Ima li jos koga sa ovakvim problemom?
Citala sam na stranicama udruge disleksicara o disleksiji i disgrafiji, ali nekako bi mi bilo lakse razmjeniti iskustva s nekim.
 |
|||
|
|
|||
Disleksija
Ima li jos koga sa ovakvim problemom?
Citala sam na stranicama udruge disleksicara o disleksiji i disgrafiji, ali nekako bi mi bilo lakse razmjeniti iskustva s nekim.
Nemam iskustva, ali mogu ti reći da sam pročitala knjigu "Dar disleksije" nekog Amerikanca. Vjerujem da će ti biti zanimljiva.
Hvala ti...evo idem odmah traziti tko je taj Amer!
Nasla sam! Zove se Ron Davis, postoji cijeli portal vezan uz taj naziv, ali svejedno bih jako voljela da mi se javi netko tko ima iskustva s disleksijom. Nitko do nasih prijatelja i poznanika nema disleksicnog klinca, pa mi je malo tesko objasniti s cim se borimo.
kate, javi se u udrugu IDEM u Ilici.
oni se, između ostalog, bave i disleksijom i pružaju pomoć u učenju malim disleksičarima.
također imaju sastanke roditelja na kojima razmjenjuju iskustva i međusobno se educiraju.
Super informacija! Lutonjice, hvala puno!
Paz' vamo (prilično off topic):
Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim.
Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.
Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma.
Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu.
Ako sam dobro shvatila iz one knjige, to što taj tekst možemo ili ne možemo normalno čitati nema veze s disleksijom. Premda sam se i ja baš toga prvo sjetila. Stvar je da disleksičar ne može vizualizirati "značenje" apstraktne riječi. Neću dalje objašnjavati jer nisam sigurna da uopće dobro razumijem.
Da, zato sam i stavio off topic. Problem je zapravo prilično kompleksan.
Onako uzgred, prilično sam potkovan u asistivnim tehnologijama za slijepe, a među njih u ogromnoj mjeri spadaju pomagala za čitanje koja su važna i kod disleksije. Za hrvatski i srpski jezik već par godina postoje dobri sintetizatori govora, Wintalker i AnReader, a potonji čak jako dobro zvuči. Aktiviraju se hardlockom i to je glavna zapreka masovnijem korištenju.
IMAMO ISKUSTVA SA DISLEKSIJOM osobno i kao stručni suradnik, javi što te točno interesira tema je više nego komplaksna pogotovo u društvu u kojem živimo.
R.Davis te može dosta zbuniti ukoliko nisi već upoznata sa problematikom ali i prilićno obeshraabriti, važno je što važnije uočiti i početi s "tretmanom ", koji doduše ima za funkciju jedino obično natprosječno inteligentno dijete sa sasvim drugačijom koncepcijom vizualizacije i prihvačanja te obrade informacije, ukalupiti u ono što svi ostali vide i mogu... no i to je nešto...
djeca su u pravilu natprosječno inteligentna, vrlo često ih se zbog teškoća u čitanj u i pisanj u smatra lijenima, glupima i sl.. no istina je sasvim drugačija djeca su u stvari mali genijalci za početak idi na slijedeći linkić
http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-sto-je-disleksija.html
a onda se javi šta još te interesira.
Zašto?Originally Posted by plavi aneo
pa , Davis donosi neka nova razmišljanja i otkrića ako ih je moguće tako nazvati, s jedne strane lijepo nam veli da sva naša nastojanja da ukalupimo dislektičara silnom vježbom koju provodimo preko vježbi i kod kuće i kod logopeda zapravo ne daju učinak kakav bi mi htjeli, a s druge pak strane donosi novi sasvim jednostavan i revolucionarni pristup terapiji i oslobođenju problema, da nam se čini da je rješenje samo tu iza ugla...no nije baš.. bar nama nije bilo.
Ja osobno sam gutala tu knjigu u više navrata kao i neki kolege bila sam shrvana spoznajom koliko naš "uobičajeno ukalupljeni svijet" može izgledati bilo kojem inteligentnijem ili manje inteligentnom biću...
No ljepo je vidjeti svijet iz njihove perspektive, meni je pomoglo da pratim gdje zapinje moje dijete i sve do zadnjeg je točno...
Mi nastavljamo dalje strašnom mukom no nadamo se još većem uspjehu.
Svakako poslušaj Lutonjičin savjet i učlani se u udrugu. Prijateljica ima dvoje djece sa disleksijom i disgrafijom i ima dosta problema sa razumijevanjem profesora u školi. Budeš li dobro potkovana i imaš li još nekoga uz sebe, lakše ćeš voditi bitke, koje ti, na žalost (sudeći po njezinom iskustvu) slijede.
Moja je Sara imala disleksiju i disgrafiju i imali smo prilicno problema tokom skolovanja( tim vise sto su govorili da je lijena,da nece pisati,da pise kao nogom,guta slova i obrce),javio nam se zbog toga i poremecaj ponasanja koj ije poslije dijagnosticiran kao hiperaktivnost.Isla je u Suvag kod logopeda i psihologa( do 6 razreda,poslije kontrole),dobila je preporuke za pisanje itd.Na zalost u skoli su se uvijek na to oglusili.Uz puno truda i ucenja kod kuce samnom,zavrsila je 7 i 8 razred sa zasluzenim 4.
Upravo tako, to sam htjela reći svojim javljanjem.
Nažalost iako postoje preporuke i zakonski okviri izdani od ministarstva, u školi svakog dislektičara čeka velika borba koju neće izboriti sam i upravo tu najveći teret pada na roditelja. :/
Naime želite li da vam djete zaista uspije, onih dva puta tjedno po pola sata vježbi logopeda, koje, ako ste sretni, ste uspjeli izgoniti ili pak platiti svojem dijetetu, uz sve preporuke za školu i sl. neće ništa značiti ako se sami sto i pedeset posto ne uključite u to.
Nažalost ima dana kada bih najradije kapitulirala jer izgleda da nikuda ne napredujemo...
No ponosna sam da sam tvrdoglava, uporna i zanovjetava mama svom sinu dislektičaru i disgrafičaru, jer ga nisu uspjeli utrpati u grupu "glupih, sporih čitača, lijenih, nezainteresiranih, neodgovornih".. i Dragi Bog zna kakvih sve ne ...
Danas -najčešće sam ljuta ja na njega i on na mene i oboje na cijeli svijet, ali ipak zajedno guramoo i znamo da je to jedini način ako želimo da uspije.
Moj sin je prošao sa izvrsnim i to ne poklonjenim već zarađenim , iako je svka lekcija prvo prošla moje ruke jednako kao i svaka lektira i sl ali napredujemo... timski i dosadno krčimo svoj put...
I na ovo će svi reći pa kaj se žališ on nema problama ak je tak dobar u školi- nažalost ima i ima mene iza sebe i svoju malu seku koju ko puževi vučemo po suncu i po kiši u školu i natrag, i opet u krug, na vježbe pa doma... 8)
Ali nedamo se, naime moj sin kada je shvatio da ima disleksiju tužno mi je rekao "mama ali ja onda neću moći na faks.." :shock: - ogromne su to riječi za tak malog čovu, no obzirom da je u prvom osnovne svima objasnio da "brojevi zapravo nemaju kraj", nije tak strašno .
U svakom slučaju ja sam mu obećala, ako će htjeti na faks-ići će, i mislim svoje obećanje ispuniti..
podižem ovu temu
naime mom sinu je dijagnosticirana disleksija i disgrafija i idemo kod logopeda 1 tjedno
pomaka ima u smislu da mu je ponašanje u školi donekle bolje jer je kako on kaže shvatio-ja imam drugačiji mozak- ali dalje od toga baš i ne
postoji li u Splitu neka udruga za takvu djecu
Ima, ima.... Evo link na članak (nije baš nova vijest, ali možeš ih potražiti): http://www.slobodnadalmacija.hr/Spli...7/Default.aspx
Inače, na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju možeš naći popis ustanova i udruga (pronjuškaj malo, imaju i forum, nije baš prometan ali imaju logopeda koji odgovara na pitanja, ima i iskustava ljudi s disleksijom itd): http://www.hud.hr/index.html
Sretno!
hvala Peterlin tek sam sad vidjela tvoj odgovor
Vizualna disleksija.
Ako je problem slušno prepoznavanje, trebalo bi smisliti nešto slično i objasniti ljudima kako takva osoba čuje.
Inače, da se vratim na ove vizualce - moje dijete je stanju postaviti u glavi komplicirani matematički problem i zapisati ga, da bi na testu izgubilo bodove jer pri kasnijem prepisivanju napravi npr. ovakvu grešku - od dvije trećine ispadnu tri polovine i čitav prethodni trud ode vrit...Isto, za neke zadatke uopće ne mogu prokužiti na koji način ih rješava, jer sasvim sigurno ne misli linearno nego "poprečki". Sva sreća da profesorica to zna, ali rezultati standardnih pismenih provjera uvijek su mu lošiji od očekivanih.
Joj, ne spominji. Moja je blaga disleksičarka pa test iz matematike bude muka živa. Sve riješi, a zadnji konačan rezultat umjesto 105 upiše kao 150, 838 se časkom pretvori u 383, pri oduzimanju 300-195 recitira: tristo minus sto je dvjesto, minus devedeset pet je dvjesto pet. Srećom, pri kontroliranju uglavnom primijeti glupost pa ispravi, jedini joj je problem što na kontrolu - zaboravi.
Joj, ne spominji. Moja je blaga disleksičarka pa test iz matematike bude muka živa. Sve riješi, a zadnji konačan rezultat umjesto 105 upiše kao 150, 838 se časkom pretvori u 383, pri oduzimanju 300-195 recitira: tristo minus sto je dvjesto, minus devedeset pet je dvjesto pet. Srećom, pri kontroliranju uglavnom primijeti glupost pa ispravi, jedini joj je problem što na kontrolu - zaboravi
Ja se uvijek pitam da li bi i moje dijete bilo okvalificirano kao blagi disleksičar tj. samo s nekim elementima disleksije da se doma s njim nije sustavno radilo (ne tlačilo nego iznalazilo metode koje pomažu). Nije bitna ocjena, nego osposobiti dijete da funkcionira, da prepoznaje greške i slično.
Evo primjera - rješava moj sin jučer neki zadatak iz matematike s kutevima u trokutu. Kad napokon uspije pročitati točno, on odmah može zamisliti rješenje, ali nije u stanju korak po korak napisati kako se do toga dolazi tj. zadatak napisati kao jednadžbu s jednom nepoznanicom. Trebao bi "navigaciju" jer to nije njegov način razmišlajnja. Ostavila sam ga na miru. Nek on sam objašnjava profesorici kako je riješio. Ona je odavno shvatila da on kuži neke stvari, ali da mu je percepcija drugačija. Teško je nama "linearcima" to uopće zamisliti, a još teže je njima shvatiti zašto ih tjeramo da rješavaju te zadatke baš na način koji se njima čini kompliciran i bedast.
Još u nižim razredima učiteljica je mog sina slala na Klokana jer tamo se rješavaju logički zadaci i to mu ide odlično. U stanju je u glavi zbrajati troznamenkaste brojeve, čak i dijeliti napamet, ali kad treba zapisati i pročitati, faktor greške je toliki da mu to redovito upropasti pisanu provjeru. Sad već zna da bi trebao raditi provjere, ali često ne stigne, pa bude svega...
e pa poanta je u ovome, vi ste imali sreče i naišli na normalnu učiteljicu
Ostavila sam ga na miru. Nek on sam objašnjava profesorici kako je riješio. Ona je odavno shvatila da on kuži neke stvari, ali da mu je percepcija drugačija. ...
a mi sad u 6rz nakon promijenjene 3učitljice razredne(porodiljni ne našom voljom) i jedan razrednik u 5-om pa sad drugi u 6-om razumijevanja od škole malo jako,jako malo osim 2-3 iznimke ostalo jao,jao
meni nisu bitne ocjene ali mi je bitno šta će on iz osnovne škole izači nepismen jer učiteljicu hrvatskog ne razumije niti malo i nije samo problem u njemu nego več u generacijama koje izlaze nepismene iz naše škole-oni koji su kod ove učiteljice drugi koji su imali sreče i dobili drugu učiteljicu uglavnom svi znaju hrvatski
dolazila je i inspekcija da nemislite kako nitko ništa ne poduzima ali veze o veze su ipak puno jače
Četiri godine u nižim razredima bile su prava tlaka (slično ovako kako opisuješ) ali kad se dijete dokopalo petog razreda, ja sam odahnula jer sve je više manje došlo na mjesto. Zaista smo imali sreće - dvije mlade sposobne žene predaju mu hrvatski jezik i matematiku, obje imaju sluha i znanja za njegove potrebe. I ostali predmeti su ok, iznad očekivanja (jer mene je silno brinulo kako će to izgledati u petom razredu) tako da se tek tu i tamo podsjetim kako je to bilo prije kad napiše npr. knez branimir (malim slovom) ili iz matematike od 629 postane 926. Ide na bolje.
U žurbi sam pa ću pokušati ovdje dobiti odgovor - je l ima disleksičar opravdanje za pravopisne pogreške - gotovo da nema slovo č, sve je ć?
Nisam sigurna da to ima veze. Moj mlađi ima taj problem, ali rijetko griješi u razlikovanju č i ć. Ali on to dobro razlikuje po sluhu, što nije slučaj kod svih ljudi s disleksijom.
Zašto pitaš?
Nisam sigurna da se to može nekako povezati, malo mi je to u rangu povezivanja disleksije s neznanjem velikog i malog slova, ali stručan odgovor nemam. Moja npr. izostavi slovo u riječima, zamijeni malo d i g, zamijeni redoslijed znamenki u datumu, ali pukne č u "prićici" onako s uvjerenjem, nikako slučajno.
Last edited by čokolada; 07.09.2016 at 12:25.
itekako ima veze. Moja ih uopce ne razlikuje. Pokusava po sluhu, ali u nasoj obitelji je to apsolutno nemoguce (purger i rodena purgerica sa slavonskim porijeklom. Ja ih uopce ne razlkujem , osim u onim rijecima koje sam nastrebala na pamet.).
Ono sto je njoj apsolutno nemoguca misija u testu uopce odrediti koje slovo treba dobiti kavacicu ( a gdje jos da skuzi kakvu) ako npr . dobije test gdje su sve rijeci napisane kao C ,pa ti pogadaj.
Moja ima i to. u teoriji zna gdje bi trebalo ici veliko i malo slovo, ali kao ima problema sa shvacanjem smisla u recenici , ne moze niti to povezati. (ako npr . dobije tekst gdje su sva slova mala , a raspored je izmjesan. U diktatu moze napisati tocno, ali ako je previse koncentrirana na pisanje jednostavno zaboravi pravilo .)
Da, imas pravo. Svi se ti poremecaji ispreplecu i razlicito manifestiraju. Sad malo razmisljam...moja ce isto odmah izrecitirati sva pravila za veliko slovo, ali u tekstu ce zbog slabe nepaznje, zabrljati.
Doduse kod tvoje je i problem drugog tipa.
Edit: slabe pažnje.
kad su konkretno Č i Ć u pitanju razumjevanje razlike u njima, i prepznavanje glasa u pojedinoj rijeci jako ovisi o geografskom porijeklu. Kajkavci i Slavonci jako slabo naglasavaju u izgovoru njihove razlike. Ja ih zaista uopce ne razlikujem, osim onih koje sam naucila napamet . Isto tako ne cujem ij i je. Istina, moguce da imam blagu diisleksiju, meni je dosta dugo b i d bilo problematicno, ali ovo sa Č i Ć , i ij i je , nikad mi se nije poboljsalo.
Last edited by sirius; 07.09.2016 at 20:25.
mislim da to fakat nema veze s disleksijom
već s okruženjem
možda se javi mama nekog disleksičara iz primorja, vjerujem da on nema problema s č i ć
je sve je to istina
radi toga sam ja kad sam bila u srednjoj sjedila s curom koja je pisala ćirilicom i samo bi malko virnula koji je c u pitanju, s ije/je mi je malo bilo teže jer su oni bili ekavci
Imala sam jučer disleksičara pa nisam znala je l da ga malo operem il da čovjeka pustim na miru da krivo piše, da mu ne prisjedam na muku. Nisam reagirala. Za svaki slučaj, budući da nisam upoznata s disleksijom.
Inače ni ja ne razlikujem bitno u izgovoru č i ć i neke riječi znam napamet kako se pišu, maltene kao engleski, a za neke razmislim o glasovnim zakonima i rijetko napravim grešku. A nisam disleksičar, nego kajkavac.
(Iako se sjećam dok sam više pisala rukom da bih p i b zamijenila. Ne znam je l to nešto znači, al nije ni bitno. Što bih s 40+ godina s tom informacijom.)
Last edited by Jelena; 08.09.2016 at 10:55.
Da li netko zna,s obzirom da se za odobrenje za upis u 4. razred (dodatni) srednje strukovne škole traži prosjek 3.5, da li djeca koja imaju papire za disleksiju mogu dobiti kakvu poštedu od tog pravila i svejedno se upisati,s obzirom da su jedva ionako pratili nastavu i u ovom konkretnom slučaju im fali 0.20 boda za 3.50.
Hvala.
Ako ima papire i individualizirani pristup, ja bih rekla da ima pravo na izravni upis. Moj mlađi sin se lani upisivao u prvi razred, u četverogodišnju srednju školu, preko Gradskog ureda. To znači da nije prolazio kvalifikacije po bodovima kao ostali učenici, tj. njemu nisu gledali prosjek obzirom na prag u odabranoj srednjoj školi , ali je morao imati svoje rješenje o odabranom obliku školovanja i preporuku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji je obavio testiranje sposobnosti da li ta škola odgovara mom sinu. Sve je išlo glatko. On je imao prosjek koji se tražio, ali da i nije, uz te papire škola bi ga upisala.
Za upis u četvrti razred nemam iskustva, ali bih provjerila kako to ide na slijedećim mjestima:
- škola - njihova stručna služba bi trebala imati informacije (ako nisu kooperativni, tražimo dalje)
- Gradski ured za obrazovanje i sport, Ilica 25 (oni obavljaju izravne upise za djecu s papirima u prvi razred srednje škole, pa će vjerojatno znati i što se radi kod upisa u četvrti razred - može biti da i ovaj upis možeš preko njih obaviti direktno)
- ako ni to ne pomogne, onda ideš u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (Svetice - ne znam napamet koji broj) - sektor za srednješkolsko obrazovanje, evo ovdje imaš detalje: https://mzo.hr/hr/brzi-linkovi/kontakti-2
Ako ti se ne da tražiti na više mjesta, pitaj Hrvatsku udrugu za disleksiju. Oni na svojim stranicama imaju upute za srednjoškolce: http://hud.hr/prava-djece-s-disleksi...rednjoj-skoli/
Možeš ih kontaktirati ovdje: http://hud.hr/kontakti/ - pošalji im e-mail da te savjetuju.
Sretno!
* * *
Dodatak - sjetila sam se kako se zvao savjetnik za upis iz Gradskog ureda: g. Tihomir Tonković
Lijepo nas je lani uputio što treba činiti kod upisa i sve je prošlo glatko. On sjedi u Ilici 25, negdje na 2. katu. Probaj ga kontaktirati.
hvala puno!
Prijateljica (živi u Zagrebu) sumnja na disleksiju kod sina (ide u školu). Koji je prvi korak ka testiranju i postavljanju eventualne dijagnoze? Kamo ide? Hvala na odgovorima.
Ako će joj trebati nalaz za školu i eventualnu individualizaciju pristupa, onda je najbolje otići na uputnicu škllske medicine negdje gdje pistoji timska obrada, npr. u Klaićevu (odlična logopedica Suzana Jakšić Jelčić, ako još tamo radi, znam da je i privatnik, mislim u Udbinskoj ulici) ili pak u Suvag. Čeka se svugdje. Treba svakako vidjeti postoji li još nešto uz disleksiju (poremećaj pažnje, tj. ADD).
Za prvu ruku, može ići i privatno.
X
Imam dodatno pitanje - što kaže učitelj i stručna služba? Znam da su različito ekipirani i različito educirani, ali ako je dijete već u školi, prvi korak bi trebala biti upravo stručna služba u školi. U timu je i školski liječnik (to je isti tim koji radi obradu prilikom upisa u prvi razred, ali takve teškoće je u toj dobi teško dijagnosticirati).
Kad se traži uputnica za timsku obradu, bolje je da termine dogovara ili školski ili obiteljski liječnik nego roditelj. Govorim iz iskustva - čekanja su često kraća. U Suvagu se ide najprije logopedu dijagnostičaru, a nakon toga se dobije preporuka za ostale stručnjake (psiholog, neurolog, otorinac - prema potrebi).
Moj mlađi sin je išao u Suvag na dijagnostiku u drugom polugodištu drugog razreda, ali njegova profesorica je sad u mirovini, pa ne znam koga bih preporučila. Nije to važno - tamo nisam naišla na nekompetentnu osobu. Provjeru prije upisa u srednju školu moj sin je obavio kod prof. Blanke Zec - odlična. Od logopeda dijagnostičara je još jako dobra Slađana Kostelac. Od privatnika dobre reference u vezi disleksije imao je Logokor, prof. Ines Galić Jušić
Hvala vam, cure!
Eto nas u 4. razredu.
U skoli je srednja zalost , strucna sluzba ne razumije tezinu problema i uciteljici ogranicava alate za pomoc.
Osim toga strucna sluzba nije vidjela dijete niti radila sa njim od proljeca prosle skolske godine.
Pustila sam sam polugodiste da vidim kako ce se stvari razvijati i tako...
Obavili smo.ponovn kontrolu privatni, sad nakon pune tri godine. Jedino privatno mogu dobit suvislo pracenje i uvid u stanje /sposobnosti.
Teskoce su ozbiljne , definitivni su u igri disleksija, disgrafija i diskakulija.
Kognitivne sposobnosti su normalne, a radna memorija je izvjezbana do razine dovitosti( sto je puno bolje od prije 3 godine).
Nazalost, to nije bas nesto za veseliti se . Razlog tome je cinjenica da se program ne individualizira adekvatno , a motivirano i kreatino dijete je razvilo.vrhunske mehanizme ne bi li.pratilo , pohvatalo nastavu i pokusalo napisati pismene testove. Ove godine pismeni testovi iz matetematike su sve jedinice ili slucajno dvojke, engleski jedinice, hrvatski jedinice ili dvojke ( osim kada je test individualiziran kako treba npr. kad uciteljica procita tekst na dopunskoj, a E.sama cita i odgovara na pitanja). Uglavnom , vrlo je jasno da se nastava ne individualizira kako treba jer usmeni su ocjene puno bolje.
Od veljace E. ima intenzivni tretman kod logopeda kod kojeg je u pracenju ( na uputnicu) pa cu je probati zamoliti da detaljno napise upute za strucnu sluzbu ( koja se pravda da u uputama ne pise ovo ili ono, pa da oni ne mogu ovo ili ono. Naravni, logoped kaze da nije njegov posao to pisati i da strucna sluzba zna i sama da moze upotrijebiti sve sto pomaze djetetu.)
I tako moram traziti i novo misljenje tima za komisiju na jesen , pa cu i to obaviti.
Sve u svemu , jad i bjeda , sirota djeca ciji roditelji nemaju toliko informacija, zivaca i love.
I da, test citanja, motivirano dijete koje je proslo 1,5 godinu intenzivnog logopetskog tretmana privatno, dva mjeseca rada uz studentice defektologije , 3 godine pracenja i povremenih tretmana na uputnicu i rad uz roditelja kod kuce sada u 4. razredu cita na razini djeteta u 1. razredu. Dakle , vrlo je jasno da ona nikad nece stici svoje vrsnjake u tehnici citanja ( pisanja, matematike...), ali ako joj se ne individualizira pristup kako treba nece moci niti gradivo poloviti.
Last edited by sirius; 21.01.2019 at 05:52.
sirius jako mi je žao zbog svega, al' je malena svejedno sretna da ima baš tebe za mamu, sigurna sam da ćeš izvući najbolje i najviše za nju
koliko je moguće u zadanim okolnostima.
Mama je izvukla sve što je mogla, sad je sustav na redu da posluša mamu i pročita upute koje im godinama donosi s pečatima educiranih.
Ali ne! Stručna će služba u Sv. Neznanju i Nedamise bolesti okrenuti glavu i neće iznaći individualizirani način ispitivanja znanja, učitelji će okrenuti glavu i reći da nisu educirani i da nemaju pomoć stručne službe, ko što ni nemaju, i tu će jebena priča stati. Kao i za stotine druge djece u jebenim školama kojima nema tko pomoći jer nitko nije educiran.
Ova priča neće doći na portale samo zato što malena neće čupati školski inventar, neće učiteljicu pogoditi kredom niti će joj psovati užu rodbinu.
A zašto neće? Pa zato što se mater naplaćala godina privatnih psihologa koji su ih podučili kako progutati tu frustraciju uzrokovanu "Nisam educiran" sustavom.
Sustav šalje sućutna srčeka pa se, u to ime, i mi možemo priključiti
Uf sirius, bas zestoko nepravedno. ja ti i nemam sta dati osim srceka saosecanja, ali ponavljam liline reci da je E. srecna sto si joj bas ti mama.
sirius, suosjećam....
Ja sam zbog ovakvih i sličnih stvari godinama razmišljala o promjeni škole za mlađega, ali nismo to napravili - bio je dobro aklimatiziran, imao je društvo u razredu (s kojima je i dan danas u odličnim odnosima) i nekako smo odustali. I danas se pitam da li smo pogriješili s tom odlukom. Nemam nikakav savjet ni prijedlog - sigurno si sve već isprobala.
To je borba s vjetrenjačama. Ne znam što bih rekla.... Koliko sam imala uvida, prečesto je ovako. U školi svi papiri štimaju, ali konkretan rad sa djetetom stručnu službu ne zanima. Stvarna individualizacija = nula bodova ili je u najboljem slučaju prepuštena inicijativi učiteljice. Ako još ima više od jednog takvog djeteta u razredu (što je kod nas bio slučaj) stvar je prepuštena roditeljima da se snalaze kako znaju u najboljem interesu djeteta.
Mi smo čak iz Suvaga imali suvisle i detaljne upute od psihologa i logopeda (iako ne znam kako bi sad bilo - osoba koja je u ono vrijeme to odradila sada je u mirovini) ali slaba korist. Mislim da čak nije važno odakle su papiri - puno škola to doživljava kao da im netko "kroji gaće" i umjesto da iskoriste prednost uvida logopeda, smatraju to napadom na kvalitetu svog rada.
Mi smo imali sreće, jer sin je imao nešto nižu razinu teškoća, matematika mu je išla dobro (ne za odličan, ali za vrlodobar), ali čitanje je u prihvatljivoj mjeri savladao tek nakon desete godine. Brzinu nije postigao nikada, a faktor greške visok je i dalje. Radili smo s njim, ali ne možeš zapostaviti baš sve... Puno mi je pomogao prijatelj logoped koji nam je davao upute kako s djetetom raditi doma, ali to je bila batina s dva kraja - dijete se umori cijeli dan u školi (pogotovo u boravku) i onda ti doma moraš krpat rupe, a vremena je malo + razina pažnje teži prema nuli...
Iskreno se nadam da će tvojoj kćeri u višim razredima biti bolje. Što se tiče učenja, moj E. se osamostalio tek polaskom u srednju školu, jer je sam polako razvio metode koje mu odgovaraju. Bez mobitela i računala bilo bi mu puno teže.
***
Slažem se sa kli_kli - tvoje dijete bi bilo izgubljeno da nema tebe. Držim fige da preživite osnovnju školu sa što manje stresa. Sretno...
Draga Sirius, evo ti i moje iskustvo, pa možda pomogne (znam da te ništa ne može utješiti).
Moja velika je dogurala evo i do mature i sada se s bavim s tom problematikom, ali naravno kontaktiraj me i pitaj šta god hoćeš iz njenog dosadašnjeg školovanja.
Ona i dalje ima čitalačke sposobnosti na nivou devetogodišnjeg djeteta, ali to nije spriječilo sustav (timska obrada u Kukuljevićevoj) da nedavno kaže da je sve OK jer je kod Logopeda dobila test za drugi razred osnovne (velika ima 18 godina) koji je naravno super riješila.
Privatni logoped nam je dao puno detaljnije upute s kojim joj komisija daje konkretne pogodnosti: 50% više vremena na maturi iz svih predmeta, dodatno slušanje engleskog na testu slušanja, pravopisne greške u smislu izostavljanja samoglasnika zanemariti i na eseju iz engleskog i na eseju iz hrvatskoj jezika, veći i podebljani font za ključne riječi u pitanjima iz matematike (ovo je posebno važno da bi se matematika dobro riješila)....
Individualizacija nije nešto gdje se slijepo treba slušati stručnu službu - i učiteljica razredne nastave i poslije predmetni nastavnici imaju slobodu u predlaganju i održavanju individualizirane nastave. Ja sam se sa svakim ponaosob dogovarala o nastavi, što radimo mi doma, a što oni u školi itd. Primjer: engleski jezik, ide joj super, ali svaki diktat ostaje neocijenjen zbog prevelikog broja grešaka. Nastavnice iz engleskog su tako odlučile i informirale školsku stručnu službu, velika cijelo vrijeme ima odličan iz engleskog.
Znam da si super mama i stalno joj ponavljaj da je ona baš jedno pametno dijete, jer ima i previše osuda od strane njenih šul kolega i njihovih roditelja (ovi zadnji su posebna priča).
Posting Permissions
Reply With Quote