Tatek priča o modi kao nizanju životnih..nazovimo estetsko-karakternih obilježja. Tatek je kao i ja pravo dijete potrošački neopterećenog djetinjstva. Samo smo onda imali, npr, pčelicu Maju i trajala je godinama, miki mausa, trajao je godinama..tatek je htio traperice, ja visoke puma patike nekoliko godina...a danas.....svakih 13 sekundi izmjenjuje se nečiji modni (čitaj marketinški) proboj. I to se događa tako brzo da postaje diktat i da se jednostavno ne stigne pet minuta promisliti o smislu toga...želje ne traju kao kod nas-godinama..nego..tek danima.
Mene samo nervira što se sve tržišno prebrzo dešava i to utječe na formiranje podilazećih sadražaja. I što je važnija trenutno-instant-mainstream forma od postojanog sadržaja. I što se to fura kao stil...štoviše općekulerski stil. I što su antistilovi samo prividno antistilovi i što se sve komercijalizira i samo tako opstaje. I što se ispraznost tretira kao stil i stav, pročitajmo samo jedan časpopis za djevojčice. Da li se npr u časopisu za djevojčice može naći objašnjenje kako npr nastaje duga ili kako radi fotoaparat ili matematička mozgalica? Ali zato koje sjenilo kupiti...napretek...ili kako znati kad je ON zaljubljen u nju...Svakako..to djevojčice zanima i daje im se bezvezarija na tone, ali je totalno uskraćena mogućnost da nešto nauče, onako, by the way...da budu kulerice zato jer znaju, a ne zato jer nisu staromodno odjevene.
I što se potencira to "biti različit od drugih" na taj način da odeš u trgovinu i staviš "dvije štrace" na sebe, probušiš uho grlo nos, i time postao jednak milijunima "različitih od drugih". Moda treba biti zabava i naš servis da se u nama dopadljivoj vanjštini ugodno osjećamo. A ne način sortiranja ljudi i djece...što je nažalost već pomalo postala kod velikog broja naših ljudskih jedinki.
Ali eto..to je moja sustavna tiha patnja..kichotovski weltschmertz (jel' se tako piše?)..ne, bez straha, ne rastu mi od frustracije brada i brkovi...samo sa čuđenjem idem po svijetu i tražim čovjeka..ne sa bačvom i svijećom nego sa kuhačom i otvaračem konzervi
No kao što rekoh..pišanje u vjetar. Ja sam umom zaostala u nekom neopterećenom dobu![]()