji smo (uslijed razno-raznih zivotnih okolnosti) ne struktuirani, to slobodno mogu reci.

Razmisljam u slovu, da li bi (i koji) sport nasem djetetu mogao malo pripomoci na polju poteskoca koje ima. Zanimljivo bi bilo, pored timskog rada sa psih., oprobati se u sportu, samo kojem-ako uopste nekom.

Moj roditeljski instinkt (koji me mozda vara) nekako stalno vuce na to da je moje djete nezrelo za svoj uzrast (a to sam isto bio ja-doduse u YU sistemu bez ovih poteskoca koje on ima, ali da sam bio nezreo-jesam sigurno i nekada mi je to i stavljeno do znanja) i pored toga, dosta sensitivno. Ali da, vjerujem strucnjacima.

Jos jednom hvala na odgovorima i u iscekivanju novih iskustva saljem vam,

Srdacan pozdrav!