 |
|||
Joj, ne spominji. Moja je blaga disleksičarka pa test iz matematike bude muka živa. Sve riješi, a zadnji konačan rezultat umjesto 105 upiše kao 150, 838 se časkom pretvori u 383, pri oduzimanju 300-195 recitira: tristo minus sto je dvjesto, minus devedeset pet je dvjesto pet. Srećom, pri kontroliranju uglavnom primijeti glupost pa ispravi, jedini joj je problem što na kontrolu - zaboravi.
čokolada prvotno napisa
Joj, ne spominji. Moja je blaga disleksičarka pa test iz matematike bude muka živa. Sve riješi, a zadnji konačan rezultat umjesto 105 upiše kao 150, 838 se časkom pretvori u 383, pri oduzimanju 300-195 recitira: tristo minus sto je dvjesto, minus devedeset pet je dvjesto pet. Srećom, pri kontroliranju uglavnom primijeti glupost pa ispravi, jedini joj je problem što na kontrolu - zaboravi
Ja se uvijek pitam da li bi i moje dijete bilo okvalificirano kao blagi disleksičar tj. samo s nekim elementima disleksije da se doma s njim nije sustavno radilo (ne tlačilo nego iznalazilo metode koje pomažu). Nije bitna ocjena, nego osposobiti dijete da funkcionira, da prepoznaje greške i slično.
Evo primjera - rješava moj sin jučer neki zadatak iz matematike s kutevima u trokutu. Kad napokon uspije pročitati točno, on odmah može zamisliti rješenje, ali nije u stanju korak po korak napisati kako se do toga dolazi tj. zadatak napisati kao jednadžbu s jednom nepoznanicom. Trebao bi "navigaciju" jer to nije njegov način razmišlajnja. Ostavila sam ga na miru. Nek on sam objašnjava profesorici kako je riješio. Ona je odavno shvatila da on kuži neke stvari, ali da mu je percepcija drugačija. Teško je nama "linearcima" to uopće zamisliti, a još teže je njima shvatiti zašto ih tjeramo da rješavaju te zadatke baš na način koji se njima čini kompliciran i bedast.
Još u nižim razredima učiteljica je mog sina slala na Klokana jer tamo se rješavaju logički zadaci i to mu ide odlično. U stanju je u glavi zbrajati troznamenkaste brojeve, čak i dijeliti napamet, ali kad treba zapisati i pročitati, faktor greške je toliki da mu to redovito upropasti pisanu provjeru. Sad već zna da bi trebao raditi provjere, ali često ne stigne, pa bude svega...
e pa poanta je u ovome, vi ste imali sreče i naišli na normalnu učiteljicu
Ostavila sam ga na miru. Nek on sam objašnjava profesorici kako je riješio. Ona je odavno shvatila da on kuži neke stvari, ali da mu je percepcija drugačija. ...
a mi sad u 6rz nakon promijenjene 3učitljice razredne(porodiljni ne našom voljom) i jedan razrednik u 5-om pa sad drugi u 6-om razumijevanja od škole malo jako,jako malo osim 2-3 iznimke ostalo jao,jao
meni nisu bitne ocjene ali mi je bitno šta će on iz osnovne škole izači nepismen jer učiteljicu hrvatskog ne razumije niti malo i nije samo problem u njemu nego več u generacijama koje izlaze nepismene iz naše škole-oni koji su kod ove učiteljice drugi koji su imali sreče i dobili drugu učiteljicu uglavnom svi znaju hrvatski
dolazila je i inspekcija da nemislite kako nitko ništa ne poduzima ali veze o veze su ipak puno jače
Četiri godine u nižim razredima bile su prava tlaka (slično ovako kako opisuješ) ali kad se dijete dokopalo petog razreda, ja sam odahnula jer sve je više manje došlo na mjesto. Zaista smo imali sreće - dvije mlade sposobne žene predaju mu hrvatski jezik i matematiku, obje imaju sluha i znanja za njegove potrebe. I ostali predmeti su ok, iznad očekivanja (jer mene je silno brinulo kako će to izgledati u petom razredu) tako da se tek tu i tamo podsjetim kako je to bilo prije kad napiše npr. knez branimir (malim slovom) ili iz matematike od 629 postane 926. Ide na bolje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom