Nisam mogla naći mjesto gdje bi otvorila temu a očajnički trebam savjet;

u braku sam 8 godina, imamo sina 8 godina.

Brak je u krizi dugo, u smislu potpunog odsustva ikakvih nježnosti, poljubaca, zagraljaja i odnosa ( zadnji smo imali prije 2 godine, ne ljubimo se uopće ).

Sve smo prošli, i razgovore i pokušaje popravka i sve...sve bi rezultiralo kratkotrajnim poboljšanjem i onda odmah isto. Ali guramo tako već godinama, prije svega zato što je odličan otac i funkcioniramo kao prijatelji i financijski smo stabilni.

Da skratim, neki dan smo imali iskrenbi razgovor u kojem mi je doslovce rekao da je s menom samo zbog djeteta, da me ne voli, da ne vidi opciju da ostari s menom...

Nažalost, ne volim ni ja njega...ali se bojim, užasno se bojim otići i krenuti od početka, sama sa djetetom, u podstarastvu sa malom plaćom, radni odnos na određeno, doslovce sutra može bit kraj...To me drži u braku - strah.

Gotovo sam sigurna da nema treće osobe, jednostavno nema više ništa između nas i nema se što spašavat.

Treba krenut dalje, a meni nije zamislivo, pogotovo zbog male sredine u kojoj živimo i jednostavno nemam kamo.

Molim vas savjet!