Pa ni dojenački grčevi ne počinju uvijek od rođenja. Sazrijevanje nije linearan proces. Pitaj pedijatra ima li odstupanja i potrebe za specijalističkim pregledom, ako ni zbog čega drugoga - zbog duševnog mira.Tatamamma prvotno napisa
Samo da odgovorim na pitanje o tome kad su simptomi prestali - kod mog mlađeg sina prestalo je početkom dohrane i nikad se nije ponovilo. Stariji je druga priča - kod njega je urođena neurološka smetnja potrajala dugo, do danas. Nije to jako izraženo, ali postoji. Ne mogu reći kad se prestao tresti, ali loša koordinacija grube motorike potrajala je stvarno dugo. On je kasno prohodao, nije imao razvijen refleks žvakanja, kasno je progovorio, nije mogao žlicom pogoditi usta valjda do četvrte godine, nije mogao sunožno skočiti do pete godine, nije naučio voziti bicikl do desete ili jedanaeste, a rukopis ima očajan i dan danas. Navesti konac u iglu - nemoguća misija. S druge strane, osim što ima tu sitnu nepreciznost prstiju koju je naučio kompenzirati, to je uspješan mladi čovjek, studira na zahtjevnom fakultetu i sve je u redu. A to što mu je teško precizno zalemiti neku elektroniku - snašao se on. Nasloni laktove na stol da si stabilizira ruke (i danas ima mikropokrete) i sve ide.
Bitno - godinama je hodočastio Suvagovom neurologu, fizijatru i logopedu. Krenuli smo kasno - imao je tri godine. Zadnji nalaz neurologa bio je uredan - neposredno prije mature. Prije toga uvijek je bilo nekih odstupanja. Hoću reći - čak i ako ima odstupanja i nalazi u ranoj dobi nisu sasvim uredni, to se u većini slučajeva preraste i riješi. Sretno!
 |
|||
Odgovori s citatom