Na poslu sam prvi put rekla kamo idem i uzela bolovanje mjesec dana, na kraju sam morala strogo mirovati zbog hipera. Kad sam se vratila, uzas. Svi te gledaju, ispituju, ma.uzas. oni pogledi puni žaljenje, fuj. Nakon toga nikad nisam uzimala bolovanje duže od 1 dana
I to samo kad sam išla na aspiraciju i transfer. Ostalo sam sve mogla van radnog vremena, zato i jesmo zadovoljni privatno. Vise ni najbližima ne govorimo kad idemo na transfer. Nema smisla.
A na poslu treba biti u top formi svaki dan.
Nisam od onih koje kukaju, čak si i vise posla nakopam samo da ne mislim. Putovanja su nam život i svaki put kad smo u mogućnosti odemo, samo da se maknemo. MM je već rekao, pa da smo i sami,nije to kraj svijeta. Bitno da smo mi dobro.

Nećemo jos odustati, ali ne znam ni kolko ćemo jos izdržati.