Zrinkica, ja sam, kao i Jelena, bila jedna od maratonki, čak mi se čini da je tada (rodila sam prije 13 god, a postupci (intenzivni) su trajali barem 7-8 god) bilo masu maratonki.

VV je posebno generirao taj mentalni sklop "idemo do mirisnog zamotuljka / mora jednom uspjeti". Negdje sam pročitala da nakon x postupaka šansa pada.

ALI. Ključno pitanje je gdje si ti radila te postupke (jel kvalitetan lab, kvalitetni dri, stimuliraju li na OK način, državno, privatno). Ništa mi ne znači da ti sada kažeš gdje si radila, jer ja ne poznajem više tržište, to bi ti neke žene koje su sad u tome mogle reći ko je relativno loš, ko radi po pravilima struke. Konkretno, moji postupci na VV su za mene svi bili, gledajući unazad, neki probni, ajme meni razina usluge iz sto naših socijalnih razloga, to je više da ti se posreći i ko probna vožnja mojih jajnika, ajmo reć. Pa ako si, npr., prve postupke radila u KB Rijeka, a druge u Vinogradskoj, npr. ne bih neki veliki ponder težine davala tom RIF-u - brijala bih da je do njihovog laba, do nečeg suboptimalnog u njihovom procesu, plus da nemaš sreće.

Meni se npr. na VV dogodilo da neobjašnjivo dođem do postupka s punktiranih 9 stanica i nijednom oplođenom prvi dan, pa rescue ICSI (za što su mi u Mariboru rekli da se to ne radi, da bi oni sve to bacili). Uvjerena sam da su me naši na VV vrtili u bezveznim transferima od tog rescue ICSI-ja, koji su bili mučenje mene i mučenje moje logistike (ovulacija 18 plus dan, a stalno UZV-ovi, stalno žongliraj), a da ne kažemo krađa mojih reproduktivnih godina samo iz svjetonazornih razloga - kao sad krilatica za cjepivo - u hrv. zdravstvu vječno živi "da se ne baci" maksima. Poslije sam bila ljuta na sve to, na taj neučinkovit sustav.

Ja sam, kad sam došla u Maribor, ko da sam doma došla - racionalna spika (bez "vječno do mirisnog zamotuljka, dat će jednom bog ili svemir, odustajanje nije opcija", nego "eto, probali ste tamo, možemo probati, ljudska bića su zapravo neplodna" što je meni izuzetno pasalo). Tamo sam usjpela - nikako iz prve - prošla sam mislim 1 stimulirani tamo i od tog možda 3 transfera, zadnji uspio (najlošija morfološka kvaliteta embrija - morule 5. dana). Ne sjećam se više jer sam i nakon poroda išla na dijete 2, to nije uspjelo - ali nakon te prve trudnoće su se transferirani embriji puno lakše kačili - tad sam iz svakog postupka dobila ili biokemijsku ili spontani, a prije godinama ništa, nikako da se zakači. U Mariboru nisu nomilano napravili ništa drugačije od VV, ali ja sam uvjerena da su imali više ljudstva koje je znalo što radi, puno bolju opremu (na VV je tada Roda skupljala za lupu, stalno neki everybody clap your hands za ovo ili ono u našem zdravstvu). Kakav je Maribor sad, nemam pojma - to tržište se jako mijenja, nisam više kurentna. Samo ti stavljam bubu u uho da razmisliš o kvaliteti klinike, ljudstva, laboratorija, stimulacije (ako je na uputnice pa možda ne super prilagođeni lijekovi).

Od dijagnostike nisu tada bile poznate te neke metode koje spominjete, ali ono što je bilo dostupno sam sve prošla - histeroskopija, laparoskopija, analize ove-one, zigoti, istraživanja po Rebru, genetičar onaj stari na Rebru, muž spermiogram, pa varikokela op (ista utješna "da nešto radi operater") vrsta postupka. Dg. - i nakon svega idiopatija. To genetsko testiranje svih embrija mi nije bilo dostupno, nitko to tada nije radio... barem se ja ne sjeaćm. Nisam počela u nekoj prekasnoj dobi, ozbiljni postupci od 32., rodila sam u 38.-moj, FET od mojih js starih 36 godina (ja sam uvijek dobro reagirala, jedan jajnik mikrocističan, lagano na rubu hiperstimulacije, iako nikad baš u njoj). Nisam ništa od alternative vrtila, jer to za mene nije medicina, a kod mene ne pali placebo, pa rađe u kino nego na vrkute, akupunkture itd. trošit pare, a neke om alternative, tipa knjiga "Prirodnim putem povećajte svoju plodnost" i savjeti u toj knjizi kako da se što bolje postaviš na trepavice i ne šminkaš, ne čistiš kuću osim s octom itd. - su me pravo razbješnjavale. Ali, to sam ja.

U Mariboru sam uspjela, eto, vrteći isto, pa sam ti ja primjer za to ajmo reć.

Ja ne pratim više ovaj podforum, ali mi je zapeo naslov jer sam i sama šizila zašto uvijek isto - i tu pak skočila u neke bezvezne stramputice koje su mi i na VV i u MB rekla da su bzvze, ko što su i bile (tada popularna brija na NK stanice koje kao ometaju implantaciju i kljucanje kortikosteroida u malim dozama kao da se to prevaziđe) - pa sam tada imala osjećaj "oprosti mi, pape", što sam ih toliko "pilila" da makar nešto promijene.

E, da, kako te ne znam, uzela sam da imaš neku optimalnu dob - tipa ispod 35 - jer poviše 35 rastu anomalije jajnih stanica. Ako je veća dob, onda je to, ajmo reć, uvjetno - dg.

Sretno!