j-la, hvala ti na brizi. daleko je patnja od onog kako se ja osecam. mozda je zazvucalo ekstremno kad se izvadi iz konteksta, ali taj isprekidani post je nesto sto je meni oduvek odgovaralo, a poslednjih skoro 3 godine praktikujem svakodnevno (i pratim na appu), samo sam sad produzila s 18-6 na 20-4 i uvela jedan od 36 sati na rest day.
osim tog disanja, nemam nikakve simptome smanjenog kvaliteta zivota. za disanje sam prilicno sigurna da je stres najveci faktor, ali posle ivanine price sam rekla da postoji mogucnost da delom doprinosi i stitnjaca. moja dijagnoza je hashimoto, a nutricionisticki pristup hashimotu je smanjenje inflamacije i suplementacija. na obe stvari radim godinama, imam dosta konekcija s ljudima sa slicnim zivotnim stilom i/ili problemima. dijagnozu imam od druge trudnoce, sto je bilo davne 2008. godine. inflamatorne markere mi prati hematolog jer imam leukocitopeniju i trombocitopeniju koje su genetske i ne stvaraju simptome.
s obzirom da dobro spavam (zaspim cim legnem i koliko god da spavam dobro se odmorim), dobro treniram, imam energije za cetvoro dece, master studije, posao i vezbanje, imam uredan i funkcionalan seksualni zivot, rekla bih da mi je kvalitet zivota generalno sasvim ok. taj stres o kome pricam je vezan za drugu osobu, ja nisam izvor, ali jesam ukljucena u zivot te osobe. to je prosto 'zivot' i nesto sto se ne bi moglo izbeci bez da se naruse bitni i intimni ljudski odnosi. jedan deo tih problema je resen, ali da, osecam neke posledice, no to je neminovno, robot nisam. drugi deo je u toku, pomazem i sebi i drugima oko toga koliko mogu, ali opet, zivot.