Nano, je ucenje latinskog nije gubitak nego dapace velika prednost. Ja sam latinski jako voljela iako nije bio lagan.
 |
|||
|
|
|||
Nano, je ucenje latinskog nije gubitak nego dapace velika prednost. Ja sam latinski jako voljela iako nije bio lagan.
Je, koristim latinski svakodnevno kad kupujem u Lidlu i razgovaram na kavi. ( koju vec mjesecima nisam pila s nekim)Lili75 prvotno napisa
Daj me nemoj. Potpuno je beskoristan ako ti ne treba u struci . Sad mi ne pada trenutni niti jedna na pamet osim medicine. Mozda pravo...
moja prijateljica je učila latinski u osnovnoj, srednjoj i na faksu. rekla mi je da joj je jako pomogao u učenju stranih jezika (govori pet stranih jezika).Je, koristim latinski svakodnevno kad kupujem u Lidlu i razgovaram na kavi. ( koju vec mjesecima nisam pila s nekim)
Daj me nemoj. Potpuno je beskoristan ako ti ne treba u struci . Sad mi ne pada trenutni niti jedna na pamet osim medicine. Mozda pravo...
Blago njoj. Imam blagu disleksiju i ne razumijem ni materinji jezik , tako da ni od latinskog nije bilo puno pomoci. Samo bubanje na pamet.
Posljednje uređivanje od sirius : 05.02.2021. at 05:49
Lili, nismo ga imali. Nije to bio moj izbor. U školi su za djecu koja su htjela na medicinu držali fakultativnu nastavu latinskog.
Morala bih potražit svjedodžbe al mislim da smo 3. I 4. Razred imali jako malo predmeta - uglavnom matku i informatiku, hrvatski, engleski i kaj ja znam kaj još. Vjerojatno logiku, psihologiju. Ma ne znam više
Vjerujem da mi je latinski, pomalo, pomogao oko stranih jezika i dobro dodje kod etimologije rijeci (kojom se ne bavim) i razumijevanja lijecnickih nalaza, sto je opcenito, igrom slucaja, dio kucne svakodnevice. S druge strane, moj muz od latinskog L vidjeo nije, a odlicno se snalazi s tim istim papirima. Ako mi, inace, poznajete muza, slikom i prilikom, onda je ocito posve jasno da ga nisam birala po velicini sick packa ili uspjesima u sportu i/ili modnoj pisti, ali mislim da bi dosta dobro prosao u Milijunasu, pod uvjetom da ga ne pitaju gdje su Stolac, Prozor, Ulcinj i Majske poljane. Ja konkretno znam gdje su, ali nista mi to ne znaci u zivotu. U najgorem slucaju, uvijek ih se moze potraziti na karti.
a, ae, ae, am, a, a, ae, arum, is, as, ae, is
Recitiram spremno danju i nocu. Ako me tko pita. A ne pita.
Posljednje uređivanje od Kaae : 04.02.2021. at 22:19
kaae, i ja se deklinacija sjecam, i hrpe poslovica (pa i morituri te salutant)
pa nije valjda prakticna korisnost jedino mjerilo toga sto bismo trebali uciti...
osobno volim sto sam ucila i jezike, i logiku, latinski, i sociologiju i psihologiju, i smatram da imam dobru opcu kulturu i ne bih se osramotila na potjeri
ne smatram ni da je strasno sto sam ja ili djeca mi katkad morala nauciti nesto napamet ili neke podatke koji im kasnije nece biti vazni, gledam na to kao razvijanje mozga, vjezbanje pamcenja, neku disciplinu, trebat ce im za neke druge podatke da nauce i razviju svoje sisteme
unatrag gledajuci, i veci dio faksa mi nikad nije zatrebao u buducoj karijeri...
Ma naravno da nije, imaju i raznorazne druge komponente svoje mjesto pod suncem. Ali sigurno postoji neka bolja, zlatnija sredina izmedju ucenja datuma nekakvih bitki napamet i samo npr. plesa, jer se dijete zapravo zeli baviti plesom.
Ja sam osobno prilicno istraumatizirana studijem u Zagrebu. Skola mi nije trauma jer sam se izvlacila na pamet i snalazljivost, a nikako na trud (jer mi je bilo dosadno).
naravno, tu se slazem, ne smatram da je trenutni sustav pogodjen, daleko od toga
Pitanje je i sto ko smatra opcom kultiurom.
meni je sasvim logicno da je opca kultura znati u kojoj stanicnoj diobi nastaje n a u kojoj 2n stanica? Kako nastaje vjetar?
No mnogima je opca kultura vezana za knjizvenost, povijest, glazbu, te geografiju.
To sto neko ne zna gdje je Derventa, a ne znam ni ja sve gradove u Srbiji, a jos manje npr. u Makedoniji. Danas na srecu, ili zalost, sve za cas doznas. Moji klinci kad im kazem da se nesto nalazi u Atlasu ili Tehnockoj enciklopediji me pogledaju, kao kad bi meni neko rekao da snijeg od bjeljanjaka utucem rucno. Mijenja se sve.
Po meni skolstvo je zapelo jos u prvoj industrijskoj revoluciji. Ne prati nikakve novosti. Prije si pitao sto nisi znao na 981, danas pitas google ili google lens.
Tako da se slazem s martom, zeljela bih da mi klinci uce i razvijaju kako nesto savladati. Naravno da nemam nista protiv da uce pjesme napamet. Jos u srednjoj su mene tjerali dijelove Gorskog vijenca da znam napamet. Nije da mi trebaju ti stihovi u zivotu, ne znam kad sam ih zadnji put koristila. Ali korisno je ucenje na pamet jer valjda treniranmo mozak da se ne ponasamo ko zlatne ribice.
Iako iz zivota zadnjih xy godina mislim da svi zivimo sretno kao one.
Latinski ucila nisam, nekad sam mislila da sam jako hendikepirana po tom pitanju, ali danas zivim mirno i bez njega.
Posljednje uređivanje od spajalica : 05.02.2021. at 06:46
Upravo tako.
S obzirom da je summer sažela sve moje misli, samo potpisujem. Sve je to treniranje mozdanih vijuga.kaae, i ja se deklinacija sjecam, i hrpe poslovica (pa i morituri te salutant
pa nije valjda prakticna korisnost jedino mjerilo toga sto bismo trebali uciti...
osobno volim sto sam ucila i jezike, i logiku, latinski, i sociologiju i psihologiju, i smatram da imam dobru opcu kulturu i ne bih se osramotila na potjeri
ne smatram ni da je strasno sto sam ja ili djeca mi katkad morala nauciti nesto napamet ili neke podatke koji im kasnije nece biti vazni, gledam na to kao razvijanje mozga, vjezbanje pamcenja, neku disciplinu, trebat ce im za neke druge podatke da nauce i razviju svoje sisteme
unatrag gledajuci, i veci dio faksa mi nikad nije zatrebao u buducoj karijeri...
Nano,
Znam da ste vi one generacije uskraćene za latinski u Suvarovoj.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 05.02.2021. at 08:01
Emily
to nije nimalo čudno, jer imaju najbolje visoko školstvo na svijetu. i najskuplje.[/QUOTE]
Tako je.
Ali, ako se slazete da je najbolje visoko skolstvo bas u SAD-u, valjda bi bilo ok barem uzeti u obzir da osnovne i srednje skole nisu takva smijurija kakvom ih se proglasavaju. Drugacije jesu, s drugacijim kriterijima, a ponekad samo drugacijim redoslijedom.
Pa da. Ako hoćeš voziti autobus, ne moraš znati latinske izreke.
Količina znanja se udvostručuje enormnom brzinom. Poznavanje općih znanja je sve problematičnije, a mi se ne mičemo od toga da svi građani Hrvatske moraju znati neke nabubane činjenice koje ne pridonose općem dobru u smislu primjene u profesionalnom životu.
I baš, što netko napisa, meni je nešto drugo opće znanje/kultura, nego nekome drugome. Ja sam se nemalo iznenadila kad netko nedavno nije znao koliko je dušik valentan. Meni je važnije da netko razumije barem na osnovnoj razini neke medicinske tehnike, kako se dobivaju slike i zašto se nešto vidi, a nešto ne vidi na nekoj slici, koja su ograničenja metoda ili koje veličine uopće ljudsko oko može vidjeti, od toga gdje je Modriča, Derventa ili Aržano.
Osobno smatram da je za svakoga važno znati one činjenice koje će mu biti potrebne u kritičkom čitanju i razumijevanju tekstova u vrijeme intenzivne infodemije. Internet je prepun informacija, neke od njih su potpuno netočne, neke su velikom većinom točne, ali se onda kroz takve tekstove koji na prvu ulijevaju povjerenje ubaci i par fake činjenica na koje se troši globalno silna energija da ih se opovrgne. U tom kaosu je nebitno je li prvi papa bio Sveti Petar, i kada je napisana prva simfonija, puno je važnije razumijevanje dobrobiti cijepljenja ili prednosti i nedostatke antibiotika. Važnije su i vježbe orijentacije u prostoru ili prostorne percepcije. A koga zanimaju religijske znanosti ili glazbena kultura, neka proučava.
Ne znam latinski, govorim tečno dva strana jezika, nisam nikad primijetila da mi je život siromašan zbog toga što ne znam.
slazemo se o razlicitosti, eto latinski mi je sigurno trebao i koristio vise od valentnosti dusika, koja mi bas nikad nije zatrebala
Kao netko tko je proveo dvije godine u usutavu Public High school (jest da je to bilo pred više od 20 godina, ali se računa), mogu o njima reći samo sve najbolje. Možda sam imala sreće, pa upala u dobar district, ali naginjem mišljenju da je puno više jako dobrih i dobrih public škola nego loših.
Cijeli koncept i način rada je meni bio fenomenalan. Koliko truda=toliko rezultata. Profesori dostupni prosječno 1x u danu na sat vremena za sva pitanja i instrukcije, besplatan prijevoz do i od škole, satnica se slaže prema afinitetu učenika, od 7 predmeta 4 su obavezna, ostale po želji biraš sam, prilagođavanje učeniku s teškoćom ili nadarenosti jer isti predmet dolazi u 4 verzije, npr. Engleski za učenike s opsežnim teškoćama, za učenike s manjim teškoćama, za učenike bez teškoća i za darovite/napredne. I svatko može dobiti i proći s 5, ali ne vrijedi svaka petica isto jer postoji bodovna skala (gpa- grade point average) za svaku ocjenu prema kojoj se onda rangiraju učenici. U mojoj školi je bilo i predmeta koji su nosili bodove za lokalni community college i računali se kao odrađen kolegij tog collega a bili su besplatni. U te dvije godine ja sam vidjela samo prednosti u odnosu na naš sustav i jako malo, ako i uopće, mana.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
U Americi je mozda najskuplje za strance, ali deca iz siromasnijih porodica ovde, posebno ako su manjine, imaju zilione opcija da steknu visoko i poslediplomsko obrazovanje.
Razlike u cenama su ogromne i u odnosu na to da li studiras u saveznoj drzavi u kojoj imas prebivaliste. Recimo, UC Berkeley je u rangu Ivy League skola, i skolarina je slicna kao za (privatne) Ivy League skole ako NE zivis u Kaliforniji. Ako da, onda je 2-3 puta niza! Ovo vazi i za ostale UC (University of California) skole.
Vecina Community Colleges u Bay Area (gde se Berkeley nalazi) imaju programe za transfer na UC Berkeley posle 2 godine, a te dve godine na Community College su ili besplatne za sve (slucaj recimo San Francisca) ili besplatne za srednjoskolce (preko puta zaliva, East Bay - Oakland, Berkeley i mnostvo manjih gradova).
I ako se bavite pravom, latinski je važan.
voljela bih da sam mogla zapamtiti i valentnost dušika, ali jednostavno ne ide sve u istu glavu
Zašto, da možeš na Rodinom forumu napisati da znašI ako se bavite pravom, latinski je važan.
voljela bih da sam mogla zapamtiti i valentnost dušika, ali jednostavno ne ide sve u istu glavu
Ne možemo svi znati sve pa čak i kad se radi o općoj kulturi. Bilo bi dosadno.
Zašto, da možeš na Rodinom forumu napisati da znaš
ne, nego da sam jača u tom dijelu, možda bih se usudila i u Potjeru
Pa upravo to. Zato nam sustav i ne valja. U Švedskoj ideš u školu i skupljaš bodove. Kad imaš dosta bodova, upisuješ fakultet. Ako ti fali matematike, upišeš još matematike pa upišeš kasnije fakultet. Tako mi je barem pričala prijateljica koja je tamo izbjegla iz Bosne.I ako se bavite pravom, latinski je važan.
voljela bih da sam mogla zapamtiti i valentnost dušika, ali jednostavno ne ide sve u istu glavu
Al baš na tim kvizovima mi je smetalo što je valjda opća kultura gdje i kad je rođen Sartre, a nije koliko ima elektrona u vanjskoj ljusci kisika ili još banalnije u kojim jedinicama je akceleracija. Premda se i to ublažilo zadnjih godina, samo baš i ne pratim.
Al baš to - mene MM šarmirao kad je za neke stolce u izlogu ispalio dizajnere (ja bila totalni tudum za to), a ja njega kad sam znala reći što mu se pokvarilo na autuI nije mu bilo jasno kako znam sve riječi pjesmuljaka koji se vrte u dućanu. A i kad je princ došao mu nije bilo jasno odakle izvlačim pjesmice uspavanke. Nemamo sve iste sklonosti i to je super. A super je i što oboje znamo prvi glavni stavak termodinamike
Školstvo bi trebalo smanjiti to "opće" i koncentrirat se na pojačavanje onoga što ionako sjedi u nama.
Baš to klinci ne povezuju,ili ne povezuju dovoljno
Škola je obavezna i besplatna za 1-8 razred, međutim u odnosu nekad kada sam ja išla, ovo kao da je preuzelo neki tržišni model za sisanje novca roditeljima.
U redu knjige su besplatne, hvala Gradu.
Mape i boje se moraju kupiti ionako, pa 250 kn bi ispalo tako i onako. Jelo se isto mora kupiti, pa ne pada s neba.
Produženi i tjelesni za djecu koja ostaju poslije nastave, naravno, ista stvar. Aktivnosti izvanškolske i radionice, razumljivo treba platiti.
Ali tu je sad još niz toga... te materijali za izradu ovog i onog kod svakog međunarodnog dana nečeg, za blagdane, svaki tjedan izdatci, pred školom prodaja ovog i onog, sajmovi ovi i oni, a posljednje roditelji su počeli uzimati poklone za sve u razredu kad je njihovom djetetu rođendan, i u redu svatko ima pravo na izbor što će, ali što je sljedeće?
Moji dečki su već daleko od osnovne škole, ali bilo je toga i u njihovo vrijeme (a bome i u moje). Daklem, ovako:
- udžbenici - ok, ali često treba nabaviti radni materijal (listiće za ispite, radne bilježnice, obične bilježnice i slično - obično učiteljica kaže da je to štajaznam 100 ili 200 kn za cijelu škg)
- tjelesni - cure su napisale, postoji besplatni program na razini grada Zagreba u većini školskih dvorana
- izvannastavne aktivnosti ne plaćaju se, a u školi provjeriš što se sve nudi i koji su termini. Moj L. je zbog loše motorike išao na keramičare i obožavao je to. Nula kuna, samo je nosio pregaču od likovnog. Izviđači - nula kuna, informatiku provjeri u školi, ne znam kako je sada
- didaktički neoblikovani materijal - ako budu tražili, doneseš ono što treba od onog što imaš doma (vunu koju nitko doma ne koristi, krpice, kestene, razno...)
- bojice i slično - to ne kupuješ svake godine, nego samo dopunjavaš. Obično smo kupili po jednu Hlapićevu kutiju u sezoni, a koristili su ju obojica prema potrebi.
Hrana - provjeri ulaze li tvoja djeca u kategoriju za besplatan obrok (ako imaš dječji doplatak, ne znam više regule, ali to ne ide automatski nego se piše zahtjev i dostaviš papire koje traže - da si samohrani roditelj i slično). Znat će to u stručnoj službi. Pitaj ih.
Sajmovi u školi - kako i inače doma pečeš kruh i kolače, ispeci i za to. Jao, meni ponekad fali, jer mi smo se godinama sjajno zabavljali izradom kolača za školske sajmove.
Rođendani - bratemili, u razredu ih je 20. Doneseš 2 vrećice bombona i djeca se počaste. Moj L. je za svoj rođendan obično nosio tombolu + vrećicu s brojevima koje su izvlačili + vrećicu s kramom (za to darivanje u školi ništa ne kupuješ, nego pokupiš svu kramu iz kuće, zapakiraš i podijeliš
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.12.2022. at 12:30
ovo prvi put čujem da se dijete kupuje poklone za sve u razredu kad mu je rođendan???
kod nas se podijele 2 vrecice bombona i to je sve
Posljednje uređivanje od buba klara : 21.12.2022. at 13:10
Evo, kako sam pitala evo mi odgovora. Škola ima priredbu, dijete treba doći u svečanom. Msm kaj? Gdje? Wtf
uopće se nemoj uzbuđivati
svečana je čista majica i čiste cipele, uredno počešljano dijete
o skupljanju novca, reci da nažalost ne možeš sudjelovati - to su fore koje neke nadobudne i glasne mame pokrenu pa se onda svi moraju prilagođavati
o dodatnom materijalu - reci učiteljici da nažalost pokatkada nećeš moći sudjelovati jer jednostavno nemaš mogućnosti
neke škoslke aktivnosti bi trebale biti besplatne, pa čak i sportske - samo trebaš provjeriti što se nudi u vašoj školi
prehranu - provjeri ima li tvoj dijete na besplatnu školsku prehranu
izleti su nažalost vrlo skupi - također na roditeljskom reci da nažalost smatraš da su preskupi i da tvoje dijete neće moći sudjelovati (imaju i besplatna mejsta, obično agencije daju za dva učenika besplatno); ili opcija je da odmah počneš izdvajati cca 20kn mjesečno do 5.-6-mjeseca da imaš za izlet (cijene su sada od 300 kn pa naviše; zadnji kod nas jednodnevni je bio 380 - Senj, Rijeka ...)
Sve sam do sada pokrila i budem i izlete. Jedino evo rođendan ne mislim uzimati poklone. Samo si mislim da je godina 1998. kad sam išla OŠ ispala bih iz apsolutno svega jer nisam tada imala ni za školsku užinu. Rastužuje me to što je takav imperativ na kupi, kupi, kupi.
Prvi put čujem za ovo, a mislila sam da sam sve čula.
To je totalno tačno za nadobudne mame, svaki razred ima obično dve- tri koje pokušavaju svima da kroje kapu. Obično svi ćute, a kad malo zagrebeš, nikome ne odgovara njihova nadobudnost. Nekad one nadvladaju, nekad prevagne onaj "običan", da ne kažem razuman deo razreda.
Naše su imale ideju da učiteljici za kraj 4. razreda kupe bicikl.
I kupile su ga, ali tako što se 90% mama izjasnlo da one mogu dati tačno tu i tu sumu (prvobitno predloženu, pre izliva nadobudnosti), a ko oseća potrebu neka doda koliko god hoće i može.
Na kraju je tako i bilo, te tri-četiri nadobudne su finansirale bar trećinu sume, učiteljica se najljubaznije svima nazahvaljivala i nikad ne koristi taj bicikl.
Ali nek su se mame pokazale.
Ja bih baš tako kako Peterlin kaže: ili pokupila nepotrebne simbolične sitnice iz kuće, ili ih napravila na brzinu od nečeg što već imam- ili odnela bombone kao i svi mi do sada, otkad bombona nije poklon?
Inače tih bolesnih razmetanja i nadobudnih ideja ima svuda. Evo MM je išao da kupi poklon tajnom prijatelju jer je to najnovija nadobudnost jedne brilijantne koleginice. Pri tome su svi u korenu sasekli njena fantaziranja o sumi i sveli ih na cenu jedne veće Milke.
Žuta, ne znam ima li u vasoj skoli onaj program Vikendom u skolske dvorane? Kod nas su to zamijenili za radne dane (vikendom nikad nije zaživjelo) i djeca imaju 2x tjedno treninge u skolskoj dvorani (na izbor im je stavljeno nekoliko sportova). Sve vodi profesor tjelesnog. Besplatno. Idu u terminu nakon jutarnje nastave, tako da ostanu i klinci koji ne idu u boravak, kao i oni koji su u boravku.
Besplatne su i ostale izvannastavne aktivnosti koje vode nastavnici skole (zbor, likovna, dramska, filmska, novinarska...) a nude se od 1. do 8. razreda.
Sto se tice prehrane - sad je isla neka anketa za besplatni obrok u skoli od iduceg polugodista...
Izleti (oni stvarno jesu najskuplja stavka) - ovako kako je Vrijeska napisala - u pravilu agencije daju 1-2 besplatna aranžmana za djecu slabijeg imovinskog stanja.
Za priredbe se na uzbuđuj - čisto i uredno, ne mora biti nesto jako svečano.
Posljednje uređivanje od buba klara : 21.12.2022. at 11:13
Ovisi o školi
Jedino što mi plaćamo su izleti, kazališta i sl.
I dobijemo obavijesti za tipa dan kravate,
dan jabuka, dan kruha, disney dan, dan šešira, dan vukovara sto da donesu ako imaju. Ništa nije obvezno
Imaju u razredu secret santa, to je fora. I volonterska skupljanja par puta u školi
Ovo tvoje mi je bas koma, koliko zahtjeva
kod nas su to bili poklončići , ne pokloni, tipa par bonbona, ili čokolada ili štapići tako nešto slično, ponekad i zapakirano u mrežicu, ili papir, ali ti odlučuješ šta ćeš napraviti.
u moje doba je to bilo da si AKO SI HTIO doneso nešto kolača, ja sam te kolače obavezno sama radila. poslije je bilo kutija domačica i slično. Ali to je tvoja odluka, i ne trebaš se pokoravati onom što ne želiš, ko i pokloni za kraj polugodišta, godine, izleta ( za izlete uvijek ima najmanje 1 gtatis po razredu, ko i za kino i kazalište)
Svećana odjeća ? važno da je čisto , obućeš kaj želi dodaš neku mašnu, kapu, šal ......... znači ništa posebnije
joj mame mojih mlađih su stvarno bile/ jesu pacijenti ali i tu se može stati na žulj, do k se kod velikog mogloveć od 3-4 razreda organizirati da djeca sama skupe par desetaka kuna ( doslovno max 10-20 kn po djetetu) i da se kupi ili sredi neki poklončić i čestitka, tak i na kraju osnovne ) kod manji je to išlo u nebesa, pa svako malo daj još ovo, pa ovo, pa na kraju imaju samo x00(0) kn viška za koje uzmu još povrh svega materijalnog i poklon bon. Čudo jedno da za dan učitelja nisu ove godine ništa tražili . Sad je kod malog išla samo zajednička čestitka ( ali možda do petka iskrsne još nešto)
Čekaj malo, poklon za učenike ili za učitelje? Za učiteljicu može rukom rađena čestitka za Božić na koju se svi potpišu, a poklon na kraju 4. razreda. Sorry na offt.
secret frend je bio popularan kod curke u osnovnoj ( isto je išla neka sitnica), i sad znaju ponekad čak i bez šešira za Božić, Valentinovo ili nešto treće podmetnuti neki poklon ( moja to sad sredi ishekla žabu ili neku drugu živinu, i ubaci u prolazu, znači nekaj kaj iskoristi materijal od kuće, malo vremena i slično)
poklon za učiteljicu, ( ovo gore spomenuto) , a ponekad i za jezičare
Sad samo za razrednicu čestitka ide za Božić
Ujedno Žuta ne moraš to naglas staviti da uzimaš gratis nešto ( recimo za izlet), reci učiteljici, ukoliko se javi više njih može i proporcionalna olakšica.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.12.2022. at 15:09
Svečana odjeća = čista i uredna odjeća, ali mislim da se tu ne radi o redovnoj odjeći nego o maskama za maškare i priredbe. Bome, ja sam vrlo često sudjelovala u toj izradi maski i kostima za vrtić i školu. Može se doprinijeti i rukama, ne trebaš sve kupiti i platiti. Meni je bio gušt šivati kostime, ali to sam češće radila za vrtić nego za školu. Za školu - povremeno scenografije za školske predstave. To ništ ne košta osim malo snalažljivosti.
Primjer: Moj E. je negdje u petom ili šestom razredu napravio scenarij i tekst za Kuginu kuću. Naučili su uloge, ali trebalo je za predstavu napraviti kolibu i raspelo. Za kolibu su se snašli - kartonska kutija iz kvartovskog Konzuma, ali raspelo sam im ja napravila na poslu od otpadnog rebrastog kartona. Na njemu je bio lik Isusa s gaćama od papirnate maramice
Sorry na offt, ali meni je uvijek bilo drago i zabavno pomagati klincima oko toga. Uglavnom je super prolazila kreativnost uz malo ili nula para. Didaktički neoblikovan materijal i udri.... ali naše učiteljice su to cijenile. Kako je sada - nemam pojma.
naši rade projekte tipa površina, volumena, pa iskoriste kolaže, boje, kutije što ima po doma.
sad je mali radio projekt iz površina ( Žirafa) , a veliki kad su radili volumen ( Umjetnički paviljon i uspinjača).
Otišli smo offt.
zutaminuta prigovara na dodatne troškove. Ja mogu samo reći "dobrodošla u klub", jer tako je i u osnovnoj i u srednjim školama. Moraš djetetu kupiti papuče, opremu za tjelesni, pernicu, bojice, blabla... odjeću i obuću (ne znam jesu li zaživjele školske uniforme, jer prije par godina naša kvartovska škola bila je na popisu onih koje uvode uniforme, ali danas mi se čini da su im učenici šareni ko papige - nikakvih uniformi na vidiku...)
Dodatni troškovi tema su za roditeljski i razredne informacije. S druge strane, slažem se s ovim što je pulinka napisala - često se u razredu nađe par nabrijanih roditelja koji se žele umiliti učiteljici kupujući poklone za tuđe parepa to treba izbjegavati. Bolje je učiteljicu pitati kako se može pomoći u okviru zadanih mogućnosti, a stručnu službu na što sve ima pravo samohrani roditelj. Ja se sjećam da su za školske izlete u svakom razredu imali jedno ili dva mjesta gratis za učenike koji to ne mogu platiti, ali trebalo je imati dokumentaciju (korisnik dječjeg doplatka, samohrani roditelj i slično). To škola ionako ima, ali mislim da se ne guraju to obznaniti ako ne dobiju direktno pitanje.
Me treba dokumentacija za gratis, treba izraziti želju ako je potreba za tim, ali ako je više kandidata, onda se bira ili podobniji ili se dijeli u nekoj proporciji. U svakom slučaju treba pitati, to bar ništ ne košta
Posljednje uređivanje od jelena.O : 22.12.2022. at 09:28
Mi smo u vrtiću pakirali male poklončiće za svu djecu za rođendan, ali to su stvarno bile sitnice, slatkiši. U školi slavljenici ne poklanjaju drugoj djeci, a dosad nije bilo još ni jednog rođendana u igraonici. Sumnjam da svi imaju rođendan u drugom polugodištu. A ne radi se o nekom socijalno loše-stojećem razredu. Čini se kako ti grah padne. Imamo i mi nadobudnih roditelja, ali se u drugim domenama iskazuju.
Kod nas su takvi pokloni zabranjeni. Ako se donesu u skolu, poslat ce ih natrag. Za rodjendan mogu donijeti kolac (bez kreme), vocna salata, vafl ili keks za sve. Svako dijete u razredu nacrta jedan crtez za slavljenika koji se onda zaklamaju u jednu biljeznicu.
U razredu imaju plisanu igracku/maskotu (zeko, pas, plisana lutka, svake godine druga) koju na rodjendan nose kuci zajedno s kofercicem u kojoj su potrepstine za prespavati (cetkica, pidjama…) i biljeznicom u kojoj napisu (odnosno roditelji) kako su proveli dan i stave slike. To sve radi i uciteljica za svoj rodjendan.
Posljednje uređivanje od Munkica : 22.12.2022. at 16:56
I kod nas se zna u vrtiću raditi ta slikovnica!
Moji dečki su rođeni taman malo iza kraja školske godine kad počinju lubenice i nosili smo lubenicu u vrtić ili dinju ovisno o djetetovoj želji, curka je tipično zimsko djete isto bi nešto sezonsko smislili.
Da i kod nas su u vrtiću nosili tog plišanca doma na vikend, al nisam sigurna jel to bilo za rodjendan ili je išlo abecednim redom.
U školi djeca ako žele počaste slatkišima za rodjendan drugu djecu (par vrećica, ništa special), ali ih dosta to i ne radi.
A kad su malo stariji (6./7.razred) i to prestane. Evo kaže kćerka da kod njih to više nitko ne nosi.
Meni je bilo puno poželjnije u kćerkinom razredu da kad slave rodjendane (igraonice, kasnije kino i sl.)ne pozivaju svi sve iz razreda nego zaista krug djece s kojima se druže.
Kod sina je drugačije, otpočetka svi pozivaju sve na rodjendane, toga je moreee. U zadnje vrijeme su curice počele pozivat više curice, a dječaci dječake. Svejedno previše rodjendana.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.12.2022. at 21:12
Izviđači su besplatni? Niste plaćali ni izlete?
Ne mogu vjerovati što sve ne izmišljaju.
Kod nas ništa od toga nije bilo.
Čak je ravnatelj OŠ otkazao izlet za Plitvice u, čini mi se, 7. razredu jer je bio preskup i onda su svi zajedno išli na pješačku turu oko Zaprešića potpuno besplatno.
U gimnaziji isto tako. bili su izleti, ali uvijek dva mjesta besplatna i blizanci su plaćali samo za jednoga. Ne znam tko je koristio besplatna mjesta, ni kriterije za to. Treba pitati u školi.
Kaj se tiče rođendana isto nikad ovakve nebuloze koje tu čitam. U naše vrijeme su bile igraonice popularne i McD i onda se znalo dogoditi da pozovu 20 djece, a dođe svega 5.
Meni je to bilo i preskupo i bez veze i nikad to nismo radili.
Kći je odrasla u divnu mladu ženu bez ikakvih trauma. Ništa joj nije falilo.
Evo baš na Badnjak pričamo. Kitimo bor i ja joj pričam kako, prije 15- 20 godina nismo imali novca, njen otac i ja jer on tada nije radio i onda je on na Badnjak navečer obilazio mjesta gdje su prodavači borova ostavili neprodane borove i uzeo bi jednoga i donio doma pa smo tek tada, oko 22-23 sata kitili bor. I tako godinama dok se nismo financijski oporavili.
I kaže kći meni da se toga uopće ne sjeća i sva je u čudu kako i kada je to bilo...
Ona se samo sjeća ogromnog bora i tate kako ga unosi u kuću i onda ga s radošću kitimo.
I rekla je da se sjeća da njoj baš ništa nije falilo i da je imala lijepo djetinjstvo.
Tako da, Žuta i svi ostali koji nemate, ne zamarajte se jer djeca to ne vide.
Slažem se s Tanči.
Djeca će zapamtit obit.trenutke, posvećenost roditelja, zajednički provedene trenutke, izlete, kićenje bora, pravljenje kolača,...šta god je obitelj zajednički radila.
Osim možda ako je totalna neimaština, ako se nije imalo doslovce za jest.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 26.12.2022. at 15:35
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom