Da, točno!Peterlin prvotno napisa
Slažem se, ali ne bih ograničila to samo na sport. SVE može biti dvosjekli mač.
Odgoj ovakvog djeteta je kao hodanje po močvarnom terenu - pipaš i tražiš čvrsto mjesto za koje se možeš uhvatiti. Nekad uspiješ, a nekad propadneš do struka
Kad god mi je bilo teško, mislila sam kako je mojoj djeci još teže i to mi je davalo snage da i dalje tražim rješenja. Za neke probleme smo ih našli, a za neke nismo nikada, kako je i sirius primijetila. Djeca s godinama nauče kompenzirati, a roditelji također. Naš je zadatak izvući najbolje što se može u zadanim okolnostima.
Baš sam ga neki dan vozila baki na čuvanje. Voli ići baki, ali počinje nervoza i divljanje po kući. Pitam ga hoće li radije doma ostati, NE! Prvo sam ga smirila, prvo verbalno - sve sam mu objasnila, skretala pozornost na nešto deseto, započinjala neke smirujuće aktivnosti bez efekta. Onda sam ga doslovno fizički umirila, na silu, čvrsto sam ga primila u krilo i rekla da mora kod mene mirno sjediti 5 min. Pa sam ga kad se lagano smirio prebacila u njegovu fotelju da sjedi mirno. I tek smo onda krenuli, ne mogu ga baki takvog uvaliti. U autu smo se lijepo razgovarali - i baš sam vidjela kako je bio zadovoljan kad sam konstatirala da je nekad teško biti roditelj i objasnila mu kako mi je bilo teško smiriti ga, a u nastavku sam rekla da je bome nekad teško biti i dijete. Čini mi se da mu je bilo nekako oslobađajuće to moje priznanje njemu, da je i njemu teško. Ja sam na svoje zakasnila, ali nema veze.
Toga nema kad nema tih masu termina koje moramo odraditi. Naprosto mu je previše.
 |
|||
Odgovori s citatom