Itekako.
Izgubim dobar dio dana dok se samo natjeram u glavi da nešto napravim. Točno taj nesretni perfekcionizam, užasno mi je teško natjerati se da nešto obavim ako u tome ne vidim apsolutnu motivaciju i neku vrstu sreće. Problem je što u većini nekih svakodnevnih bezveznih poslova ne vidim motivaciju. Obavim ja na kraju sve što sam si zacrtala, ali začarani krug je, razmišljam da moram, odgađam, odgađam još malo do krajnjeg roka, prođe mi vrijeme, pod stresom sam, napravim to ipak, i dalje pod stresom, pa kad napravim krivim se jer sam mogla drugačije i obećam si da neću više tako. Mhm, do idućeg puta..
Već godinama funkcioniram isključivo sa to do listama i određivanjem sata, odnosno roka u danu do kad to moram. I nekim nagradama za sebe kad obavim neke zadatke. Pisala sam već na forumu o nekim izazovima koje mi donosi kombinacija ADHD - perfekcionizam. Ljudi se smiju kad vide moj planer. Jasno mi je da na van zaista izgleda smiješno, ali meni uopće nije, jer ja drugačije ne mogu funkcionirati. Uglavnom svi zaključe da sam najorganiziranija osoba na planeti, a meni se uglavnom ne da pričati o tome zašto sam takva, pa prihvatim šalu.![]()
Isprike za off topic, htjela sam prokomentirati jer nijedna od nas nije sama u tome što nam perfekcionizam donosi, iako vjerujem da sve ponekad osjećamo same s tim problemom. Tako da skroz podržavam support group!