ja nisam citala knjigu (ako ima tko se nudi za posudbu, tu sam), ali sam procitala clanke i imam neku sliku o svemu. pogotovo mi se svida onaj clanak gdje spominje kako je danasnji moderni odgoj ili ignoriranje djeteta ili stavljanje istoga u centar svemira. i da je vodenje nesto u stilu 'roditelji, bavite se svojim poslom, a dijete ce vas pratiti'. zanimljivo je da Juul jako puno spominje to vodenje, ali nikad jasno i direktno ne kaze kako to prakticno izvesti.

It appears that many parents of toddlers, in their anxiety to be neither negligent nor disrespectful, have gone overboard in what may seem to be the other direction. Like the thankless martyrs of the in-arms stage, they have become centered upon their children instead of being occupied by adult activities that the children can watch, follow, imitate, and assist in as is their natural tendency. In other words, because a toddler wants to learn what his people do, he expects to be able to center his attention on an adult who is centered on her own business. An adult who stops whatever she is doing and tries to ascertain what her child wants her to do is short-circuiting this expectation. Just as significantly, she appears to the tot not to know how to behave, to be lacking in confidence and, even more alarmingly, looking for guidance from him, a two or three year old who is relying on her to be calm, competent, and sure of herself.
http://www.continuum-concept.org/rea...InControl.html

RozaGroza, slazem se da su djeca prije bila puno vise uz odrasle, nisu se izolirala od svakodnevnice u neka geta s vrsnjacima u kojima vladaju umjetni odnosi s odraslima. ali mislim da si i ti malo zanemarila cijelu sliku. nisu djeca obvezno bila uz roditelje 24/7. koliko je djece odgojila baka, tete, sira obitelj, susjedi, pa cak je bilo normalno dati svoje dijete nekoj obitelji koja nije imala djece. da ne spominjemo dadilje i dojkinje kod visih slojeva.