Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
Joj, ne spominji. Moja je blaga disleksičarka pa test iz matematike bude muka živa. Sve riješi, a zadnji konačan rezultat umjesto 105 upiše kao 150, 838 se časkom pretvori u 383, pri oduzimanju 300-195 recitira: tristo minus sto je dvjesto, minus devedeset pet je dvjesto pet. Srećom, pri kontroliranju uglavnom primijeti glupost pa ispravi, jedini joj je problem što na kontrolu - zaboravi .


Ja se uvijek pitam da li bi i moje dijete bilo okvalificirano kao blagi disleksičar tj. samo s nekim elementima disleksije da se doma s njim nije sustavno radilo (ne tlačilo nego iznalazilo metode koje pomažu). Nije bitna ocjena, nego osposobiti dijete da funkcionira, da prepoznaje greške i slično.

Evo primjera - rješava moj sin jučer neki zadatak iz matematike s kutevima u trokutu. Kad napokon uspije pročitati točno, on odmah može zamisliti rješenje, ali nije u stanju korak po korak napisati kako se do toga dolazi tj. zadatak napisati kao jednadžbu s jednom nepoznanicom. Trebao bi "navigaciju" jer to nije njegov način razmišlajnja. Ostavila sam ga na miru. Nek on sam objašnjava profesorici kako je riješio. Ona je odavno shvatila da on kuži neke stvari, ali da mu je percepcija drugačija. Teško je nama "linearcima" to uopće zamisliti, a još teže je njima shvatiti zašto ih tjeramo da rješavaju te zadatke baš na način koji se njima čini kompliciran i bedast.

Još u nižim razredima učiteljica je mog sina slala na Klokana jer tamo se rješavaju logički zadaci i to mu ide odlično. U stanju je u glavi zbrajati troznamenkaste brojeve, čak i dijeliti napamet, ali kad treba zapisati i pročitati, faktor greške je toliki da mu to redovito upropasti pisanu provjeru. Sad već zna da bi trebao raditi provjere, ali često ne stigne, pa bude svega...