Dugoročne posljedice načina na koji se djete rađa
( i svega onoga što se zbivalo u perinatalnom razdoblju)

(op.prev. istraživanja navedena u ovoj informativci su iz baze podataka Primal Health Research, koja se može naći na http://www.birthworks.org/primalhealth/keywords.html


Zdravlje odraslog čovjeka je oblikovano u maternici, ali sada ćemo promatrati zdravlje u jednom širem smislu, zdravlje kao sposobnost da se voli sebe i sposobnost da se vole drugi. U suprotnosti s time postoji narušena sposobnost voljenja sebe i narušena sposobnost voljenja drugih (eng. impaired capacity to love oneself and impaired capacity to love others). Obući ćemo šešir epidemiologa (op.prev. time misli da nećemo promatrati pojedinačne slučajeve i pojedinačna iskustva, nego kroz prizmu statističkih vjerojatnosti).

Ključne teme kada se govori o narušenoj sposobnosti voljenja sebe i/li drugih:

Samoubojstvo, osobito samoubojstvo tinajdžera, je narušena sposobnost voljenja sebe.
Postoji istraživanje koje je pokazalo da je faktor rizika za uspješno samoubojstvo to da je osoba kao novorođenče bila umjetno reanimirana.
U British Medical Journal, 1999, objavljeni su rezultati istraživanja koje je provedeno u Švedskoj (Jacobson), a koje je ispitivalo različite metode koje ljudi koriste da bi počinili samoubojstvo. Rezultati istraživanja su pokazali sljedeće: oni ljudi koji su imali teško rođenje (npr. s vakumom), izabrali su nasilan način samoubojstva. Oni koji su imali pri rođenju neki oblik asfiksije (nedostatak kisika), izabrali su samoubojstvo koje je uključivalo neki oblik asfiksije (op.prev. radi se sve o statističkim vjerojatnostima, tj. statistički značajnim korelacijama, ne o nekom apsolutnom zakonu, vidi na
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=9

Također, čini se da postoji korelacija između toga kako je žena sama bila rođena i načina na koji će ona rađati svoju djecu, ali postoje i drugi faktori koji na to utječu.

Epidemiolozi nam pružaju ovakve podatke, ali oni ih ne interpretiraju. Nije njihov posao da ih interpretiraju. Ali, važno je doći do tih podataka; nije dobro graditi teorije pa tek nakon toga prikupiti podatke.

Epidemiologija je zaživjela prvi puta ovdje, u Londonu, sredinom 19. stoljeća (1850. epidemija kolere u Londonu), kada je John Snow pokušao pronaći faktore rizika za dobijanje kolere. Nakon ispitivanja je zaključio da je pijenje vode iz određenog bunara u četvrti Soho, faktor rizika za dobijanje kolere. Kada su zatvorili taj bunar, završila se epidemija kolere. Njegov posao nije bio taj da objasni zašto.
Danas je vrijeme da se prikupe podaci, a teorije će se već pojaviti.

Suptilni oblik samodestruktivnog ponašanja (narušena sposobnost voljenja sebe) jest ovisnost o drogama.
Nekoliko švedskih istraživanja pokazalo je korelaciju između majke koja je u porodu dobijala lijekove za ublažavanje boli (osobito one iz skupine morfija) i buduće djetetove ovisnosti o drogama. (op.prev. vidi sljedeće linkove: )

http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=295
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=6
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=5
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=7
http://www.birthworks.org/primalheal....phtml?study=8


Anoreksija nervosa je također oblik samodestruktivnog ponašanja. U Primal Health Research bazi podataka (http://www.birthworks.org/primalhealth/keywords.html ), postoje dva istraživanja koja su se time bavila.
Najvažnije je švedsko istraživanje u kojem su istraživači imali pristup popisu svih švedskih djevojčica koje su rođene u razdoblju 1974-1983 i imali su na uvid medicinske bilješke djevojka u dobi 10-21 godine koje su imale dijagnozu anoreksije, te je postojala i kontrolna grupa. Rezultati istrživanja su pokazali da je najznačajniji faktor rizika za razvoj anoreksije, cephalhaematoma pri rodjenju (op.prev. to je hematom na glavi, koji nije obična kvrga, nego nakupina krvi u kostima lubanje), što znači da je, iz mehaničkog kuta gledanja, porod bio težak (npr. vakum, forceps). (op.prev. abstrakt istraživanja je na http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=262, a na ovom linku http://www.birthworks.org/primalheal...html?study=580 , ima nešto o bulimiji)

Autizam se može prezentirati kao narušena sposobnost voljenja drugih. Autizam me zainteresirao kada sam se 1982. susreo s Nikom Tinbergenom, jednim od utemeljitelja etologije (op.prev. znanost koja proučava ponašanje životinja), a koji je podijelio Nobelovu nagradu 1973. godine s Konradom Lorenzom i Karlom von Frischom. On je proučavao neverbalno ponašanje djece koja imaju autizam, i to u njihovom kućnom okruženju. Ne samo da je mogao pružiti detaljne opise svojih zapažanja, već je istovremeno naveo faktore koji predisponiraju za autizam ili one koji mogu pojačati simptome. Neki od tih faktora, koje je identificirao, bili su indukcija poroda, «duboki forceps» porod, porod pod anestezijom i umjetna reanimacija nakon poroda. Kada sam ga susret, upravo je istraživao moguću povezanost između problema uspostavljanja kontakta očima kod djece s autizmom i odsutstva kontakta očima između majke i djeteta odmah nakon rođenja (vidi http://www.birthworks.org/primalheal...phtml?study=33)


1991. godine u Lancetu, objavljeno je istraživanje japanske psihijatrice Ryoko Hattori. Ona je istraživala faktore rizika da se razvije autizam i mjesta rođenja. Rezultati njezinog istraživanja pokazali su da djeca rođena u određenoj bolnici imaju znatno veći rizik da razviju autizam, od djece rođene u drugoj bolnici. U ovoj prvoj bolnici, postojala je bolnička rutina da se porod inducira jedan tjedan prije očekivanog termina i da se koristi mješavina sedativa, anestezija i analgetika tijekom poroda ( vidi http://www.birthworks.org/primalheal...phtml?study=12 ).

Najopsežnije istraživanje koje je provedeno ispitujući perinatalne faktore rizika za autizam je objavljeno u srpnju 2002. Istraživači su imali na raspolaganju podatke o rođenju sve djece u Švedskoj, u razdoblju od dvadeset godina (1974-1993). Osim toga, imali su podatke 408 djece oba spola kojima je dijagnosticiran autizam. Za svako dijete izabrano je pet kontrolnih slučajeva (ukupan brouj djece u kontrolnog grupi bio je 2040). Rizik za razvoj autizma bio je povezan sa carskim rezom, Apgarom nakon 5 min koji je manji od 7, majkom rođenom izvan Europe ili Sj. Amerike, krvarenjem u trudnoći, svakodnevnim pušenjem u ranoj trudnoći, malom težinom za gastacijsku dob i urođenim malformacijama. Varijabla «indukcija poroda», nije, na žalost, bila sastavni dio istraživanja, jer se nije bilježila u Nacionalnom registru poroda sve do 1991. godine.

(op. prev. ostala istraživanja o perinatalnim faktorima rizika za autistični spektar poremećaja nalaze se na http://www.birthworks.org/primalheal...tml?kw=*autism )

Postoji nekoliko razloga zbog čega su daljnja istraživanja u ovom smjeru nužna. Prvi razlog je taj što najstarija istraživanja u ovom smjeru su identificirale indukciju poroda kao faktor rizika, a novija istraživanja to nisu uzela u obzir. Indukcija poroda se eksplicitno treba uzeti u obzir, jer ona može biti povezana i s vaginalnim porodom (uz ili bez intervencija, poput forcepsa) i sa carskim rezom. Drugi razlog leži u tome što se epidemija autizma pojavila istovremeno kada se pojavila epidemija induciranih poroda.Treći razlog, možda i najvažniji, je taj da djeca sa autističnim poremećajem, prema novim istraživanjima, imaju drugačiji «sustav oksitocina» od normalnog.
Prve naznake u ovome smjeru pojavile su se nakon istraživanja uzorka krvi 29 djece sa autizmom i 30 neautistične djece iste dobi. Pokazalo se da autistična djeca imaju značajno nižu razinu oksitocina u krvi. Oksitocin se povećavao starenjem u normalnoj grupi, ali ne i u atuističnoj. Ovi rezultati su potaknuli daljnja detaljna istraživanja o oksitocinskom sistemu djece sa autizmom. Došlo se do saznanja da se oksitocin u mozgu može pojaviti u nekoliko oblika. Postoji nepeptidni oksitocin (OT) i «C-terminal extended peptides», koji se zajedno označavaju kao OT-X. OT-X predstavlja međustadij sinteze oksitocina koji se nakuplja u krvi , ako postoji neki poremećaj u sustavu procesiranja oksitocina (engl. «due to incomplete processing machinery). 28 dječaka s dijagnozom autizma su uspoređena s 31 dječakom iz kontrolne grupe (iste dobi, bez dijagnoze autizma) i rezultat je bio: autistična grupa je imala nižu razinu OT, povećanu razinu OT-X i povećani omjer OT-X/OT , u odnosu na kontrolnu grupu.
Drugim riječima, djeca s autizmom pokazuju alteraciju u oksitocinskom sustavu:postoje nedostaci u nacinu stvaranja oksitocina.

Zašto ova (gore navedena) istraživanja nisu bolje poznata i zašto ih se ne uzima u obzir?
Radi se o temama koje su popularne (ovisnosti, autizam, delikvencija...), o istraživanjima koja su objavljena u ozbiljnim stručnim časopisima...zašto ih mediji nisu «otkrili» i promovirali u javnosti?
Ne samo to da nisu postala poznata, nego istraživači koji su ih sproveli, imali su silne neprilike (Japanka Hattori je otpuštena s posla nakon što je objavila svoj rad). Zašto?

Ovakva vrsta istraživanja nije «politički korektna», previše potresa medikalizirani način rađanja.
(op.prev. Michel je izmislio pojam «cirkularna epidemiologija» koji se odnosi na situaciju koja, prema njegovom mišljenju, postoji danas u perinatalnim istraživanjima, kada se stalno jedne te ista istraživanja ponavljaju i kada se dokazuje i pokazuje ono što se već puno puta dokazalo i pokazalo. Dobra ilustracija za ovo je posjet Pubmed.com , to je najveca virtualna medicinska knjižnica. Pobala sam ukucati «induction, PRM» ne bi li pronašla istraživanje koje je ispitivalo čekanje do 48 sati versus indukcija kod PRM. Ono što sam dobila su silna istraživanja koja ispituju jedne te iste stvari, je li efikasnije inducirati mioprostolom ili oksitocinskim dripom, je li bolje mioprostol oralno ili vaginalno, je li oksitocinski drip bolji uz ARM ili ne itd..par tema koje se ponavljaju , a izbacilo mi stotinjak istraživanja...)

Cirkularna epidemiologija je današnja norma. S druge strane postoje istraživanja koja su potpuno ignorirana, koja se ne ponavljaju, ne provjeravaju, koja nikuda ne vode...cul-de-sac epidemiologija (fran. «dno vreće» ili ćorsokak epidemiologija).
Kada je istraživanje politički korektno, tada postoji cirkularna epidemiologija, a kada nije, tada se završi u ćorsokaku.

Ponekad je moguće izvući se iz tog ćorsokaka i otvoriti aleju...zato trebamo tragati za epidemiologijom koja će otvoriti nove vidike (engl. breakthrough epidemiology)!